Dnevnik toka misli

nedjelja, 02.06.2013.

O blogu i meni

Prije mjesec i pol dana srela sam tatu na ogradi. Vraćala sam se s posla, bio je sunčan dan i osjećala sam da sam dovoljno dobre volje da s njim malo porazgovaram. Naime, njegov je odgojni moto - Što te ne ubije, jača te. I tako on sve oko sebe "jača" već desetljećima.
Jednom sam mu, u napadu dobre volje, objasnila da on ne valja u tolikoj mjeri da ga se jedino može voljeti, jer ni za što drugo nije. U skladu s onom izrekom - Ljude treba poštovati zbog njihovih vrlina, a ljubiti zbog njihovih mana. Jedini pristup mom ocu, za koji sam ustanovila da funkcionira, je bombardiranje dobrom voljom! Sav njegov arsenal crnih misli, crnih predviđanja, kritiziranja i slično, raspada se na dijelove i poput mokrog baruta nema baš nikakvog učinka protiv te metode.

Dakle, stojimo on i ja tako na ogradi.

- Trebaš otvoriti blog. Ionako piskaraš non stop nešto, možeš to pisati i na blogu - kaže mi on.

U roku tjedan dana sam ga otvorila. Trenutno me malo kopka što mi je baš on trebao to reći i da sam ga odmah poslušala. Nikad me neće proći čuđenje nad činjenicom u kojoj mjeri roditelji utječu na djelovanje djeteta makar ono već odavno bilo odraslo. Međutim, ponekad i moj stari ima neku pametnu ideju... doduše, koliko je pametno bilo otvoriti blog još je upitno. Vjerujem da će vrijeme pokazati svoje.

Možda nisam dovoljno vremena posvetila pitanju o čemu ću pisati. Imala sam neku okvirnu misao i s njom sam počela, a onda me čitanje tuđih blogova postupno bacilo u vrtlog ideja. Započela sam već niz postova, i onda ih izbrisala, jer svi su već nešto o toj temi napisali, čemu da onda zakrčujem intelektualni promet još i svojim bla bla. Ali nije samo to bio razlog. Moj unutarnji kompas neumoljivo onemogućuje da napišem išta što nije stvarno, istinski usklađeno s mojim ja.

Tako je lako upasti u zamku tuđih ideja, zastupanih stavova, bitki koje se vode po ovim stranicama. Moj problem je što kad god se zagrijem za neki stav u idućem koraku već smislim dovoljno argumenata da samu sebe pobijem. A tako je i sa tuđim. Rijetko kad su stvari crno bijele, već se mute u beskrajnim nijansama sive. Stoga, odbacujem sve! Povlačim se u stav promatrača glede svega osim sebe same.

Čovjek može pisati samo o onome o čemu nešto zna. S obzirom da je jedina tema o kojoj ja mogu govoriti sa isključivom kompetencijom - ja sama po sebi i za sebe - to će biti ono o čemu ću pisati. Kao i do sada, kao što sam u krajnjoj liniji oduvijek i činila.

Da li će u tome drugi pronaći koje zrnce mudrosti? Nadam se.
Da li će im se svidjeti? Haha, ako bude, reći će mi. :)

<	lipanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv