srijeda, 18.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.679
"...Sa desne strane, nocas nema te
a znas da je krevet, veci bez tebe
postelja cuva, tvoje mirise
i stvari po sobi, smeju mi se
Kao na strazi, cuvam noc od budnih
ja sam samo jedan od, sinova bludnih
pravih se reci, uvek kasno setim
odgovor znam kad, ostanem sam
Sa desne strane, nocas nema te
a znas da je krevet, veci bez tebe
I, sta posle svega, isto pitanje
o, da li me opet ceka skitanje...."
...još uvijek čujem Stefanosvkog kako pušta iz sebe milozvučje...
...smirujem se njime...
U zadnje sam vrijeme nešto nabrijana...nekako nervozna...
...izvire iz mene...
Osim onih standardnih st(r)anja u kojima se povremeno nalazim dok razmišljam (a lijepo sam učila Marca svojevremeno da NE TREBA razmišljati...ali eto, najlakše je popovati a najteže vlastiti lijek piti..) strašno me počela živcirati "poslovna" strana u kojoj sam...doduše jedan njen aspekt.
Onaj gdje ja "pomažem" svima uokolo i na kraju budem izjebana a neadekvatno ili nikako plaćena...
Jučer sam pokušala razgovarati sa kolegom koji me zaposlio u svojoj firmi na dva sata ne bi li bila njegovoj ljubimici mentor....
Nije dobro završilo.
Naime predugo gutam ta govna, mjesec sam dana hodočastila u Prečko i gutala...
Tko me imalo pozna, zna da to niiiikkkaaaakkkoooo nije dobro...
Gutanje i ja jednostavno nismo kompatibilni koliko god da se ja trudila/uvjeravala da "ja to mogu"...
Jednostavno NE IDE!!!!
...kao posljedica tog mjesečnog nagutavanja...desila se neizbježna explozija...erupcija lave osjećaja iz mene.
To nikad nije dobro.
JA se u tim trenucima NIKAKO ne mogu kontrolirati.
Sugovornik me redovito gleda širom raširenih očiju iz kojih izvire strah pred mojim "ludilom".
U očima mu se vidi isto da ne kuži uopće o čemu ja to pričam?????
Kad ja to sve, onako explodirajuća vidim onda krene biti još i gore...
Tako je bilo jučer....
Ne držim se onoga "nemoj odmah sve reći"...ali ne, ja nikako ni u ovim 40-tima naučiti zapakiravati stvari u celofan i servirati sa mašnom...
JA to uvijek nekako nabijem krvavo na vilicu i bacim na tanjur osobe preko puta mene...ma kakvo suptilno serviranje????
...evo "problema"...
Kolega je više nego očito zaljubljen u svoju "štićenicu".
On...nekih 48...ona..30...plava...krhka...radišna...
Koliko god hvalio njene sposobnosti...ja osim hebenoh legaliziranja kod nje nisam uočila NIŠTA u tih mjesec dana...
Ono što sam uočila je da ga vrti oko malog prsta...
...a on..kao kakvo malo pašče...slini i samo sve radi ne bi li nju zadovoljio..
I, onda se meni u glavi okrene film unazad i ja se sjetim bivšeg šefa i njegovih divljanja oko raznoraznih "pičaka" i da sam djelomice zbog istog u stanj/sranju polovnom u kojem jesam i meni prekipi...ma koje gutanje?
OVERLOAD!!!!!!!!!
Nas se dvoje, kolega i ja znamo pet godina. Bio je jedno vrijeme zaposlen kod mene u firmi "iz usluge" da mu teče staž.
U tom me razdoblju dobro uvaljao u minus, nije mi na vrijeme uplaćivao novce na račun, pa sam umjesto da sebi isplatim netto više nego povremeno trošila pare za njegove doprinose.
Onda je otvorio i drugu firmu(jedna mu je bila u blokadi) i krenuo sa legalizacijama...
Kako kaže, napravio ih je 300 prošle godine..
U to doba mu je žigirao jedan njegov frend koji je od 01.12.2014 u penziji pa sam na scenu nastupila ja...
Oblijetao je kao mačak oko vrele kaše...
Pa oko mentorstva za kolegicu...
Pa oko žigiranja...
Dok sam ja shvatila da za mentoriranje iste bih ja nju trebala zaposliti kod sebe u firmi i opet pratiti tko je kome šta dužan i koliko, odbila sam to glatko i rekla. ok,. mogu ti pomoći na način da ti mene prijaviš kod sebe na dva sata.
Netto od 1000,00 kn i još cca 500 kn doprinosa sam mu odrađivala žigiranjem....
Ja kakva jesam previše odgovorna (a i preglupa što je više nego vidljivo iz teksta gore) sam i dolazila svaki dan o svom vlastitom trošku do Prečkog ne bi li bila "kolegici" na usluzi da ju neke stvari naučim...
Je, o vlastitom trošku...
Kako bih ju naučila dala sam joj da razrađuje jedan moj projekt. Ne znam inače kako bih ju drugačije podučila ako ne radi nešto pod mojom paskom...
Dogovor s kolegom je bio da radi sat dnevno to moje...
U mjesec dana ona je napravila posla za koji treba vremenski maksimalno TRI SATA!!!!!!
E onda sam eruptirala....
Bilo je to prošli četvrtak...
Prvo sam nju pozvala na red, a onda i kolegu na razgovor....
Razgovarali smo tek jučer....ustvari ja sam neartikuliralo potisnuo urlala jer smo bili na radnom mjestu a on je...blejao...i ponavljao "strpljenja malo, bit će posla..."
Nisam postigla ništa i to me i dalje muči.
Dogovorila sam samo odlazak u Prečko dvaput tjedno...utorak i četvrtak....
Jučer sam imala posla...
Ono što sam htjela postići a totalno je pogrešno ispalo je dokazati kolegi da njemu bez mog žiga firma ne može egzistirati i da se to i mentorstvo PLAĆA i na kraju krajeva da sam ja prva u hranidbenom lancu...da bih ja mjesečno neku sigurnost!!!!..
Postigla sam to da on više nego nedvojbeno misli da sam ja ljubomorna na njegovu ljubimicu 
..zato sam "maaaaallloooooo2 nervoznija nego inače jer me ta cijela situacija muči. jako.
i dok god to ne riješim ludilo će mi miksano sa stoljetnim nezadovoljstvom izbijati iz svake pore.... 
- 07:52 -
