ponedjeljak, 16.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.678
..danas sam čitala na netu...
..o novoj bolesti novog, današnjeg doba...
Osamljenosti...
Zamislila sam se malo nada sobom bolujem li ja od iste.
...Vrlo vjerojatno....
Nije baš da nešto prštim prijateljima, partnerske luke nemam, a o obiteljskoj/roditeljskoj da ne pričam...
Zato isprike moje ako ponekad(počesto) s malisHom davim....on mi je jedina sveza sa odnosima, taj tanašni končić koji mi ne da da padnem u ništavilo depresije koja me vreba iz svakog prikrajka...
...no...nije baš sve tako totalno crno...
u subotu sam doživjela maleno bezazleno dizanje samopouzdanja...
...bila sam na koncertu...
..Vlatka Stefanovskog...
Kako sam radila većinu subote (a bome i većinu nedjelje) pred koncert sam bila krepana k'o mali zeleni.
Sama sam sebi govorila "a kud sad još i na koncert? najradije bih ostala nanati!"
Malo sam brzinski ubila oko 45 minuta prije koncerta. Bila sam stvarno krepana!
Bilo je potrebno 5 minuta naizmjenične zvonjave da ustanem...
A onda...što obući?
Sva sam kao bombica zadnjih mjeseci i pokušaji dijete bilo koje vrste pali su u vodu prije nego su počeli. Uvijek sam se povodila za onom...ne pušim...ne pijem...ne drogiram se...pa daj da barem JEDEM kad ne jebem već 
i tako sam jedna oveća okruglica.
Ok nisam još kao Boticellieve prpošne dame...ali ženstveno sam zaokružena... 
75% odjeće u mom ormaru nisu za ženstvenu zaokruženost već za sportsku ženstvenost pa tako u posljednje vrijeme ispada da stalno nosim jedno te isto...
...crne rastezljive hlače, čizme i jednu od mnogobrojnih crnih gornjih kombinacija...
Uvijek isto...
Nove hlače ne dam si kupiti jer sam u proteklih pola godine kupila dvoje doduše jeftinjara traperice, ali dvoje i niti jedne nisu trenutno nosive.
Ok, stanem ja u njih...ali nošenje preuske robe? Ok, ja možda jesam na puno polja mazohist, ali na tom, začudo, NISAM!
Nošenje "jednog te istog" i nije neka furka, no s druge strane, preskočim razmišljanje što obući (kao da sam ikada ranije razmišljala o tome više )
i...tako..brzo sam odabrala što obući....čizme...crne hlače...maja kratkih rukava malo šira sa "Pay attention please" bijelim natpisom...
Našla sam se sa curama ispred tvornice i krenule smo unutra.
Ostavila sam stvari na garderobi i zatim s njih dvije krenula ka šanku..
Bila je gužva....
Probijajući se k šanku mic po mic, u jednom mi se trenu okrene tip koji je upravo naručio cugu i reče:"Ja mislim da sam se ubacio prije vas"
"Nema veze, ne bi te mi pustile da nismo htjele" odvratila sam
"A šta ćeš naručiti'" nastavio je
"Tonik, kolu i biter" odvratila sam s velikim upitnikom na licu. Nije mi bilo jasno zašto me to pita, pa kad se makne sa šanka sama ću naručiti, ne?
"Ja ću ti to naručiti zato što sam se ispriječio" prekinuo me u mislima.
"Okeeejjjj" nastavila sam i dalje s čuđenjem na faci.
On je naručio, nagnuo se potom meni i rekao mi "Ovo ide na moj račun"
Razrogačila sam oči i sjetila se baka Milkine pouke. Naime kad bi mi god nešto davala/kupovala ja sam odgovarala sa "Ma hvala ti, ne treba". Tako me mama od malena učila i umalo sam to rekla tipu a onda se sjetila bakine "Kad ti netko nešto daje, uzmi i reci hvala!"
Nasmijala sam se i rekla "Hvala", pokupila cugu i zbisala.
Cure su me čekale širom razrogačenih očiju.
"Ha! Još uvijek žarim i palim" našalila sam se na vlastiti račun "Ili ima još kavalira ili..."
Nilo kako bilo, malčice me to i diglo...o Bože koliko meni malo treba!
Kasnije smo se ugnjezdile u gužvi...
Ja sam stajala do tipa mojih godina koji bi me, svaki puta kad se netko pored nas proguravao i gurao nas a to je bilo često, pogledao u oči i milo se nasmiješio..
Ok, da, nisam to ozbiljno uzimala srcu jer mu je žena bila s druge strane ali nikako neću zaboraviti tu toplinu u njegovim očima...
...bila sam zbunjena i smušena...Bože, toliko neverbalne interakcije sa suprotnim spolom?...i to sve u dva sata?
je...da ...ja sam jedna jako osamljena duša....
- 21:07 -
