MATIJEVIĆI I NERETVA
02.04.2010., petak
USKRS - JUČER, DANAS, SUTRA
|
Uskrs, vrijeme kada se prisjećamo smrti i uskrsnuća Gospodina našega, budi u nama razmišljanja o ptanjama kroz koje je prolazio Isus. Nevin, bičevan, mučen, vrijeđan, ismijavan, nosi svoj križ, stojički podnoseći sve patnje koje mu se nanose. Mi s druge strane biramo uvijek lakše puteve, uvijek kraće staze, uvijek smo spremniji poviti se pred nepravdom, nemoralom i izbjeći na taj način muku koju pravda, moral ili časno ponašanje nalaže. Uskrsni običaji nekada i sada su se mijenjali, ali srž je ostala. Procesija Velikog Petka kroz koju pratimo muku Gospodina našega „Isukrsta“, kako bi naši stari govorili, zoran je primjer održanja tradicije koja je neko vrijeme bila zanemarena, odnosno svedena na malu procesiju, ali je zadnjih 10-ak godina većim dijelom vraćena na rutu kojom je nekad prolazila (iako ne u potpunosti). Žudije u našoj župi, tradicija koja se održala cijelo stoljeće, nekada su bile odjevene u uniforme kraljevske mornarice.  Gornja fotografija je snimljena 1937 ili 1938 godine. Žudije - Straža Svetoga Groba Župe Bagalovići na bivšem bočnom ulazu u crkvu Gospe Karmelske (zazidan kamenom prije par godina tijekom rekonstrukcije crkve). Na nogama s lijeva na desno: Ante Šprlje – Špica iz Matijevića i Tomo Ćelić iz Podrujnice, S lijeva na desno sjede: Ivan Nikolić - "Ivić" iz Matijevića, Krešo Nikolić iz Momića, Ivan Nikolić "Bogomoljac" iz Kule Norinske, Ante Hrstić "Puše" iz Momića, Dole sjede na podu s lijeva na desno Mirko Prusac iz Podrujnice i Ivan Šprlje “Šepo” iz Matijevića. U to vrijeme Čuvari Svetog Groba su bili obučeni u uniforme Kraljevske mornarice (SHS), a što je vidljivo i na kapama na kojih većini piše "Kraljevska mornarica", dok je na drugim kapama napisano "Straža S. Groba". Straža se držala sa napunjenim lovačkim puškama. Inače običaj je bio da se misa drži subotom jutri u 10 sati, (za razliku od današnjeg običaja da se drži u 23 sata) i da tijekom pjevanja "Glorije" (danas "Slava") Straža istrčava kroz crkvu vani i prilikom istrčavanja puca u vis kao slava Bogu uskrslomu. Danas je običaj nešto drugačiji. 15-ak čuvara Kristova Groba obučenih u kopiju staororimskih vojnih odora s kopljima ulaze u crkvu stupajući i tako izmjenjuju straže pa strogo određenim pravilima izmjene. Pravilo je Župe Bagalovići da u Žudije mogu ući samo neoženjene osobe. Kada se na Veliku Subotu zapjeva “Slava” Zapovjednik uvlači mač u korice, sve se Žudije počnu njihati i potom padaju, te ne nakon par sekundi “bude” i istrčavaju iz crkve, a nakon što se na mjesto Groba postavi kip uskrslog Krista, Žudije se dolaze pokloniti.  (Fotografirano 02. travnja - nakon procesije Velikog Petka) Tijekom procesije Velikog Petka pjeva se pjeva tradicionalni napjev "Puče moj" pa evo i stihova tog napjeva PUČE MOJ Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja radi tebe bičevima udarih Egipat s prvorođencima njegovim, a ti mene predade, da me bičuju. Puče moj... Ja izvedoh tebe iz Egipta potopivši Faraona u more Crveno, a ti mene predade glavarima svećeničkim. Puče moj... Ja pred tobom otvorih more, a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj... Ja pred tobom idoh u stup oblaka, a ti mene odvede u sudnicu Pilata. Puče moj... Ja hranih tebe u pustini manom, a ti mene udari zaušnicama i bičevima. Puče moj... Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene, a ti mene napoji žući i octom. Puče moj... Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske, a ti si tukao trstiku glavu moju. Puče moj... Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko, a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac. Puče moj... Ja uzvisih tebe velikom moći, a ti mene objesi na drvo križa. Puče moj... |
