utorak, 31.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.684
..telefon je zazvonio..
..zaustavila sam dah...
I dalje je zvonilo...nije bilo odaziva....
"A-ha, nitko se ne javlja...to je sigurno znak da ne trebam ići" u dahu sam pomislila i prekinula.
Srce mi je lupalo kao ludo.
Duboko sam udahnula.
Nasmijala sam se sama sebi u bradu i pomislila "Zena radi, budem pokušala kasnije"
U neku ruku sam bila happy jer sam još uvijek mogla odustati od cijele priče 
Nastavila sam s poslom i obećala pokušati kasnije. Ubrzo sam na sve zaboravila..
Vrijeme je letilo i uskoro je došao kraj radnog vremena.
Sjela sam u auto i odlučila zvati sutra.
Opet sam odahnula, ali me kopkalo...
Na pola puta vožnje doma sam se ohrabrila i ponovo nazvala.
Taman kad sam htjela poklopiti, javio se ugodan ženski glas "Halo?"
Ja sam se uzmucala kao mali zelení 
Srećom je gospodja bila u gostima i zamolila me da ju nazovem za sat i pola vremena.
."Ok, na pola sam puta" rekla sam sebi i nastavila vožnju.
Gospodju sam nazvala kasnije i dogovorila termin za par dana.
..sad mi je već bilo sve svejedno..
..bude šta će biti..kao i uvijek...
- 21:39 -
nedjelja, 29.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.683
...telefon je zazvonio i Sunny je krenula sa pričom....
"A, ništa...bit ću dugovječna i imat ću operaciju koljena" krenula je "rodit ću u 37-oj" nastavila je..
"Kad je to?" odvratila sam...nikad ne znam tko ima koliko godina i sama se za svoje ponekad moram pomučiti da se sjetim
"A za dvije godine" odvratila je.
...i tako je pričala i pričala...informacije o roditeljima, njihovom načinu smrti...bratovom dugom braku...poslu....dečku..
Ja sam upijala i s nevjericom slušala sve podatke.
Upitala sam se bih li ja željela znati koliko ću živjeti i na koji ću način reći "zbogom" ovom svijetu...
Slušala sam dalje...
Sunny je zapamtila mnoštvo detalja.
Nije stajala ni kada je uzimala dah...
...u meni su se budila pitanja...
"Sve u svemu pa i nije tako loše" odgovorila sam.
"Pa čuj, i nije!" odvratila je Sunny.
"Eeeee, sad si me zaintrigirala!" nastavila sam, a ona se nasmijala.
Cijela sam 24 sata gruntala...bih li/ne bih li....
I da šta ako mi kaženešto što će me totalka dotući?*
I...jel mi to stvarno sad još u životu treba?
Imam ja hrpu svojih strahova...bezizlaznih situacija koje pokušavam u glavi drugačije posložiti...truditi se još malo....
Da, govorim o djeci...
Bez obzira na tonu bezuspješnih pokušaja i godine koje se ne smanjuju...
Ja ipak...još uvijek pokušavam...
Još se uvijek nadam da ću ja biti "to čudo" jedna od žena koje su rodile u 50-toj zdravo dijete....
Da....nada umire zadnja....ali kako rekoh preko više puta....nada je kurva koja da svima...osim meni...
Svanulo je sljedeće jutro i opet sam se čula sa Sunny.
"Znaš....i ja bih išla, ali me je strah" priznala sam joj
"Ma daj, a čega te ima biti strah? Ako ti nešto ne bude po volji, to izignoriraš...djeluješ na to ili se pripremiš pa ti cijela cituacija "padne" lakše" odvratila je "Ja sam to tako sebi posložila. Šta je, tu je! A uostalom, možda ti i ne pogodi. Svim mojim frendicama je točno rekla, imam ovu jednu koja kod nje ide svako malo i uvijek sve ok. A čuj...vidi"
...nakon sat vremena sam ju nazvala i zatražila broj.....
- 14:30 -
petak, 27.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.682
"....sutra idem kod jedne tete što čita iz dlana..."
...rekla mi je Sunny prije par dana.
"Mhm" odvratila sam niti podržavajući niti negodujući.
"Ma znaš, žena je stravično TOČNA" nastavila je
"Pa dobro a šta će to tebi, pogotovo sad? Posao ide, ljubav imaš....i koliko to zadovoljstvo košta?" napokon sam progovorila
"400 kuma" odvratila je Sunny uz smijeh "a zanima me!"
"Uf...skup sport" rekla sam "ali ako te veseli..."
Slušala sam Sunny i njen smijeh. Znala sam da nju ne vrijedi odgovarati od njenog nauma.
To je bilo kao da pokušaš mene odvratiti od nečeg zacrtanog....
Je, Sunny je bila mlađa ja...doduše sa malo lakšom životnom pričom i sa jedno tonom energije više od mene, ali nisam mogla ne vidjeti sličnost...
Nasmijala sam se skupa s njom i odvratila "Slušaj, čim izađeš od tete, ODMAH me zovi!" nastavila sam
"ooooo, da, hoću, hoću!" nastavila je Sunny kroz smijeh...
Najiskrenije, kopkalo me šta će mi sve ispričati...
Ja sam, s druge strane bila nekako nedefinirana u pogledu istog...
Valjalo je samo čekati....
Dan je brzo prošao.
Sutradan sam se taman nešto zaradila a nisam čula dok je Sunny zvala.
Kad sam primjetila poziv i vratila ga, Sunny je rekla "Kasniš, mislila sam da idemo na kavu!"
"Ma najiskrenije, nisam čula mob!" odgovorila sam
"Nema veze, tvoj bed. Sad sam već ušla u stan" nastavila je.
"A ništa onda ćemo drugi puta" odgovorila sam i tek mi je tada sinulo! "Čekaj, pa ti si bila danas kod tetke?" uzbuđeno sam nastavila
"Pa daaaa, a šta misliš zašto sam te zvala na kavu?" rekla je Sunny
"Pa dobro, ok, pričaj, šta ti je rekla?" nisam mogla dočekati.
"Aj, polako, čekaj da te nazovem." odvratila je Sunny i poklopila slušalicu...
- 09:44 -
srijeda, 25.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.681
...bilo je to nekako...sjećate se crtića "A je to"?....
... ...baš je tako nekako ta cijela scena izgledala!
Tetka i ja smo radile jarak za moje postavljanje rubnjaka cvjetnjaka od stare pune opeke.
Einy je mamio pažnju lopticom, nepogrešivo dolazeći uvijek u centar budućeg cvijetnjaka.
Ja sam "odmarala" tetku svako malo joj govoreći da zabavi Einya.
Ja sam se raspadala u tom čudnom položaju, pokušavajući štediti što je više moguće desno operirano koljeno, pa sam mogla zamisliti kako je tetki koja, iako radi na vrtu svake godine i stalno kosi travu i kod sebe i kod tate, ima skoro 65 godina!!!!
Tako je Einy dobio svu potrebnu pažnju...
...tetka odmora...
...a ja?
Ja sam ionako ovan koji ne zna stati dok posao nije napravljen pa makar to značilo iznemoglost "do smrti" ja sam trpila i kopala dalje....
Kad sam krenula postavljati rubnjake, nešto i nije bilo baš kako treba....
postavila sam ispod njih malo šljunka....
...pa nabila šljunak tatinom "sikiricom"...
"Mhm" promrmljala sam si u bradu..."nisu mi rubovi rupe baš ravni" nastavila sam monolog i bacila oko na sikiricu koja mi je bila u ruci....
Sinulo mi je i počela sam sikiricom rezati neravne rubove kanalića i ravnati ih....
"Tatino dijete" rekla sam sama sebi smijući se "sikirica mi je isto kao i njemu multifunkcionalno oruđe!"
...nakon jedno 4 sata....bio je postavljen i učvršćen rubnjak...
...na sredini se travnjaka uzdizalo malo brdašce po kome su se mjestimično pojavljivali grmići posađenog cvijeća....
...okolo brdašca je posijana trava....
Einy je shvatio da u centar zbivanja više ne smije.
Svi smo bili krepani ali happy. Pogotovo ja.
...a tek tada je tajo smio izaći iz kuće ....
- 07:39 -
ponedjeljak, 23.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.680
...u subotu sam kopala 4 sata...
..ne po ormarima...
...ne po smeću...
...ne po kompu..
..kopala sam zemlju..
..i, nakon tri dana i dalje me boli stražnja strana nogu
Ja i zemlja?
Paaa volim čeprkati po zemlji u svakom slučaju,no ovaj sam puta to napravila iz drugog razloga..
..Tajo je imao ideju...
Naime, unatoč nakon gradnje kuće trajnoj besparici, tajo uvijek ima ideje..
"Imaš li nekoga da mi napravi projekt hortikulture?" upitao je jedan dan.
Ja sam, naravno, lahko explodirala..
Tajo niti nakon toliko dugo vremena niti zna niti baš vrednuje to što ja radim...
I, tako sam ja samoinicijativno, odlučila taji napraviti maleni cvijetnjak..
Na putu do taje, Einy i ja smo svratili do Bauhausa kupiti malo biljčica...
Kupila sam nešto biljčica i krenuli smo dalje...
Kad smo stigli, Einy je, kao i uvijek pucao od sreće
Nakon ručka smo, nas troje, tetka, Einy i ja prionuli na posao..
- 22:23 -
srijeda, 18.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.679
"...Sa desne strane, nocas nema te
a znas da je krevet, veci bez tebe
postelja cuva, tvoje mirise
i stvari po sobi, smeju mi se
Kao na strazi, cuvam noc od budnih
ja sam samo jedan od, sinova bludnih
pravih se reci, uvek kasno setim
odgovor znam kad, ostanem sam
Sa desne strane, nocas nema te
a znas da je krevet, veci bez tebe
I, sta posle svega, isto pitanje
o, da li me opet ceka skitanje...."
...još uvijek čujem Stefanosvkog kako pušta iz sebe milozvučje...
...smirujem se njime...
U zadnje sam vrijeme nešto nabrijana...nekako nervozna...
...izvire iz mene...
Osim onih standardnih st(r)anja u kojima se povremeno nalazim dok razmišljam (a lijepo sam učila Marca svojevremeno da NE TREBA razmišljati...ali eto, najlakše je popovati a najteže vlastiti lijek piti..) strašno me počela živcirati "poslovna" strana u kojoj sam...doduše jedan njen aspekt.
Onaj gdje ja "pomažem" svima uokolo i na kraju budem izjebana a neadekvatno ili nikako plaćena...
Jučer sam pokušala razgovarati sa kolegom koji me zaposlio u svojoj firmi na dva sata ne bi li bila njegovoj ljubimici mentor....
Nije dobro završilo.
Naime predugo gutam ta govna, mjesec sam dana hodočastila u Prečko i gutala...
Tko me imalo pozna, zna da to niiiikkkaaaakkkoooo nije dobro...
Gutanje i ja jednostavno nismo kompatibilni koliko god da se ja trudila/uvjeravala da "ja to mogu"...
Jednostavno NE IDE!!!!
...kao posljedica tog mjesečnog nagutavanja...desila se neizbježna explozija...erupcija lave osjećaja iz mene.
To nikad nije dobro.
JA se u tim trenucima NIKAKO ne mogu kontrolirati.
Sugovornik me redovito gleda širom raširenih očiju iz kojih izvire strah pred mojim "ludilom".
U očima mu se vidi isto da ne kuži uopće o čemu ja to pričam?????
Kad ja to sve, onako explodirajuća vidim onda krene biti još i gore...
Tako je bilo jučer....
Ne držim se onoga "nemoj odmah sve reći"...ali ne, ja nikako ni u ovim 40-tima naučiti zapakiravati stvari u celofan i servirati sa mašnom...
JA to uvijek nekako nabijem krvavo na vilicu i bacim na tanjur osobe preko puta mene...ma kakvo suptilno serviranje????
...evo "problema"...
Kolega je više nego očito zaljubljen u svoju "štićenicu".
On...nekih 48...ona..30...plava...krhka...radišna...
Koliko god hvalio njene sposobnosti...ja osim hebenoh legaliziranja kod nje nisam uočila NIŠTA u tih mjesec dana...
Ono što sam uočila je da ga vrti oko malog prsta...
...a on..kao kakvo malo pašče...slini i samo sve radi ne bi li nju zadovoljio..
I, onda se meni u glavi okrene film unazad i ja se sjetim bivšeg šefa i njegovih divljanja oko raznoraznih "pičaka" i da sam djelomice zbog istog u stanj/sranju polovnom u kojem jesam i meni prekipi...ma koje gutanje?
OVERLOAD!!!!!!!!!
Nas se dvoje, kolega i ja znamo pet godina. Bio je jedno vrijeme zaposlen kod mene u firmi "iz usluge" da mu teče staž.
U tom me razdoblju dobro uvaljao u minus, nije mi na vrijeme uplaćivao novce na račun, pa sam umjesto da sebi isplatim netto više nego povremeno trošila pare za njegove doprinose.
Onda je otvorio i drugu firmu(jedna mu je bila u blokadi) i krenuo sa legalizacijama...
Kako kaže, napravio ih je 300 prošle godine..
U to doba mu je žigirao jedan njegov frend koji je od 01.12.2014 u penziji pa sam na scenu nastupila ja...
Oblijetao je kao mačak oko vrele kaše...
Pa oko mentorstva za kolegicu...
Pa oko žigiranja...
Dok sam ja shvatila da za mentoriranje iste bih ja nju trebala zaposliti kod sebe u firmi i opet pratiti tko je kome šta dužan i koliko, odbila sam to glatko i rekla. ok,. mogu ti pomoći na način da ti mene prijaviš kod sebe na dva sata.
Netto od 1000,00 kn i još cca 500 kn doprinosa sam mu odrađivala žigiranjem....
Ja kakva jesam previše odgovorna (a i preglupa što je više nego vidljivo iz teksta gore) sam i dolazila svaki dan o svom vlastitom trošku do Prečkog ne bi li bila "kolegici" na usluzi da ju neke stvari naučim...
Je, o vlastitom trošku...
Kako bih ju naučila dala sam joj da razrađuje jedan moj projekt. Ne znam inače kako bih ju drugačije podučila ako ne radi nešto pod mojom paskom...
Dogovor s kolegom je bio da radi sat dnevno to moje...
U mjesec dana ona je napravila posla za koji treba vremenski maksimalno TRI SATA!!!!!!
E onda sam eruptirala....
Bilo je to prošli četvrtak...
Prvo sam nju pozvala na red, a onda i kolegu na razgovor....
Razgovarali smo tek jučer....ustvari ja sam neartikuliralo potisnuo urlala jer smo bili na radnom mjestu a on je...blejao...i ponavljao "strpljenja malo, bit će posla..."
Nisam postigla ništa i to me i dalje muči.
Dogovorila sam samo odlazak u Prečko dvaput tjedno...utorak i četvrtak....
Jučer sam imala posla...
Ono što sam htjela postići a totalno je pogrešno ispalo je dokazati kolegi da njemu bez mog žiga firma ne može egzistirati i da se to i mentorstvo PLAĆA i na kraju krajeva da sam ja prva u hranidbenom lancu...da bih ja mjesečno neku sigurnost!!!!..
Postigla sam to da on više nego nedvojbeno misli da sam ja ljubomorna na njegovu ljubimicu 
..zato sam "maaaaallloooooo2 nervoznija nego inače jer me ta cijela situacija muči. jako.
i dok god to ne riješim ludilo će mi miksano sa stoljetnim nezadovoljstvom izbijati iz svake pore.... 
- 07:52 -
ponedjeljak, 16.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.678
..danas sam čitala na netu...
..o novoj bolesti novog, današnjeg doba...
Osamljenosti...
Zamislila sam se malo nada sobom bolujem li ja od iste.
...Vrlo vjerojatno....
Nije baš da nešto prštim prijateljima, partnerske luke nemam, a o obiteljskoj/roditeljskoj da ne pričam...
Zato isprike moje ako ponekad(počesto) s malisHom davim....on mi je jedina sveza sa odnosima, taj tanašni končić koji mi ne da da padnem u ništavilo depresije koja me vreba iz svakog prikrajka...
...no...nije baš sve tako totalno crno...
u subotu sam doživjela maleno bezazleno dizanje samopouzdanja...
...bila sam na koncertu...
..Vlatka Stefanovskog...
Kako sam radila većinu subote (a bome i većinu nedjelje) pred koncert sam bila krepana k'o mali zeleni.
Sama sam sebi govorila "a kud sad još i na koncert? najradije bih ostala nanati!"
Malo sam brzinski ubila oko 45 minuta prije koncerta. Bila sam stvarno krepana!
Bilo je potrebno 5 minuta naizmjenične zvonjave da ustanem...
A onda...što obući?
Sva sam kao bombica zadnjih mjeseci i pokušaji dijete bilo koje vrste pali su u vodu prije nego su počeli. Uvijek sam se povodila za onom...ne pušim...ne pijem...ne drogiram se...pa daj da barem JEDEM kad ne jebem već i tako sam jedna oveća okruglica.
Ok nisam još kao Boticellieve prpošne dame...ali ženstveno sam zaokružena...
75% odjeće u mom ormaru nisu za ženstvenu zaokruženost već za sportsku ženstvenost pa tako u posljednje vrijeme ispada da stalno nosim jedno te isto...
...crne rastezljive hlače, čizme i jednu od mnogobrojnih crnih gornjih kombinacija...
Uvijek isto...
Nove hlače ne dam si kupiti jer sam u proteklih pola godine kupila dvoje doduše jeftinjara traperice, ali dvoje i niti jedne nisu trenutno nosive.
Ok, stanem ja u njih...ali nošenje preuske robe? Ok, ja možda jesam na puno polja mazohist, ali na tom, začudo, NISAM!
Nošenje "jednog te istog" i nije neka furka, no s druge strane, preskočim razmišljanje što obući (kao da sam ikada ranije razmišljala o tome više )
i...tako..brzo sam odabrala što obući....čizme...crne hlače...maja kratkih rukava malo šira sa "Pay attention please" bijelim natpisom...
Našla sam se sa curama ispred tvornice i krenule smo unutra.
Ostavila sam stvari na garderobi i zatim s njih dvije krenula ka šanku..
Bila je gužva....
Probijajući se k šanku mic po mic, u jednom mi se trenu okrene tip koji je upravo naručio cugu i reče:"Ja mislim da sam se ubacio prije vas"
"Nema veze, ne bi te mi pustile da nismo htjele" odvratila sam
"A šta ćeš naručiti'" nastavio je
"Tonik, kolu i biter" odvratila sam s velikim upitnikom na licu. Nije mi bilo jasno zašto me to pita, pa kad se makne sa šanka sama ću naručiti, ne?
"Ja ću ti to naručiti zato što sam se ispriječio" prekinuo me u mislima.
"Okeeejjjj" nastavila sam i dalje s čuđenjem na faci.
On je naručio, nagnuo se potom meni i rekao mi "Ovo ide na moj račun"
Razrogačila sam oči i sjetila se baka Milkine pouke. Naime kad bi mi god nešto davala/kupovala ja sam odgovarala sa "Ma hvala ti, ne treba". Tako me mama od malena učila i umalo sam to rekla tipu a onda se sjetila bakine "Kad ti netko nešto daje, uzmi i reci hvala!"
Nasmijala sam se i rekla "Hvala", pokupila cugu i zbisala.
Cure su me čekale širom razrogačenih očiju.
"Ha! Još uvijek žarim i palim" našalila sam se na vlastiti račun "Ili ima još kavalira ili..."
Nilo kako bilo, malčice me to i diglo...o Bože koliko meni malo treba!
Kasnije smo se ugnjezdile u gužvi...
Ja sam stajala do tipa mojih godina koji bi me, svaki puta kad se netko pored nas proguravao i gurao nas a to je bilo često, pogledao u oči i milo se nasmiješio..
Ok, da, nisam to ozbiljno uzimala srcu jer mu je žena bila s druge strane ali nikako neću zaboraviti tu toplinu u njegovim očima...
...bila sam zbunjena i smušena...Bože, toliko neverbalne interakcije sa suprotnim spolom?...i to sve u dva sata?
je...da ...ja sam jedna jako osamljena duša....
- 21:07 -
četvrtak, 12.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.677
....kad se probudio...bio je puno bolje...
Nakon prve infuzije mogao je hodati nekoliko metara bez da se zaustavi i zgrči....
Nakon druge je već bio faca...trčkarao je uokolo...
Na trećoj ga je žestoko trebalo zadržavati da ne defilira cijelom ordinacijom...
Naskon četvrte smo bili na konju!
On skoro pa skroz zdrav..
a ja happy kao malo dijete...
Tih me dana jednostavno preplavila ljubav...
..on je bio tako nemoćan, a ja sam se trudila olakšati mu koliko je išlo...i dala sam se sva u to...
Nije mi ništa bilo važnije u tim trenucima od njega...
Ni ja...
niti posao....
niti bilo što drugo....samo da mu bude bolje...to mi je bio cilj...i svrha mog postojanja u toh par dana...
Moram priznati koliko god to čudno zvučalo....jako sam se dobro osjećala brinući o svom malishanu....i istovremeno sam zahvaljivala Bogu jer mi je omogućio da to sve skupa osjetim....tu brigu...tu gomilu ljubavi...tu strepnju i nakon nje preplavu sreće....
KAd je ozdravio...krenuli smo u novo poglavlje njegovog života...
..napokon se javio netko zainteresiran za parenje....
ali o tim dogodovštinama drugi puta...dužnost zove....sad je "maženje-time"!
- 20:24 -
utorak, 10.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.676
...ujutro me dočekala ista scena kao i dan prije kad sam se vratila s posla...
ista scena...isti mirisi...
...isti Einyev utučeni izraz lica....
Brzo sam sve počistila..."raskužila"....
...napravial propuh i krenula s njim van...
...veterinaru...
Tresla sam se dok sam prilazila autu.
On je išao zamnom. Polako...
Korak-dva..pa zastoj...pa opet iz početka...
U auto sam ga jedva ugurala i bilo je više no vidljivo da ga bilo kakvi pokreti bole...
Parkirali smo kod veterinarske i krenuli u malu izvidnicu prije nego uđemo.
Dugo je trajalo da pređemo samo par metara...
E sad sam i službeno bila prestravljena.
Ušli smo kod veterinara, sačekali red...
Kad je čula šta je i vidjela ga, veterinarka ga je odmah prikačila na infuziju...
Bilo je to tako bolno za gledati...a opet nekako tužno smiješno...
Einy je proučavao šta je to što mu je u nogici ali nije imao snage maknuti se od svega...
Dobio je infuzijom i lijek koji je promptno ispovraćao po čekaonici gdje smo dobili stalak sa infuzijom...
Kad se ispovraćao, pokušao je odšetati od infuzije ali niti je mogao niti sam mu ja dopuštala.
Sjela sam na pod čekaonice i rekla mu da legne do mene...
Ispružio se na toplom podu i stavio mi glavu na noge.
Dragala sam ga...a on je opet uzdisajući mrmljao...
Napokon se smirio i čak malo i prispao....
"Bilo bi dobro da dođete opet popodne po još jednu infuziju" rekla je naposlijetku veterinarka. "Danas ćemo mu dvije, sutra dvije i treći dan jednu. Vidjet ćemo kako će se ponašati. Sad će mu se sigurno piškiti jako od infuzije pa mu dajte da piški da ga manje boli" završila je..
Klimnula sam glavom u znak razumijevanja i pozdrava i uputila se s njim van.
Slijedio me u stopu i bio mi uz nogu.
Ni taj dan nisam išla raditi...većinu sam vremena provela sjedeći s njim u njegovom dvosjedu i mazeći ga.
"Ovo je znači, roditeljska ljubav" pomislila sam dok me preplavljivala bujica osjećaja dok sam slušala kako diše. Einy se pomeškoljio...
Bio mi je presladak...i nikako se nije micao s mene..
Ja sam ga mazila i mazila....
Pokušavala sam se sjetiti scene gdje su mene roditelji toliko tetošili i mazili dok je mene bolilo...
...nisam se mogla sjetiti...
Tužno sam s tim mislima u glavi uzdahnula a zatim odagnala te ružne misli.
...nasmijala sam se i podragala Einya po njuškici. Uz uzdah olakšanja, pomeškoljio se nastavio nanati...
"...ooo, da...bolje je! Hvala ti Bože, hvala Ti" nježno sam se nasmiješila i nastavila ga dragati
- 22:37 -
nedjelja, 08.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.675
...ostatak dana je protekao u mukama...
Einy, imače vrelo energije, napravio bi dva koraka i stao. I niti makac.
Bila sam očajna...
...molila sam ga...kumila...
...masirala mu tibicu...
i ništa...
...kao i on..i ja sam bila u mukama..."jebem ti kosti!" korila sam sebe...
Nekako smo se dovukli nazad do stana...
Pomogla sam Einyu da se popne na svoj dvosjedić i sjala do njega....
...ušuškala sam ga...
...tresao se...
Sjetila sam se jednog puta kad mu ej bilo slično loše, tada sam ga dobro utoplila i nakon sat mu je bilo bolje...
No...sati su prolazili...ja sam ga mazila...on je mrmljao od bolova...
...i tresao se...
Sad me već panika uhvatila!
Ponavljala sam na glas uvjeravajući i sebe i njega "ma sve je ok...sve će biti dobro..."
Nakon par sati sam ga pokušala opet van odvesti...
Bilo je malog pomaka. Napravio bi pet šest normalnih koraka a onda se ukočio s grimasom bola i tupim pogledom.
Ja bih dojurila...masirala mu tibu...mazila ga i bodrila nakon čega bi napravio još dva koraka i tako opet...i opet...
Bila je to najduža i najnapornija šetnja za oboje...
Ja sam postajaa sve nervoznija od straha koji je nadvladavao sve u meni...
Bojala sam se...
"Šta ako su mu se rasparala crijeva?" pitala sam se a zatim si odgovarala "Ne...ne...ne...ne može to biti, pa vidiš da još uvijek iako klimavo, ali HODA! Sve će biti u redu!" mrmljala sam si i dalje u bradu...
On je malo hodao...više stajao...
Bilo je to jako otužno...kad je stao nije to bilo zbog njuškanja ili znatiželje. Stao bi i stajao nepomično sam samcat na cesti.
Ja bih ga ponovo zvala...bodrila...vraćala se po nejga i plakala u sebi...
opet smo se doslovce dovukli na jedvite jade doma...
Cijelo to vrijeme nije jeo...
...niti pio...
Pokušavala sma mu kao kakvom ljudskom bolesniku ovlažiti malo krpicom usta..
Nije se niti oblizivao..
...samo se tresao...
"Da li da idem s njim sad odmah veterinaru? Jel postoji nekakva hitna?" pitala sam samu sebe..
Nisam bila sigurna...
opet sam ga ušuškala i sjela pored njega...
Mrmljao je i napokon usnuo naslanjajući glavu na moje noge...
Nije se odvajao od mene niti trena...
Već je bilo kasno....on je ujednačeno disao uz povremeni uzdah i mrmljanje ali više se nije tresao..
"Najgore je prošlo" uvjerila sam samu sebe "ali sutra ujutro idemo drito veterinaru!" obećala sam njemu dragajući ga i dalje onako usnulog...
- 15:15 -
petak, 06.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.674
..brzinska je kava završila za pola sata,
Osjećala sam grižnju savjesti zbog Einya svake minutde.
Imala sam i zašto.
Odjurila sam doma..otvorila vrata..
..umjesto napada dobrodošlice vjernog Einya prvim plišancem kojeg dograbi čim uguram ključ u bravu, s druge strane nije bilo nikoga..
Otvorila sam širom vrata i zazvala ga,
Umjesto njegovog odziva, zapuhnuo me snažan miris,
Kakav?
Paaa..kao da imam doma trojke kojima duugo nisam pelene izbacila van iz stana..
Ušla sam i imala što za vidjeti...
..pod je bio prekriven mješavinom krvi i proljeva i komada kostiju..
..srce mi se steglo..
Iz kuta sobe me, tresući se, snuždeno gledao Einy...
Bilo mi ga je jako žao..
Znao je da je napravio nešto što ne smije..a opet, mene nije bilo devet sati....
..unatoč smradu od koga mi se povraćalo pozvala sam Einya i umirujućim tonom mu rekla "Dodji, ne boj se, sve je ok, sad ću ja to očistiti.."
On se dalje tresao i tužno me gledao.
Podragala sam ga pokušavajući ignorirati činjenicu da me krv koju sam vidjela između ostaloga na podu izbezumila..
"Nije mu valjda nešto zeznulo crijevca,"
Preznojavala sam se...
Krenula sam s čišćenjem, a on je još uvijek tresući se bio na istom mjestu.
"Samo da mu nije ništa!" ponavljala sam u sebi..
On se i dalje tresao...
Krenuli smo van...
Einy je bio zelen silazeći niz stepenice.. čim je izašao van iz zgrade pustio je još jedan rafal mješavine koju sam upravo očistila u stanu...
Odjurila sam gore po krpu i kantu s vodom. Einy je pogodio i ulazna vrata zgrade..
Kad sam se vratila i dalje je stajao u grču na istom mjestu gdje sam ga ostavila...
.."neka, nema veze, možda mu sad bude lakše malo, bokče moje bubano"..govorila sam skupljajući ostatke..."
- 23:25 -
utorak, 03.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.673
....ušla sam i ogledala po salonu...
bila je to mala prostorija, čista, ali ne nikako pretenciozno nešto uređena...
stolice su bile već izlizane...ali kako rekoh čiste..
Ušla sam u salon i pozdravila.
Unutra su bile tri frizerke...dvije crnke i jedna plavojka.
"Dobar dan, jel gužva?" upitala sam na što su se dvije frizerke nasmijale. Jedna je crnka šišala nekog tipa, druga se spremala doma a plavojka mi je odgovorila "Nije, recite."
"Zanima me koliko košta šišanje" odgovorila sam.
"okrenite se da vidim koliko kosu imate" odgovorila je plavojka i zaputila se ka cjeniku, pomno proučavajući moju dužinu kose...
To me uvijek fascinira...ne'š ti duga/poluduga ovakva/onakva...koja je uopće razlika u šišanju?
Nema je! Ali razlika u cijeni ite kako postoji!
Po mom skromnom mišljenju, pa najskuplje bi se trebala plaćati kratka kosa! Tu stvarno trebaš paziti kako potšišavaš...a ove duge/poluduge/bla... šišneš i tako ti svejedno!
U razmišljanjima me prekinula ona s "presudom" "To bi bilo 80 kuna" rekla je.
"Super, toliko imam, može!" odgovorila sam i počela se raspakiravati...
Nakon nekih sat i pola bila sam oprane kose, potšišane nekih 10tak centimetara i s valovima u njoj...
Kad mi je trebala naplatiti rekla je "Krivo sam procjenila dužinu kose. To bi bilo 70 kuna"
Nasmijala sam se i rekla "Hvala!" pružila joj 80 i nadodala "U redu je"
Bila sam zadovoljna...
Osjećala sam se kao žena i uspjela sam platiti manje od 100 kuna!!!!!
Mislim, nemojmo se zavaravati--ne bih dala više od 100 kuna nikako, okrenula bih se na peti i otišla van
Cura je bila pristojna, nije čupala...kad mi je masirala glavu pred facom mi je letila Einyeva faca dok mu radim isto jer sam se u tom trenu i ja tako osjećala...UŽIVALA SAM...ekstaza samo takva!
Izašla sam van dok su se valovi vijorili na vjetru i krenula doma..
....Malo sam nervozno pogledavala na sat...vrijeme je letilo, Einy je bio doma sam a ja sam trebala na još jednu brzinsku žigirajuću kavu....
- 12:09 -
nedjelja, 01.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.672
....kući smo se dovezli kao u transu. oboje...
odmah je uslijedilo malo šetnjice, pa opet iskrcavanje na Normandiju(iz auta u stan) pa večerica....
Tetka nam je spremila pečene piletine....
"Ok, još ću se danas obžderavati, a od sutra radim u shopping centru pa ionako neću moći do hrane." rekla sam si i prionula na papicu...
Ja sam definitivno mesožderka!
Ono, mogu ja danima bez mesa...ali kad ga se jednom dočepammmmm.....mmmmm.... 
I tako sam bez da sam trepnula okom, pojela i batak i dobatak....
Kako me Einy molećimo gledao ležeći par metara dalje od mene, umjesto da mu te kosti spremim za sutra kako sam planirala...pokleknula sam i dala mu ih čim sam završila s jelom...
...greška...
Svanulo je jutro...
Popila sam kavu i krenula s Einyem na nasip...
bit će mu ovo dug dan, neće me biti bar 5-6 sati pa sam se trudila da se dobro istrči i iskaka...
Bio je više nego živahan...bio je svoj...
Malo se iskakao, istrčao za lopticom pa smo krenuli kući...
Došli smo kući, dala sam mu hranu i ostavila poslasticu za kasnije, pokupila laptop i krenula "na posao".
NAime, pristala sam biti mentorica koleginoj arhitektici ne bi li ona dobila žig.
Sve iz usluge, naravno...
"malo" me to sve skupa ždere, ali to ću riješiti uskoro ili explodirati k'o kokica
Ured je malo, bez prirodnog svjetla.
Kad sam o to me razmišljala mislila sam da nema šanse da tamo radim...no...
Kako sam ja jedna od onih koji mogu "potegnuti" s radom po noći...ispostavilo se da me atmosfera u uredu asocira na noć.
I nije bilo nikakvog problema!
Radila sam, zalaufala se i k'o od šale odradila tih 6 sati u cugu...došlo mi da ostanem JOŠ!!!!
No, ipak, Einy....
Na putu do auta sam svratila u Lidl i tako natovarena stavljajući stvari u auto, primjetila frizerski salon...
..."idem pitati, pa što da ne...ionako mi je vrijeme skresati te plave dijelove kose"...rekla sam sama sebi i zaputila se u salon...
- 11:41 -
