|
O NAMA
Ovaj blog piše o aktualnostima Neretve i cilj mu je podizanje informiranosti građana o životno važnim temama za Neretvu.
Mjesto Matijevići su naselje u Općini Kula Norinska u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, staro najmanje 170 godina. Naše selo i naša općina su davali mnoge poznate osobe koje se pamte i pamtit će ih Neretva, ali i Hrvatska. Iz našeg sela je pok. župan Dubrovačko-neretvanske županije Ivan Šprlje, dok korijeni Predsjednika Sabora Luke Bebića (njegova majka) kao i mnogih drugih gospodarstvenika i intelektualaca, sežu iz našeg sela. Blog je namjenjen svima koji žele znati aktualnosti Neretve i našeg mjesta.
|
MATIJEVIĆI I NERETVA
31.05.2011., utorak
BOROVCI, VID, PRUD, VIDONJE, POZLA GORA, MALI PROLOG, BAĆINA, PLINA, STAŠEVICA, OTRIĆI
Nastavljajući popis Neretvana koje su bile žrtve komunističkog ili partizanskog zločina u razdoblju 1944-1947, u ovom mjesecu sjećanja na tragediju hrvatskog naroda na kraju drugog svjetskog rata, završavamo popis Neretvana žrtvama iz Borovaca, Vida, Pruda, Vidonja, Pozle Gore, Otrića, Malog Prologa, Baćine, Pline i Staševice. Ukoliko tko ima više informacija, može ih ostaviti u komentaru ili poslati na mail norinmatijevici@yahoo.com. Ispravke ili dopune također rado primam.
BOROVCI
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Jerković Lovre Stankov, ustaša, (1924-1945), vodi se kao nestali
Vekić Mirko Jurin, domoban, (1921-1945), Križni put
CIVILI
Jerković Nedo Filipov, (1929-1946), ubili ga komunisti 1946 u akciji protiv “križara” kao njihova pripadnika/pomagača
Pored navedenih osoba, postoji nekoliko imena koja nisu navedena jer se nije utvrdila njihova sudbina 1945. pa se ne može sa sigurnošću reći das u stradali u ratnim/poratnim zločinima.
VID i PRUD
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Bebić Mate, Stipanov, 1921-1945, Križni put
Brnas Ambroz, Petrov, 1925-1945, Križni put u okolici Viljeva
Brnas Zvonimir, Markov, (1923-1945), Križni put
Bukovac Mate, Ivanov, (1920-1945), zarobljen na Križnom putu, odveden u Karlovac u zloglasni logor Dubovac odakle je zajedno s “Dimidom” (iz Pruda) odveden vezan gdje mu se gubi svaki trag.
Kešina Bariša, Ivanov, (1911-¸945), Križni put
Marević Mijo, Ivanov, (1922-1945), Križni put
Markota Jure, Ilijin, (1920-1945), Križni put
Markota Miljenko, Stjepanov (1925-1945), Križni put
Marušić Ivan, Antin, (1919-1945), Križni put, okolica Karlovca
Marušić Jure, Antin, (1919-1945), Križni put
Marušić Luka, Antin, (1924-1945), Križni put
Marušić Petar, Antin, (1924-1945), Križni put
Marušić Petar, Matin, (1923-1945), ustaša, pripadnik Počasne garde Ante Pavelića, Križni put,
Petković Vido, Matin (1922-1945), ubili ga partizani
Ramić Jure, Antin, (1921-1945), Križni put
Suton Jozo, Matin, 1920-1945), ubijen u Kočevlju od partizana
Suton Mijo, Petrov (1921-1945), ubili ga partizani
Šiljeg Andrija, Matin, (1920-1947), ubijen prilikom bijega iz zatvora
Taslak Ivan, Martinov, (1919-1946), Kostajnica
Volarević Ante pok. Jure, (1927-1945), Križni put
Volarević Ivan, Matin, (1917-1945), Križni put
Volarević Ivan Perić, Petrov, (1922-1945), Križni put
Volarević Ljubo, Jurin, (1926-1945), Križni put
Volarević Mijo, Matin, (1925-1945), Križni put – Dravograd
Volarević Tomo, Martinov, (1923-1945), Križni put- Slavonija
Vučić Ante, Ambrozijev, (1922-1945), ubili ga partizani u okolici Maribora
CIVILI
Bukovac Jozo, Mijin, (1921-1944), streljan na groblju u Metkoviću.
Vujinović Mate ,Jakovljev, (1880-1946), ubili ga partizani kao pomagača “križara”, Po nekim saznanjima, Klemu Markotu i Matu Vujinovića partizani su polili benzinom i potom žive zapalili kod starih Galića kuća u Gabeli polju, a pritom je jedan rekao: "Sad Klemo prošeći". Za njihov grob se ni danas ne zna.
Markota Klemo, Jurin, (1914-1946), ubili ga partizani kao pomagača “križara”. Po nekim saznanjima, Klemu Markotu i Matu Vujinovića partizani su polili benzinom i potom žive zapalili kod starih Galića kuća u Gabeli polju. Za njihov grob se ni danas ne zna. Iza sebe je ostavio ženu i tri male curice. Nedugo potom žena mu se od tuge razboljela i umrla kao i dvoje djece. Treće dijete odraslo je u domu i danas je živo.
Ramić Petar, Andrijin (1887-1946), ubili ga partizani u blatu u predjelu Njivice (Metković) kao pomagača “križara”,
Taslak Petar ,Matin, (1914-1946), ubili ga partizani u Podgredama.
Volarević Ilija, Markov – Čovo, (1901-1947), ubili ga komunisti u Trogiru. Najprije se uspio sakriti tijekom akcije u blatu da bi se poslije predao. Vlast ga je osudila na smrt i strijeljan je 1947. godine u Trogiru. Iza sebe je ostavio ženu i sedmero djece.
PREMINULI OD RATNIH ZLOSTAVLJANJA
Šiljeg Jakov Andrijin, (1924-1948), umro od zlostavljanja u logorima
Taslak Josip Martinov, (1883-1948), umro u Drenju kod Đakova od posljedica zlostavljanja u logorima)
Vučić Šetar Ambrozijev, (1924-195 ), domobran, pobjegao s Bleiburga u Nizozemsku odakle je vraćen izručen partizanima koji su ga strpali u logor. Od posljedica zlostavljanja umro 27. studenog 1951. godine).
Vid i Prud su bili mjesta u kojima je lojalnost NDH bila osjetnija nego u većini drugih neretvanskih mjesta pa se to jasno osjetilo i u broju žrtava u ustaškim, domobranskim i njemačkim postrojbama, te nakon rata u vidu ubijenih križara ili njihovih pomagača.
Inače za detaljno istraživanja ratnih i poratnih zločina počinjenih od strane partizana i komunističkih vlasti nad Pruđanima i Vidonjcima, velika zasluge nosi bivši župnik Župe Gospe Snježne (Vid i Prud) don Stanko Vrnoga, te Žarko Markota koji su s ostalim suradnicima istraživali sudbine svojih župljana.
Ukupno 17 Vidonjaca i Pruđana se vratilo s Križnog puta je preživjelo i , za Vid i Prud, iznimno pogubnu 1946. godinu, dok ih je preko 25 ubijeno na Križnom putu.
Priče pojedinih preživjelih mogu se pročitati u “Listu župe Gospe Snježne” na linku LIST ŽUPE GOSPE SNJEŽNE i to brojevima 3 (priča Nede Kaleba), 5 (priča Marka Jakića), 6 (priča Ivana Volarević, 7 (priča Bernarda Valentina Marušića), 8 (priča Petra -Vidaka Taslaka)
VIDONJE
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Barišić Nikola Matin (1912-1945), ubili ga partizani u Sjekosama,
Matić Ante, pok. Ivana, (1909-1945), ubili ga partizani u Sjekosama,
Obšivač Šimun, pok. Andrije, (1920-1945), Križni put,
Obrvan Ante, Matin, (1922-1945), Križni put
Ostojić Nikola pok. Ivana (1898-1945), Bleiburg
Soče Božo Ivanov, (1924-1945), Križni put.
OTRIĆ STRUGE
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Andačić Stipan pok. Mije iz Otrić Seoca (1914-1945, Zagreb)
Kežić Ante Jurin iz Malog Prologa (1925-1945, mjesto pogibije nepoznato)
Dominiković Ivan Petrov iz Pozle Gore (1925-1945, Križni put)
Dominiković Milenko Ivanov iz Pozle Gore (1926-1945, Slovenija)
Krstičević Vinko Andrijin iz Pozle Gore (1923-1945, okolica Zagreba)
Mijoč Marko Andrijin iz Pozle Gore (1920-1945, okolica Zagreba)
Vladimir Jozo Jurin iz Pozle Gore (1911-1945, Donji Miholjac)
PLINA STABLINA
VOJNE SNAGE ODANE NDH
ZAPADNA PLINA
Barbir ante Matin (1923-1945, vodi se kao nestali
Ostojić Mile Mijin (1919-1945), Hudovljani, Bjelovar
ISTOČNA PLINA
Nikolac Ivan Stipanov (1921-1945), Lipik
Nikolac Ivan Nikolin (1924-1945), Bjelovar
CIVILI
Nikolac Mate Antin iz Istočne Pline (1913-1946, Zagreb)
BAĆINA
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Ižotić Jozo, Stipanov (1920-1945), Križni put
Krilić Petar, Matin, (1920-1945), Bleiburg
STAŠEVICA
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Dropulić Ante Petrov (1921-1945), Križni put
Dropulić Jure Petrov (1920-1945), Križni put
Musulin Ivan Ivanov, (195-1945), Podravska Slatina
Musulin Jozo Ivanov, (1918-1945), Celje
|
25.05.2011., srijeda
ŽRTVE PARTIZANSKIH I KOMUNISTIČKIH ZLOČINA 1944-1946
Kao što je i najavljeno, ovaj članak donosi popis Neretvana koji su ubijeni od strane partizanskih/komunističkih ratnih/poratnih zločinaca po završetku ratnih djelovanja (studeni 1944 u Neretvi - svibanj 1945 područje bivše Jugoslavije).
U zagradi su godine rođenja i smrti, a iza je mjesto smrti. Podaci su najvećim dijelom pribavljeni iz knjige “Povijest župa doline Neretve” (Don Mile Vidović, Ogranak Matice Hrvatska u Metkoviću, 2011), te usmene predaje osoba koje su još žive iz tog doba. Mnogi će prepoznati u ovom članku svoje djedove, očeve, rodbinu.... Obzirom da su moguće greške pozivam one koji imaju detaljnije podatke da ih ostave u komentarima ispod teksta ili pošalju na mail.
Napominjem da nisu navedene osobe koje su poginule u borbi, već koje su ubijene u ratnom/poratnom zločinu kao zarobljenici ili civili.
KRVAVAC
Gnječ Rade Jozin (u literaturi se pogrešno navodi Ivanov), ustaša (??-1944), Metković, streljan u noći 16. na 17. studenog na groblju Sv. Ivana
Krstičević Ivan Jozin, ustaša, (1922-1944), Metković, streljan u noći 16. na 17. studenog na groblju Sv. Ivana
Krstičević Jure Markov, ustaša, (1919-1944), Metković streljan u noći 16. na 17. studenog na groblju Sv. Ivana
Marević Jozo pok. Ivana, domobran, (1904-1945), Maribor
Marević Srećko pok. Jure “Đula”, ustaša, časnik, (??-1945) mjesto pogibije nepoznato
Nikolić Jozo pok. Jure (očuh mi bio Petar), “Bufalo” ustaša, (1925-1944), Metković, streljan u noći 16. na 17. studenog na groblju Sv. Ivana. Posebno bio na glasu kao pošten i dobar čovjek koji je bez ikakvog i najmanje valjanog razloga ubijen.
Ujdur Ante pok. Mate, ustaša (1926-1945), mjesto pogibije nepoznato, a brat mu poginuo u partizanima.
KULA NORINSKA
Gnječ Vinko pok. Ivana, domobran (1925-1945), Križni put
MATIJEVIĆI
Šprlje Andrija pok. Joze, domobran (žandar), streljali ga partizani (u Makarskoj) – prema usmenoj predaji za to je odgovoran jedan Rogotinjanin
Šprlje Ivan pok. Jure, domobran (pomoćni žandar), (??-1945), Makarska, ubijen po nalogu jednog Rogotinjanina.
PODRUJNICA
Ćelić Ivan pok. Joze, ustaša (1913-1945), nestao, nepoznata sudbina.
Ćelić Mirko pok. Ante, domobran, (1921-1945), Dravograd
Ćelić Toma pok. Šimuna, ustaša (1910-1944), Metković, streljan u noći 16. na 17. studenog na groblju Sv. Ivana
Marević Nikola “Džajo”, ustaša, (1905-1945), Križni put
MOMIĆI
Batinović Petar Ivanov (otac Ivice Batinovića), civil, vozač kamiona za potrebe NDH snaga, (1904-1944), Metković, streljan u noći 20. na 21. studenog 1944. na groblju Sv. Ivana temeljem presude Vojnog suda od 19.studenog 1944.god. bez prava žalbe.
DESNE
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Dragović Klemo Mijin (1919-1945), jama Jazovka
Dragović Mate Antin (1924-1945), Dravograd
Đugum Branko Jurin, ustaša, (1919-1945), zadnji put viđen kod austrijske granice u zbjegu vojske)
Đugum Martin Josipov (1925-1945), Maribor
Jelčić Ante Jurin (??-1945), Križni put, nepoznata lokacija
CIVILI
Dragović Ivan Stipanov (1896-1945), ubili ga komunisti u Makarskoj
Jelčić Marko Jurin (ili Ilijin?), (??-1944), Metković, streljan u noći 20. na 21. studenog 1944. na groblju Sv. Ivana temeljem presude Vojnog suda od 19.studenog 1944.god bez prava žalbe.
NOVA SELA
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Čarapina Dujo Ikin (1923-?? vodi se kao nestali)
Dodig Drago Nikolin (1924-1945 poginuo na Križnom putu)
Rastočić Ante pok. Ivana (1927-1945 okolica Bleiburga)
Rastočić Jozo pok. Ivana (1920-1945, živ bačen u jamu u okolici Karlovca),
Rastočić Jure Dujin (1910-1945, zadnji put viđen u Karlovcu)
Rastočić Mate pok. Ivana (1925-1946, Smokvica)
Rastočić Miško pok. Stipana (1917-1945, Donji Miholjac)
Šiljeg Ante Jurin (1923-1945, poginuo na Križnom putu)
Šiljeg Ante Filipov (1925-1945, ubili ga komunisti na Glibuši)
Šiljeg Ante pok. Mate (1926 -??, vodi se kao nestali)
Šiljeg Bariša Matin (?? -1945, poginuo na Križnom putu)
Šiljeg Dujo Matin (1921-1945 okolica Dravograda)
Šiljeg Marko Matin (1919-??, vodi se kao nestali)
Šiljeg Srećko Tomin (1924 -1945, mjesto smrti nepoznato)
CIVILI
Šiljeg Ante Petrov (1927-1946, ubili ga komunisti na Glibuši)
METKOVIĆ
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Bukvić Mato Matin (vodi se kao nestali)
Cvitić Ilija Vidojev (Metković, ubili ga komunisti)
Cvitić Mato pok. Luke (vodi se kao nestali)
Cvitić Slavko Stjepanov (Metković)
Cvitić Stipo Nikolin (Dubravica, ubili ga komunisti)
Cvitić Živko Stipanov (Jazovka?)
Ilić Niko Matin (vodi se kao nestali)
Ivanišević Miro Matin (vodi se kao nestali)
Ivanović Nikola Jurin (okolica Bleiburga)
Jelavić Ivica Boškov (okolica Bleiburga)
Jelavić Jozo Noškov (okolica Bleiburga)
Jelavić Jure Boškov (okolica Bleiburga)
Jelčić Ratomir Jurin (okolica Samobora)
Kaliterna Ante Marinov (Križni put)
Kljusurić Liberan Petrov (vodi se kao nestali)
Krešić Mato Jurin (okolica Nove Gradiške)
Krstičević Ante Filipov (vodi se kao nestali)
Lozić Ante Ivanov (okolica Dravograda)
Magzan Jure Perin ( vodi se kao nestali)
Malenica Domink Antin (nepoznato)
Martinović Nikica Petrov (vodi se kao nestali)
Medar Nikola Jozin (Križni put okolica Virovitice)
Medar Pavo Jozin (vodi se kao nestali)
Mijić Ivo Jurin (Jazovka?)
Nalis Ivica Artemijin (strijeljan u Trogiru)
Petković Vido Matin (Jesenice Slovenija)
Puljević Rade (ubili ga komunisti u Makarskoj)
Talajić Ivan Mandin (okolica Bleiburga)
Visković Živko Nikolin (okolica Bleiburga)
Vrnoga Ivo Stipanov (ubili ga komunisti)
Vuica Stjepan Antin (kamenovan na Visu)
Zovko Ante Markov (vodi se kao nestali)
CIVILI
Gabrić Dujo Antin (ubijen 1946 od strane komunista)
Gabrić Kažimir Filipov (izgubio mu se svaki trag 1946)
Grmoja Jozo (ubili ga partizani u Gornjem Hrasnu)
Jovanović Ivo Jurin (ubili ga partizani u Trogiru)
Matić Ante Radosavov (ubili ga partizani u Trogiru)
Nikolić Frane Stipin (ubili ga komunisti u Makarskoj)
Periš Mara žena Ante (Njivica, okolica Metkovića)
Repeša Stanko Frane Jakovljev (Zagreb)
Vuica Josip Antin (ubili ga komunisti u Trogiru)
Vuica Josip Markov (Metković)
Vukorep Boško Nikolin (Gornje Hrasno)
OPUZEN
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Salacan Milan (Slovenija)
Soče Božo Ivičin (Križni put)
CIVILI
Popić Jure Petrov (stradao na groblju u Metkoviću)
KOMIN
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Čupić Ante – Tonko Davidov (okolica Bleiburga)
Jelavić Stipan Ivanov (vodi se kao nestali)
Vlahović Ivan Lukin - pripadnik njemačke legionarske divizije , vjerojatno 369.”Hrvatske “Vražije” divizije, (vodi se kao nestali)
Vlahović Luka Stipanov (vodi se kao nestali)
Vlahović Marko Lukin (ubijen na groblju u Metkoviću u studenom 1944)
CIVILI
Vlahović Nikola Jurin (ubijen na groblju u Metkoviću u studenom 1944)
PARTIZANI
Šuman Ivan Josipov (ubili ga partizani u Ljubljani kao pripadnika partizanske postrojbe)
ROGOTIN
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Šunjić Andrija Antin (1920-1945, Križni put)
Žderić Andrija Jozin (1922-1945, vodi se kao nestali)
SLIVNO RAVNO
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Babić Mijo Martinov, 1923-1945
Bjeliš Vice Jurin, Pelješac
Deak Luka 1907-1944, Vlaka
Dragobratović Mirko Markov 1921 -1945, Bleiburg
Vištica Ante Ivanov (?? – 1945), Bleiburg
CIVILI
Bartulović Ivo (1911-1945), Makarska,
Butigan Nedjeljko Matin (1925-1946),
Dragobratović Mato, Matin (1911-1945), vodi se kao nestali
Popović Andrija Stankov (1886-1944), ubili ga partizani u Kleku
Popović Mara ž. Andrije, (1904-1944), ubili je partizani u Kleku
Sršen Grgo, Nikolin (191-1945), Trn, vodi se kao nestali
Šeput Mato Nikolin (1910-1946), ubili ga partizani
Šeput Matija žena Mate (1910-1946), preminula u zatvoru u Metkoviću
DOBRANJE (župa)
VOJNE SNAGE ODANE NDH
Bokan Bariša Stjepanov (okolica Bleiburga)
Bokan Frane Ivanov (vodi se kao nestali)
Bulum Ante Nikolin (vodi se kao nestali)
Domazet Ivan Blažev (ubili ga partizani u Dobranjama)
Ivanković Andrija Lukin (okolica Bleiburga)
Kitin Jozo Matin (Slovenija)
Majčica Luka pok. Tome (Karlovac)
Majčica Toma pok. Tome (Karlovac)
Medić Ante Mijin (Slovenija)
Sprčić Luka Matin (Makarska)
Veraja Vide Jozin (vodi se kao nestali)
Veraja Marjan Jozin (vodi se kao nestali)
CIVILI
Sprčić Jure Matin (ubili ga partizani u Metkoviću)
|
24.05.2011., utorak
OGLAS
Nestao mi je pas.
DUG JE DVA METRA I LAJE NA KOMINJANE.
Molim poštenog nalaznika da mi javi.
Pas je izgubljen dok je tjerao ljude i stoku sa zemlje u Lukama.
Nagrada je 5 litara crnog vina (napravljenog od grožđa), nakon kojeg ćete vidit i zmajeve.
|
16.05.2011., ponedjeljak
NERETVANI NA KRIŽNOM PUTU HRVATSKOG NARODA
U znak sjećanja na Neretvane s Križnog puta i Bleiburške tragedije ovaj članak će se kratko osvrnuti na Neretvane koji su stradali na kraju drugog svjetskog rata na strani sila osovine ili od komunističkog terora. Cilj ovog članka nije politiziranje, već samo spomen sjećanja o Neretvanima koji su prije 61 godinu na kraju rata, odnosno poslije završetka rata masovno stradavali od bezobzirne osvete ili čiste mržnje.
Na donjoj fotografiji snimljenoj u drugom svjetskom ratu 1944. u nizozemskom Groningenu nalaze se na obuci mnogi Neretvani kao pripadnici, na ovim prostorima poznate njemačke 369. „Hrvatske divizije“ ili kako su je njeni članovi radije zvali „Vražija“ (koju su pak njemci preferirali zvati „"Schachbrett" ili “Šahovnica”). Prvotna njemačka 369. “Ojačana pješačka pukovnija” sastavljena od Hrvata dobrovoljaca je uništena na Staljingradu 1942-1943. godine, pa je nanovno osnovana nova postrojba, ali ovaj put znatno veća i jača te je djelovala uglavnom na području Hrvatske i BiH.
Od osoba koja znam sa sigurnošću da se nalaze na toj fotografiji su pok. Čedo Čarapina iz Novih Sela (treći s lijeva na desno na nogama nakrivljenog šljema), pok. Nikola Manenica pok. Stanke iz Metkovića (četvrti s lijeva na desno na nogama, odmah do Čede), pok. Nedo Marević pok. Ante iz Momića (Glavarić).
Navodno se na fotografiji nalaze i drugi Neretvani iz Vida i drugih mjesta, ali nisam uspio saznati imena.
Na fotografiji je jasno vidljiva velika njemačka zastava ispod koje je hrvatska šahovnica.
Gore s lijeva na desno: Petar Kaleb, Nedo Marević, Nikola Manenica, dva Neretvanina čija imena nisam saznao.
1945. godine pred sam kraj rata, njemačka (hrvatska) 369. divizija nastoji držati pod kontrolom mostarsku regiju, ali tada nadmoćniji partizani, i opće povlačenje njemačkih snaga prema njemačkoj uzrokovali su povlačenje 369. divizije s mnogobrojnim neretvanima prema zapadu, te prema posljednjem počivalištu mnogih Neretvana – granici Slovenije i Austrije. Svima nam je poznata sudbina Hrvata u ustaškim, njemačkim i domobranskim postrojbama u svibnju 1945. godine na njihovom Križnom putu od Austrije do mnogih stratišta diljem bivše Jugoslavije. pa neću ponavljati o onom o čemu su svi pisali ovih dana.
Stotine Neretvana su se tih dana našli na području Bleiburga i sjeverne Slovenije u njemačkim postrojbama većinom hrvatskog sastava (369. “Hrvatske pješačke” zv. i “Vražija” ,373. “Hrvatske pješačke divizije” zv. i “Tigar, 392. “Hrvatske pješačke divizije” zv. i “Plava” i 13. SS “Gorske Handžar divizije” - hrvatsko-muslimanske, ujedno prve negermanske divizije). Deseci tisuća pripadnika njemačkih postrojbi raznih nacionalnosti povlače se zajedno s 200-300 tisuća ustaša, domobrana te manjim dijelom slovenskih “belogardejca”, četnika i drugih “popratnih” postrojba i civilima, uglavnom sklonih NDH. Neretvani su se nalazili i u tim ustaškim i domobranskim postrojbama.
Mnogi Neretvani su svjedočili nakon rata da su ih iz pakla Križnog puta često opet njihovi Neretvani spašavali tako što su ih prepoznali i izvlačili ih iz smrtonosnih kolona u kojima su se kao zarobljenici kretali.
No mnogi nisu imali te sreće.
Sjećam se jedne prilike priče upravo pok. Nikole Manenice koji je jedva preživio Križni put. Prema njegovom kazivanju svi zarobljenici koji su preživjeli Križni put i bili stacionirani u logorima, morali su napisati svoje osobne podatke i mjesto odakle su. Ti podaci su se slali potom u u kotareve i odbore nadležnim partizanskim vlastima na “ocjenu osobe”. On se mislio da li napisati da je iz Borovaca (odakle mu je otac) ili Metkovića (gdje se rodio i živio), ali je smatrao da je bolje ne pisati da je iz Borovaca obzirom da su Njemci i ustaše popalili Borovce. To se prema njegovim riječima pokazalo pametnim jer se nitko od zarobljenih tko je bio iz Borovaca i prijavo se da je iz Borovaca, nije se vratio živ, dok su oni koji su se prijavili da su iz Metkovića spasili jer su dobili iz Metkovića “pozitivnu” ocjenu.
Inače navedene njemačke divizije su uglavnom bile sastavljene od dobrovoljaca, no malo njih se prijavljivalo zbog ideološke pripadnosti nacizmu ili Njemačkoj. Većina Neretvana se prijavila u SS postrojbe jer su one jamčile veću sigurnost svojih vojnika, urednu obuću i odjeću te uglavnom redovan obrok svaki dan te po potrebi sigurnu liječničku njegu.
To se pokazalo i u primjeru još živog Petra Curića pok. Andrije iz Vlake (Opuzen), pripadnika 369. divizije koji je teško ranjen 1944. godine u glavu (lice) na Vukovu klancu prilikom najveće bitke u Neretvi kada su partizani zaustavili oko 2000 njemačkih vojnika koji su se povlačili. Iako teško ranjen u bitki, odmah mu je pružena liječnička pomoć te je prebačen na liječenje u Mađarsku, a potom u Njemačku i vratio se živ poslije rata, izbjegavši Križni put i vjerojatnu smrt.
Dakle osuđivanje zašto je tko dočekao rat na kojoj strani nije primjereno u niti jednom ratu, a kamoli drugom svjetskom ratu gdje su Hrvati bili u njemačkim, partizanskim, ustaškim i domobranskim postrojbama, a malo njih je odlazilo u te postrojbe po vlastitom izboru ili iz vlastite ideologije.
Zvjerstva koja su se događala na Križnom putu su za svaku osudu i možemo samo zamisliti što se sve događalo kada svakih par mjeseci netko u Sloveniji nađe novu masovnu grobnicu Njemaca, Hrvata ili Slovenaca koju su ubijani na okrutne načine. No sjetimo se što se sve događalo i u Domovinskom ratu pa nam neće biti teško razumijeti ljudsko zlo koje se javlja u čovjeku koji ima oružje i “slobodu” da odlučuje o tuđem životu.
Ivan Volarević “Ćirko” iz Vida (Dragovije) se tog kobnog svibnja 1945. slučajno susreo u okolici Bleiburga sa svojim župljanima Jozom Sutonom, Jurom Markotom, Ivanom Volarevićem (svi iz Vida) i još jednim Volarevićem iz Pruda, te sa Matom Bebićem i Mićom - Mijom Marevićem sa Dragovije, ali je Ivan Volarević bio veće sreće i izvukao živu glavu za razliku od ostalih navedenih koji su ubijeni.
Bernard – Valentin Marušić, također Vidonjac, zatekao se u povlačenju na Bleiburgu, kao pripadnik postrojbi odanih NDH (bio je kuhar). Njega je spasio rođak koji se zatekao u partizanima na tom području, rekavši za Bernarda da je njegov brat. No Bernardov pravi brat - Petar Marušić je nestao na Bleiburgu 1945. godine.
Te kobne 1945. godine na samom kraju rata, odnosno nakon završetka rata, od strane partizana i komunista, odnosno zločinaca iz njihovih redova, ubijeno je preko stotinu Neretvana čija imena će biti objavljena u idućem članku po mjestima gdje su živjeli.
Ukoliko netko prepozna još neke pripadnike s ovih fotografije, molio bih da napiše u komentaru ili javi na mail norinmatijevici@yahoo.com . Posjedujem i fotografije velikog formata za lakše prepoznavanje pa iste mogu poslati na traženje
|
13.05.2011., petak
FILIP DRAGOVIĆ ODLIKOVAN ODLUKOM PREDSJEDNIKA RH
Neretvanin FIlip Dragović (Bratin), porijeklom iz Momića, dobio je odlikovanje Reda Kneza Branimira s ogrlicom od strane Predsjednika Republike Ive Josipovića za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske.
Filip Dragović se trenutno nalazi na mjestu pomoćnika ministra unutarnjih poslova i na čelu je Uprave za europske integracije i međunarodne odnose. Navedena uprava je zadužena za europske integracije i provedbu i praćenje pretpristupnih projekata, međunarodne odnose MUP-a RH, mirovne misije i mjere informacijske sigurnosti.
Inače prema ocjeni djelatnika Agencije za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) MUP zahvaljujući upravo Upravi koje je FIlip Dragović na čelu nekoliko godina, ima najbolju iskoristivost fondova EU iz kojih su povukli velika sredstva za opremanje, izobrazbu i organizaciju MUP-a.
Inače za vrijeme njegova rada u metkovačkoj policiji 90-tih svi se sjećaju Filipa Dragovića kao samozatajnog profesionalca iza kojeg nije bilo "crnih mrlja" u radu.
Životopis Filipa Dragovića se nalazi na stranicama MUP-a pa ga prenosimo i ovdje;
Rođen 17. siječnja 1968. godine u Metkoviću
Oženjen, otac dvoje djece
Obrazovanje
1997. – 2003. – magisterij iz Međunarodnih odnosa na temu "Europska unija – suradnja na području suzbijanja nezakonitih migracija" na Fakultetu političkih znanosti
2000. – 2001. – sudionik Programa "EU – train the trainers" Ministarstva europskih integracija
1992. – 1996. – diplomirao na Visokoj policijskoj školi i stekao zvanje diplomiranog kriminalista
Profesionalna karijera
Od studenog 2004. godine pomoćnik ministra unutarnjih poslova za europske integracije i mirovne misije
2004. - načelnik Uprave za granicu
2002. – 2004. - voditelj Odsjeka za graničnu kontrolu pri Odjelu za susjedne zemlje Uprave za granicu
2001. – 2002. - policijski službenik za suradnju sa susjednim zemljama i vizni sistem pri Odsjeku za suradnju sa susjednim zemljama Odjela za granicu
1998. – 2001. - policijski službenik za sigurnost državne granice pri Odsjeku za Sloveniju i Mađarsku Odjela za granicu
Od 1991. do 1998. – radi u Policijskoj upravi dubrovačko – neretvanskoj kao policijski službenik za nadzor državne granice, voditelj smjene na graničnom prijelazu, šef smjene u Postaji granične policije Metković, voditelj Sektora za granicu, te naposljetku pomoćnik zapovjednika za nadzor državne granice u Postaji granične policije Metković.
Publikacije
Policijska i pravosudna suradnja u EU od Maastrichta do danas, Policija i sigurnost, 01/03
Nezakonite migracije – sigurnosni fenomen 20. stoljeća, Međunarodne studije, Časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, III, 4 – 2003, Centar za međunarodne studije
Hobi
karate
|
07.05.2011., subota
"BITKA ZA NERETVU"
Kazalište „Mariani“ iz Ploča će 08. svibnja, nedjelja, u 20.30 sati u Krvavcu u Domu kulture održati satiričnu predstavu „Bitka za Neretvu“ koja govori o gorućim problemima Neretve koji se kreću od ekologije, poljoprivrede pa sve do sudstva.
Predstava je premijerno izvedena u Pločama, a tekst i režiju je pripremio Jasen Brajlović. Glumci predstave su Mate Žderić, Davor Milošević, Maja Brajlović, Alen Kožo, Kristina Katić i Teo Grančić
Predstava je posvećena pok. Tomislavu Zubčiću –Zupi, a u Pločama je naišla na pozitivne reakcije publike.
Kazalište „Mariani» je utemeljeno još prije 19 godina, a dosada je izvelo trinaest predstava, a ovu predstavu planiraju izvesti u svim mjestima Neretve koja za to imaju uvjete obzirom da je tema predstave “sveneretvanska”.
Neretva, iako nije velika, ima za svoju veličinu podosta stalnijih kazališnih skupina. Tako svi pamtimo amatersko kazalište u Metkoviću u kojem je prof. Tomislav Zubčić “Zupa” bio nezaobilazan član, zatim kazalište “Mariani” iz Ploča i “Dangubići” iz Krvavca. Iako su sve te kazališne skupine amaterskog karaktera, po glumačkoj izvedbi nimalo ne zaostaju za profesionalcima pa uvijek vrijedi pogledati što nam to neka od tih skupina priprema.
|
01.05.2011., nedjelja
ŠTO TO U STVARI SLAVIMO?
Danas je 01. svibnja - međunarodni praznik rada - dan spomena na radničke demonstracije u Chicagu 1. svibnja 1886. kada je policija u sukobima s radnicima ubila oko 200 ljudi,a 8 ih je kasnije osuđeno na smrt. Radnici su tih dana, tjedana, mjeseci tražili 8-satno radno vrijeme.
Valja napomenuti da je 01. svibnja pogrešno smatran kominističkim praznikom, što on zapravo nije bio, već su ga tadašnji kapitalisti nastojali prokazat kao takvim da bi spriječili radnike u ostvarivanju svojih prava, a komunisti su pokušavali iskoristiti taj praznik za obračun s kapitalizmom.
Da se prisjetimo tih kobnih svibnjskih dana 1886. godine u Chicagu.
Nakon što sve legalne metode borbe za dobivanje osmosatnog radnog vremena nisu pomogle, američki radnici su se odlučili na radikalnije metode te je 250.000 radnika krenulo u štrajk, koji je imao svoje središte u Chicagu. S druge strane državne su se institucije spremale za borbu s radnicima kupujući naoružanje za policiju. "Chicagocommercial club" je financirao s 2.000 dolara (tada velika svota) nabavu strojnica za Nacionalnu gardu Illinoisa koje su se trebale upotrijebiti protiv štrajkača.
Dana 3. svibnja 1886. godine policija je počela pucati na radnike u ''McCormic Ripper Works Factory'' i tom prilikom su ubijena četiri radnika, a velik broj radnika je ranjen. Čelnici sindikata su sljedeći dan sazvali masovni prosvjed u Hymarket Squeru kako bi protestirali protiv brutalnosti. Prosvjed je prošao bez incidenta, ali kada je na red došao i posljednji govornik ostalo je tek nekoliko stotina štrajkača. Tada je 180 policajaca došlo i naredilo im da se raziđu. Kada je govornik sišao s platforme, bačena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70. Policija je odgovorila pucnjavom, ubivši jednog, a ranivši mnoge druge. Iako nikada nije točno utvrđeno tko je bacio bombu, nagađa se da su to napravili anarhisti. Ovaj incident je poslužio kao izgovor za napad na ljevicu i radnički pokret.
125 godina kasnije u jednoj državi na Balkanu (zapadnom kako bi naglasili neki), radnik se i dalje bori za 8-satno radno vrijeme jer je ono zagarantirano u pravilu samo državnim službenicima i namještenicima. Privatnici svoje radnike i dalje drže po 9-12 sati na poslu, a plaća ako stigne - stigne. Državne institucije ne brinu peviše o tome da li se poštuju prava radnika jer je lakše zatvoriti oči nego ih držati otvorenima i raditi.
Mjere politike su takve da su usmjerene na zaštitu poslodavca (pardon - ne poslodavca već kapitala!), a ne radnika, a bilo kakav spomen Crkve o potrebi zaštite dostojanstva radnika i osnovnih ljudskih vrijednosti, proglašava se "petljanjem Crkve u politiku".
334.000 nezaposlenih vapi za ostvarenjem svog sna - mjesečne zarade utemeljene na radu, a tisuće onih koji su poharali tu istu državu na (zapadnom) Balkanu se i dalje voze u svojim nezakonito stečenim skupocjenim vozilima i jahtama, vilama, odmaraju u "stečenim" vilama i stanovima diljem te lijepe zemlje.
Zašto je to tako?
Pa upravo zato što su se radnici nisu snašli, a moćnici su se "snašli".
Radnici nisu imali svoje vođe, a moćnici nisu imali svoje vođe.
Radnici nisu bili spremni izaći na ulice, a moćnici su bili spremni platiti one koji bi ih mlatili da su izašli na ulice.
Sjećam se jedne "zgode" kad je jedan radnik jednog malog lokalnog poduzeća 24. 12. 1996. na Badnjak nazvao jednog svog direktor, koji je digao s banke njihove plaće, ali im te plaće nije htio dati, već ih stavio u džep: "jel ručate"; na što mu direktor odgovorio: "jesam"; a radnik će na to "Eto vidite, Vi ručate, a mi ne znamo hoćemo li sutra za Božić moći ručati jer ste uzeli naše plaće". Direktor mu je na to odgovorio "Nećete ni za Uskrs!" i poklopi radniku slušalicu.
Srećom ti radnici su ipak ručali za Uskrs 1997 i svake iduće godine do danas, ali deseci tisuća radnika nisu imali tu sreću ni tada, a ni ove godine, računati na dostojne ručkove.
Danas, u lijepoj državi na zapadnom Balkanu radnici srećom ne ginu na ulici, ali na nesreću se ih je manje.
I zato ja danas 01. svibanj 2011. čestitam svim onima koji su pošteno zaradili svoj kruh i onima koji su pošteno radili, a nisu ga uspjeli zaraditi!
|
|
|