MATIJEVIĆI I NERETVA
25.06.2010., petak
DANI KADA SMO SVI BILI JEDNO
|
Danas je Dan državnosti - dan na koji je prije 19 godina donesena povijesna odluka. Više od 94 posto građana donijelo je na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine odluku (koju je Sabor 25. lipnja 1991 i formalno temeljem referenduma donio i proglasio): "1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi." U to vrijeme smo gotovo svi znali što želimo - kojim putem krenuti. Euforija koja nas je držala bila je nešto nezapamćeno. Iako su prije toga pale već prve žrtve, svi smo bili spremni na najveće žrtve samo da bi ostvarili cilj. Danas, 19 godina poslije, u našoj državi imamo 110 političkih stranaka od kojih je tek 10 u Saboru. 1989. su osnovane 3 stranke (HDZ, HSS i HSLS), 1990 devet stranaka, te nakon toga otprilike 6-7 stranaka godišnje. Prisjećam se osnivanja većine stranaka nakon 1990-te i jedno mi je upalo u oko - velik broj ih je nastao jer je netko u postojećoj stranci izgubio unutarstranačke izbore ili bio degradiran, pa je odlučio biti opet negdje glavni pa makar u beznačajnoj stranci! Očtio je da demokracija koja je zaživjela na papiru nije zaživjela u glavama ljudi. Kultovi ličnosti koji su postojali u komunizmu (ali i prije njega) nastavljeni su i nakon prvih demokratskih izbora. Prisjetimo se samo statusa Tuđmana, Pašalića, Glavaša, Račana, Đapića, Sanadera, Gotovca, Budiše, Čačića, Bandića....... Svi su oni bili nedodirljivi, bez mogućnosti kritike od stranačkih kolega, a imali su i jednu dodatnu karakteristiku - sve što su loše napravli je bila "tuđa greška", a sve dobro je bila "njihov dobar potez". Koliko će vremena trebati da demokracija pregazi postojeće kultove ličnosti koje još uvijek ne možemo savladati ni u sebi, a kamoli u strankama, državi, ustanovama, orgaizacijama.... Ni u sportu i drugim segmentima života nije bilo (nit jest) drugačije. Pogledajmo nogomet i nekad ( i sad) nedodirljive Vlatka Markovića, Zdravka Mamića, rukomet i Zorana Gobca, te mnoge druge "institucije" u kojima postoje svete krave koje se ne smije dirati jer postaješ onačen kao "državni neprijatelj", "marginalac" ili "buntovnik", a svakako nepoželjan bilo gdje više. Jedan od najomraženijih pojmova koji čujem u današnjoj politici Hrvata je "stranačka stega", a koji se pojavljuje kad se netko ( u pravilu normalan ili pametan) odluči u Saboru ili nekom vijeću glasati protiv nekog prijedloga za kojeg smatra da je loš, ili kad se usudi kritizirati neki loš potez nekog od svojih političkih kolega. Onda se bez ikakvog srama stranačka mašinerija uključuje i daje kazne "neposlušnima", onima koji nisu "na istoj valnoj duljini". Zar je to demokracija i sloboda koju smo 1990 i 1991 sanjali? Po prirodi sam optimist, ali zadnje 3-4 godine sam optimizmu malo zauzdao uzde. Nego da ne duljim sretan vam Dan državnosti! |
