Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 21.10.2013.

Uvijek me ulovi kad sam najslabija

Uvijek me ulovi kad sam najslabija. Kad mi je mozak umoran od rješavanja problema, kad zaista trebam pomoć. I on prepoznaje što mi treba i želi mi to dati. Ali pod kojom cijenom?

To nikad nije sam od sebe čisti dar bez sitno tiskanih slova koja zaboravim pročitati. Tako sam često već upala u tu zamku, i ne želim više. Ne sada! Ne sada kad konačno imam svoju plaću. Ako treba štedjet ću par mjeseci i kupiti to sama. Tad ću bar znati točno što sam i koliko platila.

Treba mi novi laptop. Ovaj koji koristim je iz prethistorije, dala mi ga je sestra na trajnu posudbu , fale mu 4 tipke, spor je za poludit i strah me da će sve što imam na njemu progutati mrak kad on odluči da se više neće upaliti.

Tata nudi da će mi kupiti novi. I zaista mi treba, i zaista ne mogu iskeširati 3.000,00 kn da bih ga kupila. Ali mogu ih uštedjeti kroz tri mjeseca. Jer kad moj otac nešto poklanja to je poput trojanskog konja, nikad ne znaš koliko se tih malih gadova skriva u unutrašnjosti. Nikad nisi skroz siguran koju si cijenu platio.

Kad kaže da će ti kupiti, to znači da ćeš kupiti sam s njegovim novcima, da ćeš morati položiti račun i opravdati kvalitetom i ekonomičnošću svaku lipu, da ćeš biti dužnik do kraja života. Slušat ću o tome ostatak života. Kao što još uvijek slušam o tome koliko se on toga na plaćao da bih ja završila fakultet. S tim da se razumijemo, bila sam redovni student koji je upao bez plaćanja i tako je ostalo dok nisam završila!

Želim smjet pogriješit. Želim kupiti i da me boli briga. Želim znati da sam si nešto priuštila. Ja sama sebi. Neovisna. Slobodna.

Zašto me uvijek lovi kad sam najslabija. Kad sam ovisna o zraci sunca, i da se jednom nešto riješi bez mog truda.

Odupirala sam se dugo. Na kraju me pitao:

- Zašto ne želiš da ti kupim?
- Zaista želiš znati?
- Da.

Pa sam mu rekla.

- Da li se pitaš koju cijenu plaćaš i kad je riječ o drugim stvarima, ili samo kad ti tvoj tata nešto nudi?
- Pa nije da mi često netko poklanja stvari…
- Ionako ćeš cijeli život slušati, bolje ti je da imaš laptop i slušaš ostatak života nego da ga nemaš i ipak slušaš.

Tu sam kapitulirala. Kvragu sve, nek mu bude! Ću ja sama sebe maltretirati zbog principa i ponosa (koje sam, uzgred budi rečeno, naučila upravo od njega). E pa neću.

Rekla sam mu da će, kad ga kupim, dobiti pusu.

I tako ja sada koristim ganc novu pisaću mašinu.

I dala sam mu pusu. Onako usput, neki dan, u prolazu.

- Ne moj me ljubiti. - izgovorio je po ne znam koji put.
- To nije do tebe.

On je mislio fizički poljubac, ja sam mislila nešto drugo. Znam da je shvatio što sam mislila, makar je dodao.

- Stare ljude se ne ljubi… - ali ja sam već trčkarala po kući.


Da li će biti ljubljen, nije do ljubljenog, već do onog koji ljubi.

Jer i nakon n-te kritike, i nakon n-tog sijanja crnih slutnji, isisavanja dobre volje i životne energije poput crne rupe, nakon uvreda i emotivnih udaraca, odgoja „ što te ne ubije, jača te“, jer nakon svega toga, ja ga ljubim.

I to nije do njega.

Oznake: laptop, tata, pusa

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv