MATIJEVIĆI I NERETVA
15.02.2009., nedjelja
SMRT NERETVE
|
U javnosti je već poznat projekt Gornji Horizonti koji se realizira putem Elektroprivrede Republike Srpske, a kojim se dio vodotokova koji prirodno pripadaju slivu Neretve, preusmjerava u sliv Trebišnjice. No ono s čim javnost nije upoznata jest koliko daleko je taj projekat odmakao i koju ulogu su odigrale Hrvatska elektroprivreda te državne službe Republike Hrvatske. Dana 08., 09., i 10. veljače članovi Neretva Delta Foruma iz Hrvatske i Neretva Delta Forum iz Bosne i Hercegovine bili su na studijskom putovanju u Republici Srpskoj, a kojeg je cilj bio upoznavanje s projektima koji su poznati kao Gornji Horizonti. S Hrvatske strane su delegaciju sačinjavali članovi NDF-a: Nebojša Jerković, predsjednik, Ante Šprlje tajnik, Višnja Bukvić, Mijo Vukušić, te novinar Ivica Puljan. Posjeta je obuhvaćala posjete Direkciji za upravljanje sistemom Hidroelektrana na Trebišnjici, „HE Trebinje I“ i „HE Trebinje II“ a posjećeno je Dabarsko i Fatničko polje koji služe kao akumulacije, te vodni tunel za prevođenje voda iz gornjih horizonata. Tunel kapaciteta 65 m3 vode u sekundi  Ono što je tijekom posjete bilo uočljivo, ali ne i nepoznato, jest da se cijeli projekat bazira na istraživanjima vodnih tokova sačinjenih 60-ih i 70-ih godina. To upućuje na problem standarda koji su korišteni u istraživanima iz tog doba, odnosno na činjenicu da ni tada nisu u potpunosti istraženi svi vodotokovi kao ni moguće posljedice ljudske manipulacije s njima. Dakle u vrijeme kada je poljoprivreda u Neretvi tek stvarala svoj zamah, biološkim procesima nije pridavan prevelik značaj, a brojnost stanovništva bila znatno manja. Drugim riječima ta istraživanja su zastarjela i nisu proučene posljedice preusmjeravanja dijela tokova voda na okoliš i ljude u današnjim uvjetima. Sve je to donekle razumljivo jer Republika Srpska štiti svoje ekonomske interese, a istočna Hercegovina realno govoreći nema ništa drugo nego hidroeletrane i elektroenergetsku mrežu koji su zajedno pokretač ekonomije. No ono što se pojavljuje kao zabrinjavajuće jest da Hrvatska elektroprivreda željno iščekuje privođenje kraju projekta jer će time moći realizirati novu hidorelektranu HE Plat II kraj Dubrovnika, a da Hrvatske vode, koje gube znatne količine voda u Neretvi uopće ne reagiraju. Totalno pasivno se ponašaju i Ministarstva koja ne koriste svoje mogućnosti u utjecanju na zaustavljanje daljnjeg razvoja Gornjih horizonata. Jedno od mogućih pritisaka se vidilo i u proglašenju Neretve parkom prirode jer bi se tada imao vrlo snažan argument, ali se s time kasni, ponajviše zbog Grada Opuzena koji se žestoko protivi parku prirode. Također se nitko nije sjetio upotrijebiti Ramsarsku konvenciju koju je potpisala i BiH i RH, a koja štiti vlažna staništa. Gradonačelnici i načelnici Neretve očito nemaju zajedničke inicijative prema središnjim vlastima, a to bi se uskoro moglo pokazati kao katastrofa za Neretvu. Predviđanja nekih stručnjaka kažu da će Neretva ovakvim tempom zaslanjenja, unatoč planiranoj realizaciji projekta regulacije voda donje Neretve, za 20 do 25 godina potpuno biti uništena za poljoprivredu, a znamo što će se onda dogoditi i sa stanovništvom. Katastrofa Neretve koju malo tko želi vidjeti je pokucala na vrata, a tužna istina je da joj upravo naši čuvari otvaraju vrata. |
