Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 12.08.2013.

Lice starca

Bili smo u Budimpešti.
Bili smo sami.
I vatra je gorjela.



Sanjala sam. Sanjala sam višeglasnu melodiju. Svoj glas kako struji zrakom i ispunjava ga toplinom vatre koja gori u stihovima.
Duša mi je bila ispunjena bolom, ne isplakanim bolom spoznaje.

Lice starca, zgužvano, pocrnjelo, pod starim šeširom, sjedi naslonjen na zid. Smješka mi se. Oči mu nisu tužne, a meni se srce raspada na komadiće. Klečim pred njime i brišem mu mrvice s lica. Lice mog oca. Gušim se od bola, tuga mi je saplela grkljan, pritisla grudi kao mlinski kamen.

Gradske kulise, skriveni trg, starački dom. Nijema predstava sa pripovjedačem. Naziv predstave - Moj posljednji obrok. Polumrak. Starica vadi veliku šnitu kruha i stavlja na stol. Pripovjedač govori - I šnita joj se učini velikom.

Susrela sam kolegicu s posla. Uopće se ne poznajem s njom, treba ostati bez posla, tužna je, jer ima djecu koju treba prehraniti. Srdačno sam ju zagrlila i uvela ju na predstavu.

I opet sam sama sa hladnim gradskim kulisama. Pjevam višeglasnu melodiju. Imam sluha.

Bili smo u Budimpešti.
Bili smo sami.
I vatra je gorjela.

Budi me zvuk mobitela. Brzo završim razgovor.

Prisjećanje.

Budni um prepoznaje lice djeda, a u licu djeda lice pradjeda sa jedne stare crno bijele fotografije, u onome što je san vidio kao oca. Dok se film pomalo odmotava, suze mi klize niz lice. Nepozvane.

Nijemo, u praznom boravku ja plačem.

Bili smo u Budimpešti. Nismo bili sami već s prijateljima, bilo je hladno. Bila sam u Budimpešti i prije, kao dijete, 1998.g. kad je bila pomrčina sunca. Tata mi je kupio torbicu koju i dan danas imam i nosim iako je izgubila boju.

Sanjala sam Starost.
Ljubav i brigu za one koji odlaze.
Sanjala sam Neizbježnost.
Sanjala sam Bol.
Sanjala sam Gubitak.

Više ne sanjam, ali naboj u grudima je ostao. Okovana osjećajima kao pancirkom da ne zaboravim što je bitno.

Još su mi svi tu. Još im mogu podariti ljubav!

Oznake: lice starca

12.08.2013. u 18:20 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora