Tu sam.
Sjedim u praznom uredu,
ne to nije ured, nego kancelarija,
ili nešto treće tog tipa.
Nebitno.
Šefovi su na rođendanu.
Vježbenici drže prvu liniju obrane.
Znamo odgovore na sva vaša pitanja.
Dobar dan, izvolite...
Molimo, pričekajte.
Zakon me gleda sa stola,
onako iskosa,
malo poprijeko i ne baš ljubazno.
A i žuti marker mu se pridružio.
Urota!
Gdje su livade i cvijeće?
U sjećanju.
U prošlosti.
U djetinjstvu.
Uvijek negdje iza ugla...
< | lipanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora