Dnevnik toka misli

petak, 03.05.2013.

Kad auto postane višak

Imam djeda i baku, 80 i kusur svaki. Pas i mačka, djed je pas, a baka je mačka. Ne znam zašto su ostali u braku i još uvijek to jesu, već preko 50 godina.

Djed hoda na četiri noge, i ja ga od milja zovem "cyber-djed", jer je već slomio i kuk i bedrenu kost, i brijem da ima metala u sebi sasvim dovoljno da opravda taj naziv.


Danas sam ih obišla. Sjela sam s djedom pod staru dunju u dvorištu. Da nema toliko odjeće na sebi, vjerojatno bi izgledao kao i oni psi što su ogromni dok ih ne poliješ vodom i odjednom nemaš kaj vidjeti, kosti i koža.

Sunce je zalazilo i počeli su se javljati komarci.

Ispričao mi je svoja dva današnja uspjeha.

Prvi je što je baku uspio jutros nagovoriti da primi inzulin. Još mu predstoji večernja bitka.

A drugi, to što je uspio upaliti auto. Već osam mjeseci taj auto nije nitko upalio. Pokušao je sinoć više puta, ali nije išlo. Zato je danas od prve. "Sjetio se!" - kaže djed. :)

Eto, kad auto postane višak. Nikome ne treba, on ga ne može voziti, a svi ostali u obitelji imaju svoj. Uostalom, riječ je o škodi staroj 20 godina!
"Bolje da je višak, nego da se nema." - kažem ja.
"Da, nekad sam bio željan bicikla, i trebale su mi dvije plaće da ga kupim, a danas imam auto koji nikome ne treba."

Djed mi je poput slike što blijedi, i strah me da će nestati.

Potom sam otišla vidjeti baku. Sjedi u dnevnom boravku, umotana u deku, u mraku. Možda je drijemala, ali nakon mojeg bučnog nastupa to definitivno više nije bio slučaj.

Baka više ne zna tko sam. Kad god dođem, u 15 minuta razgovora s njom odgovorim tri do četiri puta na isti set pitanja.

- Studiraš li još?
- Ne baka, završila sam, radim.
- A što si završila?
- Pravo, baka.
- Ooo, to je dobro. A jel radiš?
- Radim, baka.
- A di ti živiš?

Nakon što treći put odgovorim na set pitanja, ona me ide otpratiti do ulice.

"Brini o sebi!" - kaže mi.

"Ne brini baka, brinem se ja za sebe."

Poljubim ju i odvezem se biciklom u noć.




03.05.2013. u 21:01 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora