MATIJEVIĆI I NERETVA
15.09.2009., utorak
BOBAJ I PRIČA O KAPELICI GOSPE ŽALOSNE
|
Danas je na brdu Bobaj iznad Matijevića održana misa povodom Gospe žalosne, ponekad zvane i Gospa od sedam žalosti. Misu pred par stotina ljudi, koje ni tmurno vrijeme nije obeshrabrilo da dođu na misu iz raznih krajeva Neretve, vodio je Don Nikola Bodrožić uz pjevanje Pučkog pjevača i Zbora Župe Bagalovići. Na misi je izmoljen i poseban blagoslov za školarce i mlade, što je posebno privuklo veliki broj djece na Bobaj kojima je ovo bila prilika i za veseli izlet.   Kapelica Gospe žalosne ima i zanimljivu povijest. Naime prema usmenoj predaji nju je prije oko 190 godina napravila Joza Šprlje, rođ. Kiridžija, zajedno sa svojom nevjestom Jurkom Šprlje rođ.Brljević koja nije mogla imati djece jer je stalno pobacivala i nije mogla roditi živo dijete. Na nagovor babe Joze, nevista Jurka je s njom iz zavjeta napravila vrlo malu i skromnu kapelicu te su se uskoro molitve uslišale i Jurka je nakon toga imala nekoliko djece. Svetosti kapelice nisu mogli odoljeti ni zakleti komunisti pa je tako i poznati prvoborac pok. Stanko Gnječ iz Krvavca jedno rano jutro iza drugog svjetskog rata misleći da nitko neće vidjeti, okrečio klakom zidove kapelice, ali ga je pok. Ante Šprlje Špica vidio te ga je Stanko Gnječ zamolio da to nikom ne govori. Priča je ostala tajna, ali ne zauvijek neispričana, i fin je primjer da se Boga ne dobacuje lako. Kapelica je oko 1983. godine nadograđena naporima mještana Matijevića uz pomoć mještana susjednih mjesta. Prilikom gradnje jedne kuće u Matijevićima vlasnik kuće je na inicijativu žene (kao i uvijek) odlučio višak kamena utrošiti u nadogradnju kapelice. Matijevčani su spremno prihvatili ovu inicijativu pa su se, uglavnom žene, odazvale radnoj akciji koja nije bila nimalo laka, jer je kozijom stazom trebalo iznijeti poprilične količine materijala i kamena, pržine i drugog materijala na Bobaj. Iako su mnogi radili na toj akciji, prema pričama starih posebno su se intenzivno angažirali Marija Nikolić žena Jure, Jurka Šprlje ud. Ante, Mate Šprlje, pok. Ante, Mira Nikolić ud. Mije, Boža Jovica, Janja Jovica, (svi iz Matijevića), te nekoliko žena iz Kule Norinske od kojih se stari sjećaju pok. Ivanke Jerković ž. Danila Jerkovića. U krtolima se nosilo po dva kamena jer su bili izrazito teški i nezgodni za nositi, a voda za cement u polivačama i sićima.  Sliku Gospe žalosne koja s probodenim srcem sa 7 mačeva, u naručju drži mrtvog Isusa, tek skinutog s Križa, naslikao je Edo Petrić koji je naplatio samo pola cijene, a kameni križ na kapeli je donirao kamenoklesar Pero Đanović iz Visočana. Uskoro su se početkom 80-ih počele održavati redovno i mise kraj kapelice te je svake godine sve veći broj hodočasnika koji svjedoče svoju vjeru na brdu Bobaj. Negdje oko 2000-te godine je opet skupina ljudi dobre volje uredila prostor oko kapele u 20-ak dana, ručno razbijajući teški teren i kamen oko kapelice, slažući ga da bi se omogućio koliko-toliko pristojan smještaj za oltar na dan Gospe žalosne. Nadamo se da će se i u budućnosti sačuvati ova tradicija, ali i iznimna kršćanska vrijednost, te da će se i dalje nadograđivati taj sveti prostor, jer svatko tko je bar jednom bio na tom mjestu u bilo koje vrijeme, nije mogao ne osjetiti svetost tog mjesta. Ovom prilikom treba odati i priznanje svima koji su sudjelovali u gradnji, nadogranji i uređenju kapelice kroz povijest do danas. Vjerujemo da će im je taj trud biti priznan tamo gdje je to najvažnije. |
