četvrtak, 12.03.2015.
suzama l'epim tapete vol.677
....kad se probudio...bio je puno bolje...
Nakon prve infuzije mogao je hodati nekoliko metara bez da se zaustavi i zgrči....
Nakon druge je već bio faca...trčkarao je uokolo...
Na trećoj ga je žestoko trebalo zadržavati da ne defilira cijelom ordinacijom...
Naskon četvrte smo bili na konju!
On skoro pa skroz zdrav..
a ja happy kao malo dijete...
Tih me dana jednostavno preplavila ljubav...
..on je bio tako nemoćan, a ja sam se trudila olakšati mu koliko je išlo...i dala sam se sva u to...
Nije mi ništa bilo važnije u tim trenucima od njega...
Ni ja...
niti posao....
niti bilo što drugo....samo da mu bude bolje...to mi je bio cilj...i svrha mog postojanja u toh par dana...
Moram priznati koliko god to čudno zvučalo....jako sam se dobro osjećala brinući o svom malishanu....i istovremeno sam zahvaljivala Bogu jer mi je omogućio da to sve skupa osjetim....tu brigu...tu gomilu ljubavi...tu strepnju i nakon nje preplavu sreće....
KAd je ozdravio...krenuli smo u novo poglavlje njegovog života...
..napokon se javio netko zainteresiran za parenje....
ali o tim dogodovštinama drugi puta...dužnost zove....sad je "maženje-time"! 
- 20:24 -
