Tu sam.
Sjedim u praznom uredu,
ne to nije ured, nego kancelarija,
ili nešto treće tog tipa.
Nebitno.
Šefovi su na rođendanu.
Vježbenici drže prvu liniju obrane.
Znamo odgovore na sva vaša pitanja.
Dobar dan, izvolite...
Molimo, pričekajte.
Zakon me gleda sa stola,
onako iskosa,
malo poprijeko i ne baš ljubazno.
A i žuti marker mu se pridružio.
Urota!
Gdje su livade i cvijeće?
U sjećanju.
U prošlosti.
U djetinjstvu.
Uvijek negdje iza ugla...
Post je objavljen 07.06.2013. u 12:10 sati.