ponedjeljak, 30.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.434
"...mi menjamo dan za noc
Mi menjamo noc za dan.."
Nakon malo "pozdravnog govora" prebacili smo se za biljarski stol br.3.
I, zabava je krenula!!!!
Ziggy je profesionalac pa je trazio da igramo i nas dvoje po novim pravilima biljar, sto smo Joseph i ja uz smijeh objerucke prihvatili, medjusobno si namigivajuci.
Naime,ja sam, a nekako mislim i Joseph, jedan od onih tipova koji puknu lopticu stapom i budu jako sretni ako udje u bilo koju rupu a ne u onu koja je najavljena, kako nalazu nova pravila..
No Ziggy je bio odlucan u nastojanju da nas nauci kako se po novom igra,pa smo mu nas dvoje to jednostavno uz puno smijeha i kreveljenja i dopustili.
Ziggy me u mnogocemu podsjetio na Marca i njegov perfectionizam u biljaru i to me nasmijavalo i sprecavalo da previse ozbiljno dozivljavam tu igru i cinjenicu da sam najlosija karika od nas vec me cak cinjenica da sam najlosija..zabavljala!!!!
Je, to je jako cudno za mene, ali tako je bilo.,bit ce odrastam 
Nakon nekog vremena nam se pridruzio i cetvrti kolega pa smo udarali parove.
Bas je bio dobar feeling!!!!
Puno smijeha, zajefrkancije, malo staropramena..ma idila!!!!
Nakon biljara smo oko dva krenuli put Aquariusa
Kako su karte koje smo imali vrijedile za ulaz do 1 sat sto nismo skuzili dok nismo tamo dosli, okrenuli smo se na peti i otisli u bbs..
Bbs?
Paralelni svijet!!!!!!!
Nije to narodnjacki klub, to je jos gore nesto.."novokómponovani" klub
"Cuj, trebali bi se snimiti ovdje i oodmahh na youtoube i facebook" rekla sam u jednom trenu smijuci se
"A sta si takva" odvratio je Ziggy glumeci uvrijedjenost "pa treba upoznavati i druge kulture!"
Odmahnuo je rukom u mom smjeru u poprilicno gay stilu..
Podavili smo se od smijeha!!!
Bilo kako bilo,iako smo se osjecali kao uljezi, narucili smo cugu, odbacili sve predrasude i zdrav razum i krenuli sa 100%tnom zajebancijom
Bilo je svega..
Dizanja ruku u zrak, ijukanja, davljenja od smijeha,ma svega!!!!
A muzika?
To se, vjerujte mi, ne moze rijecima opisati!!!!
No, dobro, o ukusima se, kao, ne raspravlja
Izdrzali smo skoro sat, a onda svi u glas povikali "idemo!!!
"Ovo smo sad probali, i necemo tako skoro, mozda iduce godine" rekao je Ziggy na izlasku
"Sta?Vec sljedeci tjedan?!!!" povikala sam na sto smo svi prasnuli u smijeh
Doma sam stigla oko 4. Nisam mogla sakriti odusevljenje da sam bila vani i lijepo se provela!!!
Tri komada i ja!
Ponovo sam se vratila u djetinjstvo kad sam se zbog ruganja djevojcica mucanju mog malog brata, igrala i druzila samo s djecacima.
Sinoc je bio isti osjecaj.
S njima trojicom sam se osjecala toliko opusteno, toliko normalno.
Bez prica o djeci, sexu, zenama, problemima, politici.
Neobavezna, neocekivajuca vecer.
..bez upucavanja, s puno frendovske afekcije, toliko smijeha, toliko zabave..mogu samo reci.. jebenica..do jaja! ..
- 01:41 -
nedjelja, 29.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.433
..spavala sam do 11..
Bilo mi je jako zao Einya sto mora cekati, no, jednostavno nisam mogla ustati..
Probudila sam se u 8, bilo je "rano" pa sam nastavila do 9, u 9 sam odlucila jos malo "razmisliti duboko" o svemu..
Dubina me razmisljanja razvukla do 11..
U takvim situacijama nema kuhanja kave ujutro nego drito idem van s Einyem, onako sva mamurna od tolikog sna..
U setnji s Einyem po nasipu kod Bille, drzeci kavu iz Mek Dreka u ruci i bacajuci lopticu drugom, zazvonio mi je telefon.
Ziggy.
"Vidis kako je lijepo vrijeme! Taman za kavicu. I Joseph je u gradu pa bi mogli popiti jednu na suncu.
Ha, sta kazes?" rekao je u dahu
Jos sam se uvijek durila na Ziggya zbog jedne "situacije" sa njegovom zenom i iz tog razloga izbjegavala kave s njim u zadnje vrijeme, ali.g Joseph je tu, pa..mhm..groznicavo sam vrtila po glavi pluseve i minuse i svoj raspored.
"Sad ne mogu" napokon sam proustila "a imam zakazano nesto u 3, pa u 5 , pa 7..Mogu jedino navecer, oko 9"
"Navecer kazes?" odvratio je Ziggy "Ók, izorganizirat cemo nesto. Biljar? Na starom mjestu?" rekao je.
I, tako i bi.,
Oko 9 sam se spustala u podrumski prostor lokala preko putj Zg Velesajma...
..Za stolom su me cekali Ziggy i Joseph, smjeskajuci se sto me vide..
- 03:46 -
subota, 28.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.432
"it is a ladies night
And the feel is right.."
Je, mozda malcice nekako godine idu,htjela ja to priznati na glas ili ne..
U pola 9 smo se Molly i ja nasle na glavnom kolodvoru i krenule pjesice put Trga..
U tren smo oka bile na Trgu..
Nismo se dugo ni cule ni vidjele pa smo si imale puno toga za reci..
Krenule smo polako put Cvjetnog,promatrajuci standove uz put..
Plan je bio kobasice i kuhano vino..
U povratku ka Trgu naletile smo na ovo prvo i opet uz pricu, jeduci, krenule put Tkalce..
Na samom kraju Tkalce, na nasem gurmanskom puv paznju su nam zaplijenile fritule i nastavile s nama put..
Malo smo prosetale Ilicom,pa Gundulicevom do Varsavske u foaje kina Europa..
Toplo, nezadimljeno, ima slobodne dvije stolice, muzika umjereno glasna..pravi zgoditak!!
"Kuhano vino" odgovorila sam na konobarevo dobro vece,izvolite.,
"I ja bih kuhano vino" dodala je Molly
"Ok, dva kuhana vina" rekao je konobar kupeci case sa stola a zatim rekao podizuci glavu "Nemam vise kuhanog vina"
Nije da smo bile odusevljene, al sta je tu je,
"Bijela kava" odvratila sam
"Nema toplih napitaka" glasio je odgovor
Nasmijala sam se.
"Kola?" upitno sam digla obrvu
"Kolu imam" odvratio je "Vi?" okrenuo se ka Molly.
"Caj, kakav imate?" odgovorila je..
Nekoliko trenutaka kasnije, zavaljene u pricu i dogodovstine, pijuckale smo pica i smijale se izlasku van i nasem "nocnom" zivotu..
No, bilo kako bilo, ponoc nam se usuljala za stol pa smo laganini krenule put doma..
Slika je bila drugacija, standovi zatvoreni..
Grad se polagano spremao na pocinak..bar prividno.
.a nas dvije smo prizivale na sav glas san na oci i grohotom se smijale jedna drugoj.
..je, vrijeme je proletilo u hipu i da.. starimo..svakim danom sve vise i svakim danom sve vise cijenimo ovaj zivot sto leti uz nas...,
- 01:13 -
četvrtak, 26.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.431
..u Dubravu sam stigla u 5 do 3 i pokucala na vrata referentice....
Unutra su me docekali dvoje referenata, gospodin i gospodja....u poslu preko glave...
Naime, imaju rok za nabiti postotak rijesenih legalizacija do 1.11 na cca 20% koliko imaju "najbolje" zupanije u Hrvatskoj. Nije im lako...
Ispricala sam se sto tako kasno stizem i dobila odgovor "ma ne kasnite, mi cemo tu biti do veceri!"
Zvala me investitorica da trebam izmjeniti jedan list u projektu, pa evo, ja dosla..
"Jooooojjjjj HVALA Vam!" odusevila se referentica
"ja sam to rukom ispravila ali eto ako mozete zamijeniti bilo bi super! Tu su negdje projekti!" rekla je pokazivajuci na veliku hrpu papira i predmeta razbacanih po sobi.
Svi smo se troje nasmijali...
Nakon 10 minuta zamjene jednog lista projekta i price i smijeha sa referentima, uz cestitke sam izasla iz sobe pracena sa referenticinim "Joj, hvala jos jednom, bas ste me iznenadili!"
Otisla sam doma secerku....
On kao pravi "muskarac" nije zamijetio novu frizuru ma morala sam se malo zezati...
U ovom sam stanu vec mislim 7-mu godinu a niti jednom nisam imala bor...
Bilo je tu ukrasa, djedova mrazica, kuglica extravagantno "nabacanih" po stolu i svasta nesto, ali nikad nije bilo bora...
Kako sam osvijestila ljubav prema jedinom pravom clanu svoje obitelji Einyu ove godine, odlucila sam da cemo i mi doma imati bor!
Uza svu zurbu, frku i strku tog dana to nisam uspjela obaviti...
Na Badnjak sam ustala podosta kasno, pa smo Einy i ja krenuli u setnjicu a nakon toga nam je u goste dosla Ann...
Ann dijeli moje odusevljenje Einyem pa smo u stanju sjediti satima uz casu pica i igrati se naizmjence s njim i smijati se njegovim gegovima...
Einy je naprosto odusevljen...
Odusevljenje frca iz njega na sve strane!...
Mali ponosni paun
Mi rijetko primamo goste, a najcesce nam stize Ann pa je razumljivo da Einy prilikom dolaska drugih misli da je sasvim normalno da sva paznja ljudi u stanu bude usmjerena na njega....
Ne prestaje obasipati gosta igrackicama, lopticama u krilo, pozivima za igru..
Cak kad dobije slatkis, ponosno pokazuje i jede ga pred nama kao da radi nesto jako vazno sto i mi moramo vidjeti...
Ann je otisla doma a ja sam gledala na mjesto gdje sam zamislila da ce biti bor..
"Uf, i ove godine nista" prokomentirala sam si u bradu a zatim pogledala na sat.
Bilo je tocno 5.
Mercator radi do 6?
"A da nas dvoje skoknemo po boric?" rekla sam na glas okrenuta prema Einyu na sto je on nakrenuo glavicu.
"Idemo" uskliknula sam i pocela se spremati...
Za 15 minuta smo bili u Merkatoru na Ljubljanskoj.
Einy je "cuvao auto" u garazi dok sam ja razrogacenih ociju sa nevjericom promatrala natpis "na Badnjak svi borovi i kuglice 50% snizeno"..
Ma predivno...
samo...
u blizini nije bilo niti jednog jedinog bora!!!!!
Kruzila sam oko police i promatrala kuglice...
Uzela sam jedne u ruku...
pa druge...
pa trece koje su bile pakirane u plasticnu foliju u obliku bora....
Mozda to?
A onda sam ugledala nesto u celofanu...
Zadnji komad...
srebrna posudica i na njoj nataknuta nekakva zvrljotina od umjetnih iglica i ruznog srebrnog nakita..
"sta je ovo?" upitala sam se i krenula citati
Na ceduljici je pisalo "ukrasni bor 45 cm"
"To bor?" zacudila sam se..."mozda ga treba rasiriti i namjestiti pa onda izgleda kao bor?"
Odlucila sam riskirati i uzeti tu smotanu zvrljotinu sa tako ruznim srebrnim ukrasima kakve dugo nisam vidjela (tako ruzne)...uzela sam set crvenih kuglica koje su s nijansama sarale od jarko crvene do mat bordo...
Bor 12,5 kn, kuglice 10...
Bila sam bas nekako ushicena!
Einy je dobio poslasticu za cuvanje auta i ubrzo sam sjedila za stolom u Dnevnom i odmatala bozicno cudo....
"Razvila sam ga" i nasmijala se....."ajmeeee koji maleni rugobic, ali sad cemo te mi srediti!" rekla sam na glas i bacila se na skidanje "ukrasa". Einy je mirno sjedio pored stola i promatrao...
Nakon jedno pola sata, Einy i ja smo imali prvi Bozicni boric...lijepi mali bonsai boric okicen sa jarkim kuglicama, postavljen u keramicku posudu sa zavezanom masnom sa djeda mrazicima oko sebe....
ma cukar!
Po prvi sam puta nakon dugo vremena imala osjecaj "doma" u svom stanu....
Zagrlila sam Einya i poljubila ga "Michunka, imamo bor!"
- 14:20 -
utorak, 24.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.430
...od frizera sam izasla nakon "samo" 4 sata....
nakon 3 slijeda rekonstrukcije, doslo je na red farbanje....pramenovi....
kako mi je mobitel rikavao zbog baterije i neprestalnog dopisivanja sa Ann, uzela sam novine u ruke koje mi je donjela frizerka dok sam cekala da pramenovi naprave svoje na mojoj glavi...
U ruke sam dobila Story...
samo cu reci da mi je IQ pao za dobrih 10 bodova nakon prolistavanja tih novina....
osjecala sam se tupo kao noc...
jbt!
zatvorila sam novine i nemocno sjedeci u stolici glumeci Aliena sa folijama na glavi, buljila u tipa na stolici do...drugog po redu vec kojeg je "obradjivala" moja frizerka dok sam ja cekala da kemija odkemija na glavi...
e sad mi je vec bilo dosta...
prosla su skoro 3 sata ja jos nisam osisana, vec su mi crvici radili zestoko, mob je odavno ispustio dusu a nisam se usudjivala uzeti u ruke sljedece novine jer sam se bojala trajnog ostecenja mozga...
"koliko jos ja moram cekati?" upitala sam frizerku koja me zacudjeno pogledala i odgovorila "malo duze traje da pramenovi uhvate zbog rekonstrukcije"
sve skupa jos jedno sat i pola...
"ma ok" odgovorila sam glumeci da razumijem stvar s rekonstrukcijom" samo me zanima hocu li biti gotova do dva jer do pola 3, najkasnije 5 do 3 moram biti u Dubravi"
nisam lagala.
Frizerka je to shvatila kao "pozuri" i na brzinu se rijesila tipa koji je izbrijan na nulu odsetao iz salona.
grozno.
ali bio je sretan...
dosao je red na mene i posjela me na pranje kose...
krenulo je skidanje folija...osjecala sam kako me tjeme boli...
nakon skidanja ispiranje boje a zatim rascesljavanje kose...
AJMEEEEE....
kunem se da mi je suza niz oko krenula!
ok,ok, ja sam poznata po tome da sam laka na suzama...ali to kod psihicke "boli" ali kod fizicke sam u stanju trpiti do u beskraj...recimo do trganja koljena?
nairitirano tjeme od farbe u kombinaciji sa zustrim cesljanjem mokre kose uz zurbu...
ufffffff...
"cuj, molim, te, malo lakse" prosaptala sam trudeci se da ne jecam " da ti ostane sta za sisati" vec sam se i smijala, doduse kiselo, no bol je popustila pa sam si mogla priustiti taj luksuz
"joj oprosti" odvratila je "malo se zapetljala"
ja sam ispustila dugi uzdah olaksanja smjuci se sama sebi kako je malo falilo da mokre kose odjurim do auta i zapalim za Dubravu...
ostalo je vrijeme proletilo jer je frizerku cekala vec druga "pacjentica"
izlazeci sam pomislila kako nesto generalno nije samnom u redu jer zene ovo rade pod normalno jednom mjesecno....
meni je samo u glavi odzvanjalo 4 SATA???????
sta je, je, izasla sam "rekonstruirane kose" (sta god da to znacilo ni dalje nemam pojma sto je to), podsisana, sa svjezim pramenovima, ispeglane kose i sa frizurom na glavi...
ALI 4 SATA???????
sjela sam u auto i odjurila do Dubrave...puzevim korakom...bila je jebena guzva na cestama...
- 19:38 -
ponedjeljak, 23.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.429
..kod frizera sat i pola..
..za pocetak,naravno nisam gotova jos..
Mislim da sam na pola puta.
Ispravak TOPLO SE NADAM da jesam..
Koristim Bozicni poklon od gdje knjigovotkinje...
Njena snaha radi u frizerskom salonu koji joj je gdja otvorila, pa me eto caštila sa rekonstrukcijom, farbanjem, sisanjem,
Uglavnom, bilo kako bilo ima da budem mnogo bre lepa!!!!
Bila sam kod svojih. Ove sam godine malo pametnija i suptilnija...
Kako sam ja jedina krstena u nasoj obitelji, ja sam pocela forsirati Bozic..
Ok, ne ga bas forsirati nego se pojavljivati tamo na isti i dijeliti poklone umjesto da to radim kao godinama ranije za Novu godinu.,
Moji to trpe bezpogovorno vec godinama,pa mislim da to je u neku ruku forsiranje, zar ne?
Uglavnom, ove sam godine odlucila biti suptilnija i preduhitriti Bozic.,
Svi su zadovoljni bili sa poklonima i to mi je bilo jako drago.
Posebno zbog brata...
Bili smo kod tetke stacionirani Einy i ja,jer se tata "boji","gadi mu se", "alergican je na slinu" i stosta...
A Einyu je onda on bas najzanimljiviji! Naravno.
Ja sam se kao prava "mama" povremeno durila sto svi ne obozavaju moju bebicu ali, sve u svemu bio je lijep osjecaj biti dio necega, pa makar to nesto bila jebeno disfunkcionalna obitjelj..
Kasnije sam s bratom koji je bio na rucku kod mame na cemu sam mu na tren pozavidjela,ali SAMO na tren, otisla do bake u dom.
Odlazak u dom me uvijek nekako rastuzi,ali izvuci baku iz kreveta i odvesti ju na kavu uvijek vrijedi tuge koju dolaskom gutam..
Baka je 82skoro..pila je kavicu, jela slatkise koje sam joj donjela, pjevala za stolom i tu i tamo nam se obratila.
..sve u svemu, bilo je lijepo..
- 11:30 -
nedjelja, 22.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.428
..naivno sam pomislila da je nesto vazno i uzvratila poziv oko podneva..
"Gdje gori?" upitala sam kroz smijeh
"Pa znas, zvala me referentica jucer, u petak u pet i sam sam se iznenadio.
Kaze da je onaj tvoj obracun dobar za komunalni i vodni doprinos,ali da nije dobar za izracun kazne i ona bi jos jedan izracun..Do ponedjeljka, onda bi ona to u ponedjeljak sve poslala na obracun.
Poludila sam.
"Cekaj malo,ti si mene zvao u petak poslije radnog vremena i sad pricas samnom u subotu zasto? Da bih ja tebi u nedjelju nesto racunala???
Zasto?
Zato da bi ona to poslala na obracun u ponedjeljak?
Sta ce se desiti ako ne posalje u ponedjeljak?
Poslat ce u utorak!!!!" bila sam sva van sebe
"Slusaj, ubuduce me smijes vikendom zvati ako tebi osobno nesto treba, NE ako ti treba bilo sto vezano uz posao"
Nastavila sam jos i nisam stajala.
Mislim stvarno, tom istom investitoru sve sam poslove UVIJEK napravila na vrijeme,po maloj cijeni i sad me zato ima pravo jebati i vikendom?
I to zasto?
Zato sto je referentica dobila rok do kraja godine za ispuniti normu
Ma svasta!!!!!
Uf..
Ma nema vise,dosta mi je svega, DOSTA!!!!!!
Nema vise skakanja po Maloj Li kad se tko god sjeti i kome se god digne, NEMA!!!!!!
Grrrr
Na TVu je "The last boyscout" jedan od mojih ómiljenih filmova sa B.Willisom
Sinoc je bio jedan lijepi sa Diane Keaton, Jack Nicholsonom i Keanu Reevesom..nasi su to preveli kao nesto "Ljubav nema granica" smijala sam se i plakala...
Sva sreca pa nisu na svim programima "sami u kuci" nego ima i drugog repertoara..
Dobrog..
Meni bar..
Blizi se Bozic,a time i Bozicno ludilo u trgovinama...
Kao da ce smak svijeta a ne Bozic..
Ja sam Bozicni shoppingic vec obavila..
Mislim da je to bila full pametna odluka i na vrijeme...
A sad,u revijalnom tonu, nastavimo s filmom.
"..the wather is wett..the sky is blue..
- 00:01 -
subota, 21.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.427
..sutradan se ponovio isti scenarij,
Lupanje i nabijanje na kubik.
Iz mene je kipilo.
Jbt pa zamolila sam lijepo tri puta!
Znaci nisam se durila da nisam zamolila ranije,nisam bila bezobrazna,nisam bila zestoka, nisam vikala..sve s mjerom, u rukavicama, moleci..
Ma dosta je toga!!!!!
Napokon sam odlucila i ja nesto poduzeti..nema one tko tebe kamenom tgi njega kruhom nego udri,svim silama,jer, ocito da ako silom udaris da je jedino tako cuju..
Dodjes gore, imas nekog postovanja jer su stariji ljudi, pozoves ih dolje da se sami uvjere, zamolis jos jednom uz pogolemo objasnjenje i öi te ne jebu ni pola posto
Ne pada im na pamet ako vec navodno ne mogu objasniti unucicima koji su, ne znam, uskraceni u pogledu shvacanja,pa bar da stave neki madrac,poplun,spuzvu, bilo sto da malo umanji buku, nego se ponasaju kao da sam ludjakinja..
Eeeee pa red je da pokazem kako nisu svjesni koliko tîhu i normalnu susjedu imaju, zar ne?
Vrijeme je da im pokazem kako je kad imas susjedu iz pakla, zar ne?
Stavila sam stolicu na stol.
Na nju laptop.
U laptop zvucnike.
Zvucnike na klima uredjaj, okrenute prema gore.
Na laptopu youtoube playlista Prodígya..
Do jaja..
To tako oko dnevnika, pa sutradan oko 11 prije podne usred festivala skakanja, sa poslasticom muzickom tzv. "Cekicanje" Muzika Prodigya je slavujev pjev naspram ove!!
Gluhi ili ne, mislim da su culi.
Jebeno culi!!!!!
Istu sam stvar ponovila i jucer, kad oni krenu nakon vikanja na koje ne trzam, sa skakanjem,ja im priustim 15 min velebnog Charlesa Maniera..A/B Impact Nation.. mislim da se tako zove..
Da si nagluh koliko god, to cujes..
Nije bas da mi prícinja zadovoljstvo,ali akó je to jedini nacin..mhm..
..
Jucer poslije 5 me zvao jedan investitor..
Sa svojî 42 godine zivota i podosta godina radnog iskustva, smatram da imam pravo na svoje privatno vrijeme.
I vikende.
Dosta sam potrosila vremena radeci i vikendom pa sta je,je, ne dam se vise.. pa se nisam javila..
Poziv se ponovio jutros dok sam jos spavala..
..pomislila sam da je nesto jako hitno...
- 14:22 -
četvrtak, 19.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.426
"...ja sam kralj, ja sam car
imam firmu rentam kaaaaarrrr
rentam danju,
rentam nocu
ma imam zena kol'ko 'ocuuuuuuu"
ne pitajte me od kuda mi ta pjesma na pamet uopce dosla, ali nju znam tu i tamo staviti na zid na sveprisutnom "fejzbuku" kad mi je do zajefrkancije..tu i "riki martine"...
obje su zajefrkancije do jaja sto bi rekla normalna raja
sto sam toliko happy?
paaaaaaa.....
Gala u subotu izlazi iz bolnice...to je lijepa vijest...
druga lijepa vijest je da je jedan izvodjac koji me davio danima oko stvari koje ne razumije, napokon dobio odgovore na sva pitanja kod voditeljice odsjeka di sam ga poslala...bilo je super dobro cuti njegov glas danas kad u njemu vise nije bilo onoliko straha, pitanja, sumnji, potpitanja....
i treca je....
uf ne smijem ni na glas pomisliti uopce...ali mozda su nakon moje torture sinoc u vrijeme dnevnika i "jutros" oko 11 sati susjedi napokon shvatili da i ja mogu biti susjeda iz pakla i maltretirati i ne uvazavati njih kao sto to rade i oni meni....
Cisto sumnjam, ali eto imam "vjeru" u ljude jos uvijek unatoc svemu...
nastavimo ono od jucer...
mhm, da, udarna buka....
muci vec to vec godinu dana....jbt ja fakat mogu dugo trpiti..ono drvo dvije godine, ovo skakanje iznad glave godinu...
napokon sam rekla svemu dosta!
Dosta je bilo!
ok rekla sam dosta i povecem broju "frendica" pa smo skoro sami na svijetu Einy i ja, ali..sretnija sam, lakse je...bolje tako nego zivjeti u zabludi da ih imas, a ustvari imas pun kua ljudi (vecinom zena) koje te se ili ne sjete uopce ili te se sjete samo i iskljucivo kad ih treba saslusati, biti rame za plakanje, pomoci i slicno...jebes to..
no...
udarna buka...
dakle ti fini ljudi gore, iznad mene, povremeno cuvaju unucice...unuk 6 godina, unucica nekih 9,10....
kako rekoh ranije, vikanje, plakanje, jebanje, vristanje, pjevanje...sve to donekle mozes prigusiti muzikom, ali skakanje sa trosjeda na pod bez tepiha....eeeeeeee, tu ne pomaze NISTA
desavalo se to cesto prosle godine...
prvo krene vriska, pa cika pa svadja pa ja malo upalim muziku jer mi se ne da to slusati a i neka djeca pjevaju i nek jebu mater djedu i babi ako im ovi to dopustaju (bilo je i toga, imaju jos jednog unuka koji je sad vec nekakvih 12, taj je iz sveg glasa na svoj rodjendan vikao djedu da ga mrzi i da je njegov rodjendan i da je glup i da on moze raditi sta god hoce jer je njegov rodjendan...sad ga nekako i shvacam...mhm
no, onda krene igra "nabijmo zglobove skacuci sa trosjeda direkt na parket (citaj zivi beton)"....
i ja slusam...ne mogu si pomoci...
slusam pet minuta....
i mislim si "ok, djeca su, pa nece dugo, vrlo vjerojatno ne skacu ni doma tako, budu se smirili..."
prodje 10 minuta....
buka ne prestaje "ok, sad je 10 minuta pa mozda prestanu, mozda ih upozore vrli baka i djeda"
nakon prodjenih 15 minuta...
pocinjem vec biti "pomalo" nervozna...ne mogu si pomoci nikako, kao da mi netko cekicem udara po glavi, ne mogu razmisljati a kamo li raditi...
pojacam muziku do jaja ne bi li me vrli susjedi culi i mozda shvatili nesto?
nakon 20 minuta "slatkog " topota nozica po stropu sam luda....
ne zelim ici gore jer sam sad toliko vec iznervirana da bi mogla udaviti nekoga pa smirujem samu sebe i obecajem si otici sutra dok se malo smirim..
nakon nekih pola sata, prestaje lupanje, cika i vika se nastavljaju..ja sam luda i stalno si mantram "ne sad, ne sad, ispast ces kao kakva ludjakinja, sutra, dok se smiris..."
sutra naravno, ne odem, uvjeravajuci samu sebe da su imali neku festu pa su eto je li malo "skakutali" gore ali da se to sigurno nece ponoviti..
sljedeci puta ponavlja se ista prica.....
srecom, idem na sastanak uskoro...ali to je tek za pola sata?????
oblacim se pod budnim Einyevim pogledom i odlazim gore..
"Dobar dan, susjeda je" odgovaram na "Tko je?" iznutra
Vrata mi otvara djedica...skakanje je u jeku u punom zamahu..
"ja se ispricavam sto smetam" krenem zaobilaznim putem njeznije sto mogu "molim Vas, ako bi ikako mogli malo smanjiti lupanje. Znate, ja radim od kuce i stalno sam tu pa mi to malo smeta, znate jako se cuje to skakanje, malo nam je losija izolacija"
Susjed se kiselo smjeska govoreci "he, he, he mali se igra" i polako pocinje zatvarati vrata
"ali, sad cu za pola sata van na sastanak, pa moze nastaviti s "igrom" bez problema" ne dam se smesti dok susjed vec zatvara vrata skoro do kraja..
i onda se samo cuje "tup"....
zaklopljena vrata pred nosom bez "do vidjenja" bez icega....samo pogled cinicni koji nestaje iza vrata i pomisao "ludjakinja, sve joj smeta..."
To je bio prvi susret....
"igranje" se nastavilo ali smanjenje duzine trajanja, pa sam nekako tih po 10tak minuta trpila i nisam isla gore...nije mi se dalo....
Nedavno sam ucila za onaj ispit iz energetskog certificiranja....
ispit je bio u petak prije Einyeve izlozbe...
u cetvrtak sam bila turbo nabrijana i ucila, ucila i ucila kao i dane prije toga..u stanu ej bila tisina jer mi je ionako dovoljno tesko bilo ponovo uciti i bilo koji drugi zvukovi bi mi samo smetali...
Einy je spavao....a gore je krenula "festa"...
Bila sam bijesna jer moram pustati muziku uopce koja ce mi odvracati paznju, no niej bilo druge, djecica su se derala iz sveg glasa i iako mi to ne smeta inace samo promrmljala sebi u bradu "jbt!!!!!" i pokusala se skoncentrirati jos malo jace...
islo je jako tesko ali je islo nekako...
a onda su krenuli skakati...
skakali su 5, minuta...10, minuta...
u 15toj minuti sam otisla gore...
od buke me nisu ni culi pa sam jednu punu minutu zvonila na vratima...
Napokon je vrata otvorio susjed...
ja sam se tresla...
Pokusavajuci zvucati sto smirenije zamucala sam "Molim Vas, samo sidjite dolje da cujete kolika je to buka, Molim VAs!"
"he,he" procjedio je susjed gledajuci me opet onim cinicnim pogledom i zatvarajuci vrata "culi su vas, pa ce se smiriti..."
i...
TUP!
Dosla sam dolje, ruke su mi se toliko tresle da mi je trebalo malo da se saberem...."pa jebo te pa sta mene stvarno moze SVATKO zajebavati????"
Onaj dan kad su radnici posjekli pola drveta, vracala sam auto na parking kad sam ugledala susjede na cesti. Bili su oboje, pa sam se odlucila na ocajnicki potez...."zena!!!!mozda ona ni ne zna da sam dolazila gore?" prostrujalo mije kroz glavu, stala sam na kocnicu, upalila sva cetiri i izasla van iz auta...
"Dobar dan, oprostite sto Vam ovako smetam na cesti..."
zena je zastala, a stari je nastavio hodati dalje..
"znate, ja se ispricavam, ali ja Vam radim od doma i u stanu sam cijeli dan i ne smeta mi ni cika, ni vika, ni dreka, ni pjesma ni plac ma nista, samo upalim radio pa se to malo prigusi, ali skakanje po podu, to je udarna buka i tu stvarno ne mogu nista postici sa muzikom a neizdrzivo je" izrecitirala sam u jednom dahu a zena me gledala razrogacenih ocio.
Stari je bio vec na 2 metra od nas, nestrpljivo cupkajuci i pogledavajuci u zeninom smjeru sto je uopce zastala...
"Sta se to toliko cuje?"rekla je
"Je, zvati cu Vas sljedeci puta da cujete...jako nam je losa ta zvucna izolacija" nastavila sam
"Ali on je mali, ima 6 godina, pa ne ocekujete valjda da stalno sjedi?...Znate, on vam se igra tako da skace sa trosjeda" nastavila je
"Ma gledajte ne ocekujem, ali dajte mu stavite neke poplune, neki madrac nesto samo da ne skace po golom betonu" odvratila sam misleci u sebi da je 6 godina dovoljna starost kako bi dijete razumjelo sta se smije a sta ne raditi u stanu i bila sam skroz uvjerena kako to ne radi doma, ali to nisam rekla na glas "jer to nije izdrzivo"
Stari je vec bio na 5 metara udaljenosti, kezeci se i gledajuci me onim pogledom..
"Gledajte, izolacija je takva da cujem gospodina kako grglja ujutro, ali nije to stvarno problem, problem je i to veliki to lupanje po konstrukciji pa Vas molim, imajte sluha"
"Da, losa je zgrada, nama je zbuka padala sa stropa" na to je odvratila, pozdravile smo se i nastavile svaka u svom smjeru...ona za Starim a ja u auto Einyu..
Nitko mi nije bio ravan!
U jednom danu sam rijesila DVA problema, i drvo i napokon sam dosla do susjede...nekako sam odahnula duplo taj dan...
...no, to su bili samo pusti snovi....
- 20:19 -
srijeda, 18.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.425
..na zalost,morat cu nastaviti s ratnim pricama.,.
Iznad mene zivi jedan stariji bracni par..
Bilo je to super saznaoae, znaci nema glasne muzike, skakanja, nabijanja.. idemo reci, susjedi za pozeljeti.
Do pojave milih unucica..
Da ne bi bilo greske, to sto sam uskracena za djecu nije zato sto sam to sama tako izabrala..jednostavno tako jest.. volja od onog "gore"..
Do nedavno sam zarko zeljela djecu,pokusavala na sve nacine i onda tek nedavno odustala...
Digla ruke i pomirila se sa sudbom kletom..mhm.,.
No, to nije prica za sada, htjela sam samo istaknuti da nisam djecomrzac..
Izbjegavam ih koliko ide..da spasim sebe.. zasto bespotrebno patiti..to mi je politika zivota od nedavno i toga se drzim..
No,kusnje uvijek ima..
Kako su u stan do mog doselili mladi bracni par sa dva mala sincica, upravo prolazim s njima pokusaje spavanja..
Pokusaje kazem, jer svako vece, njih dvojica naizmjence placu 20-30min, s tim da se jedan od njih doslovce gusi od placa..
Tada upalim komp i pustim im Skatulu za sne,Marijana Bana..to ih uvijek umiri..bar na kratko...
No, sta se moze..budu prestali s vremenom..maleni su
Nikad nisam nista susjedima rekla iako su unazad tri puta sto su me vidjeli, ispipavali moje osjecaje prema njihovom placu..
Nemamo bas u zgradi dobru zvucnu izolaciju..ili da kazem, nemamo ju uopce
Puno je zvukova koje cujem..
Dakle, cujem susjedu iz stana dijagonalno gore kako vice na sina da gasi svjetla i ode spavati..
Cujem susjeda u stanu iznad kako hroplje pokusavajuci izbaciti iz grla hracak...
Kad krupni dalmatinac u stanu dijagonalno dolje piskutavim glasom pjeva uz sviranje harmonike ne bas harmonicno, i to se cuje..
Cuje se i kad se "maze" dvojica iz stana ispod..
Jedino ne cujem susjede u potkrovlju,no to nadoknadjuje lavez njihovog malog psa..
Dakle, puno je tu zvukova pa íako nisam bas za konstantno pustanje muzike..obavezno ju pustam u podnevnim satima, potiho, tek toliko da malo upije zvukove iz drugih stanova..
Zvukove koji putuju zrakom..
Vise manje, to je uspjesno..
Ali udarni zvuk...e, to je vec druga prica...
- 21:05 -
ponedjeljak, 16.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.424
"...I keep on fallin'
In and out of love
With you
Sometimes I love ya
Sometimes you make me blue
Sometimes I feel good, at times I feel used
Lovin' you darlin' makes me so confused
I keep on fallin'
In and out of love with you
I never loved someone
The way that I'm lovin' you
Oh, oh, I never felt this way
How do you give me so much pleasure and cause me so much pain?...."
".....Ja se nastavljam
zaljubljivati i odljubljivati od tebe
Ponekad te volim
Ponekad me rastuzujes
Ponekad se osjecam dobro, a nekad iskoristeno
Voljeti tebe, dragi, zbunjuje me jako
Ja se nastavljam
zaljubljivati i odljubljivati od tebe
Nikada nisam voljela nekoga
Na nacin kako volim tebe
oh,oh, nikad se nisam osjecala ovako
Kako je moguce da mi dajes toliko uzitka a uzrokujes toliko boli?..."
koliko god da se ne dam i koliko god ne zelim biti povrijedjena opet, a budimo realni NE ZNAM izabrati dobrog muskarca za sebe pa UVIJEK na kraju patim...nekako... ipak...tamo negdje prizeljkujem ljubav...
je, je....
jako lose po mene, ali ne prestajem se nadati...
ok, sad sam dala da to ispliva na trenutak van a sad idemo opet po starom...ubiti to u korjenu jer meni to NE TREBA..
..oooo da, treba, treba...
- 22:45 -
nedjelja, 15.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.423
..stupid girls..stupid girls..
Prolaze li glupacice bolje u zivotu?
Cesto se to pitam i nerijetko pozelim biti jedna od njih..
Samo, jesu li one stvarno glupacice ili su genijalke koje glume iste?
Jer, najiskrenije, samo pametna zena zna da glupa prolazi bolje..
Da,da, koka jaje sindrom
Jucer sam uzivala..
Kupila sam malu komodicu sa 6 kutija umjesto ladica..
Da, i kutije je trebalo sastaviti, u svaku uvidati po 8 vijaka...
Uzivala sam..
Je, vjerovali ili ne, dobila sam zulj na dlanu, ali uzivala sam!!!!
Dakle sve mogu sama...ma znam ja to, ali uvijek ima poljedica...
jedna od njih je i nateceno koljeno operirano nastalo od nosenja 14,5 kg komode uz stepenice do stana.
Sve ima svoje....
No, to me nije sprijecilo da odem u teretanu nakon toga....
Uf ta teretana....
nezgodne se stvari desavaju tako...
Moram odati jednu tajnu...volim kad muskarac ima lijepo oblikovana prsa...
Ne, ne znaci to da treba biti nabildan od glave do pete i imati trokut kao kakav manijak...
ali prsa...
uf....
Mislim da tu kod mene osim "estetike" ima i nesto psiholosko...kako volim zagrljaje, kad me zagrli i na prsa privije tip koji jos k tome i ima prsa....eeeeeeeee....jebo mastercard!
teretana je kracata tipovima s prsima....
Je, vecina su od njih prebildanih prsa, i vecina je purana koji zene sa nezavidnim oblinama poput mene niti ne vide, ali ima par primjeraka koji...uf...ne smiju presetavati ispred sprave kad ja vjezbam...
Uostalom sta im je to s tim presetavanjem, naprave seriju i odna presecu pola teretane?
ČEMU?
Ok jasno mi je hladjenje misica, odmor i to, ali majke t mile, POLA TERETANE????
Malo sam skrenula s puta...
ma uvijek ima stvari koje me iznova cude i moram priznati...intrigiraju i promatram ih sa zanimanjem i znatizeljom kao malo dijete...ali prsa....
uf.....
Cim pomenem prsa pomislim na Zorga..."bem ti...
no dobro...
nema veze...
Napredujem...u misli mi dolazi sve rjedje i rjedje, gotovo nikako osim kad idem kod knjigovodje koja je u njegovom susjedstvu, ali to je jednom mjesecno pa mislim da i nije tolika kriticna masa....
Mr Biga se sjetim, nedostaju mi nasa mentalna nadmudrivanja, ali eto...jedan plus a pun kufer velikih minusa, pa sta ce mi to?
Blizi se Nova...2014...znamenita.....
mali Ale, kako u zadnje vrijeme zovem Einya (osim Micunka, Zlatna i tko zna jos kako) nana....
Ja....izbjegavam pregledavanje nagomilanih papira na radnom stolu....
Budem....
Nedjelja je...u 5 imam jednu kavicu, pa kad se vratim setnjicu...lijep je dan iako je magla svuda..svuda oko nas....
- 14:49 -
petak, 13.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.422
..upravo sam se vratila iz kina..
Legende u Vegasu. De Niro, Freeman, Douglas, Kline,4 djedice na momackoj veceri u Las Vegasu..
Bolji od svih ocekivanja. Definitivno
Puno smijeha, ono sto svakom covjeku treba. Meni pogotovo :-)
Danas je Einy "cuvao kucu" sest i pola sati. Mislim da je to svojevrsni rekord..
Bila sam u Bjelovaru kod Rose.
Kako planiram mozda zaposliti se negdje postoji sansa da zatvorim firmu pa moram dovrsiti sve legalizacije koje vise u zraku.,
Jedna od njî je i Roseina..
I, tako sam ostavila Einya u 9 ujutro i krenula u maglu...
Za manje od sat vremena bila sam u Bjelovaru.
Svratila sam do Rose na kratko i nastavila put njene kuce.
Docekali su me njeni roditelji..
Kako zbog Einya ne smijem tamo dolaziti, tako nisam kod njih bila od proslogodisnjeg Roseinog rodjendana u devetom mjesecu.
Mogla bih se zakleti da sam vidjela suzu u ocima Roseine mame.
Draga zena. Jako.
Jednostavna i puna ljubavi.
Do prije nekoliko godina uvijek me docekivala sa pitanjima kad cu joj vise kuci dovesti kuma (ja sam Roseina vjencana kuma) ili bar dovesti nazad starog (Marca) no, prestala je.
Mislim da Rose ima svoje prste u tome.
Nakon domaceg visnjevca dobrodoslice i dvije velike salice crne kave, bacila sam se na posao.
Mjerenje je trajalo puna tri sata pod budnim okóm Roseinog tate.
Nakon mjerenja rucak, a tada,put pod noge...
Zurila sam Einyu i groznicavo stiskala papucicu gasa..
Koja je to bila sreca i veselje..a tek osjecaj povratka kuci a kod kuce te netko ceka. Neprocjenjivo...
Dok sam mjerila Roseinu kucu..vratile su mi se slike naseg djetinjstva i odrastanja skupa.,
Bile smo nerazdvojne..bila su to lijepa vremena..pobjeci od kuce pune vike i svadje u Roseinu kucu na brdu gdje je Rose bila carica...
..bila su to neka druga, neka ljepsa i puno sretnija vremena..ali iz ove se koze ne moze, pa sto ih ne napraviti sebi opet?..
- 23:41 -
srijeda, 11.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.421
..htjela sam zapoceti sa "za razliku od Galine, moja zivotna snaga..
Ali,nema vise omalovazavanja same sebe
Dosta!
I ja vrijedim i vrijeme je da to sama sebi napokon i priznam...
Danas sam bila kod doktora.
Opet.
Privatnika.
I, kako imam viska novaca , pljunula 600 kn bez da sam trepnula...
Da,da..za zdravlje sve..
Razmisljala sam o toj izjavi dok me lift vozio dolje na prizemlje..
Razmisljala sam kako vec tjednima prebirem po trgovinama i trazim neku zimsku jaknu, naravno, jeftinu i sve na koje sam naisla su preskupe,a sad sam pljunula 600kn za 3 brisa grlica maternice..
Osjecala sam se totalno glupo.
I totalno jadno.
I bilo mi je svejedno hoce li rezultati biti dobri ili ne..
Hocu li se kao zadnji puta samo narugati se opakoj bolestini i uz dosta truda biti zdrava ili ne.
Bilo mi je jebeno svejedno jer mi sve vise ima sve skupa sve manje smisla...
A onda sam dosla doma gdje me cekaó veseli Einy..
U sekundi sam promjenila misljenje..
PA MORAM BITI ZDRAVA I BORITI SE ZBOG NJEGA.
Mhm..malisha mi znaci vise no uopce uspijem priznati..
Znam da me puno ljudi ne moze shvatiti i da redovi gore njima zvuce kao pretjerivanje..tlapnja ludjakinje..ali, to je tako..
Vi koji imate djecu znate da nemate svog zivota nego zivite samo za njih, u njima vidite nadu za neko bolje sutra..
Za pomoc sebi u starim danima..
Meni moj Einy nece moci doci u posjetu u staracki dom,ali ono sto mi sad radi i kako me njegovo postojanje sad gura dalje i dalje..
..ee, to vrijedi SVAKE ZRTVE..
- 23:43 -
utorak, 10.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.420
...sjela sam za komp i otvorila ju...
Iako sam vec ranije citala pocetak, krenula sam od prve stranice.
Gutala sam jednu po jednu stranicu i Knjiga me uvlacila u svoju pricu duboko..
Svu me progutala ta prica o dvoje ljudi, o obitelji, radu, zivotu, njihovoj prici.. ljubavnoj..strastvenoj..putenoj..bolnoj..
Na kraju sam ridala...
Otvorili su se neki pretinci moje duse davno zatvoreni..skriveni..
Neke stvari koje skrivam..pokopavam..
Knjiga ih je otvorila sve.
Jedan po jedan.
Gala unjela sebe cijelu u tu knjigu...
Bilo je tu svega..nekih stvari iz njenog zivota,tako zestoko dobro opisanih i puno stvari koje su dirale mene u samo dno moje duse..ranjene..bolne..
Skrivene daleko od pogleda drugih...
Gala je vrhunska spisateljica i nadam se da nece stati na ovoj knjizi..na ovoj zivotnoj situaciji sa suprugom..
Jucer sam saznala da je u bolnici opet..
No, znam da ce biti bolje. Mora.
Njena je zivotna snaga toliko velika i jaka..
Ona nosi, zari i pali...
..jedva cekam njen novi uzlet, njenu novu knjigu, novi pocetak i sretnu novu ljubav... jer, to je Gala...
- 23:18 -
ponedjeljak, 09.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.419
..sinoc sam u dahu procitala cijelu Knjigu..
Knjigu sam dobila na uvid jos u drugom mjesecu, no nikako uhvatiti tih par sati spokoja i mira da ju procitam, onako s gustom kao sto sam to napravila sinoc..
... Knjigu je napisala Gala.
Gala, mlada zaposlena uspjesna poslovna zena..Tamne kose i prelijepih tannih ociju koje jednostavno zare..sijaju..
Galu sam upoznala preko posla.,
Prvo sam upoznala njenog muza, neprivlacnog, debeljuskastog tipa tada mi se cinilo, vedre naravi..
A onda je na scenu stupila ona..vedra..posebna..sa takvom zivotnom energijom koja je zasjenila sve nas, koji smo, za razliku od nje, samo zivotarili...
Bila je besprijekorno nasminkana i red gustih trepavica uokviravao je cudo od tamnih ociju koje su pomalo stidljivo, pomalo vrazje zavodljivo a pomalo zacudjeno gledale na nas ostale,
Divila sam se i tada i kasnije toj njenoj snazi tom zivotu koji je prstao iz nje cak i kada joj je bilo najteze..
"Cuj, ja ti pisem knjigu" rekla mi je jednog dana.."ali nitko ne zna..mislim zna par mojih prija, ali nitko drugi"
"Ok, zadrzat cu to za sebe" odgovorila sam shvacajuci da aludira na muza s kojim, kako sam u medjuvremenu naseg povremenog druzenja i sama uspjela uvidjeti, vise nije islo..
Nije tu vise ljubavi bilo..istrosila se i napustila ih. Umjesto iste, ostala je mfju njima samo snazna poslovna spona koja se ne raskida samo tako lako..
Gala je u jednom trenutku svog zivota bila jako bolesna i tada je uz nju, bio njen muz. Ona i danas osjeca beskrajnu zahvalnost prema njemu zbog toga i tu staju svi osjecaji..
Gledala sam Galu ovih par godina kako se trazi..nalazi, pa ponovo gubi, pa se opet dize, postavlja nove ciljeve i divlje galopíra prema njima...
Zivotna snaga je gorjela jakom vatrom u njoj i tjerala ju.gonila dalje...
Nas dvije imamo jednu zajednicku tocku. Ne mozemo imati djece. Svaka od nas dvije svoju biolosku "glad" za istim zadovoljava na svoj nacin..ja kroz Einya, ona kroz svoje necakinje..bratove kcerkice..
Koliko je moj mob krcat Einyevim slikama, toliko je njen bratovim draguljima..njenim draguljima..
"Znas, zavrsila sam knjigu" rekla je jednog dana i poslala mi ju mailom "ali nemoj siriti okolo" dodala je..
Legalizacije su bile u jeku..moje nateceno koljeno i ja, pa Lenny i ja,pa jos malo legalizacija pa..
..uvijek je bilo premalo vremena i previse izgovora..
Bilo me sram nazvati ju, pozvati na kavu dok ne procitam knjígu,
Ona mi je dala intiman dio sebe,a ja to kako izgleda, nisam bas znala cijeniti i grizla sam se zbog toga..
Ali, nije tako..izgleda da je i knjiga trebala biti citana bas u ovom trenu, ne ranije, nego sada...
..sad, kad se i u meni samoj vrse previranja i pretumbacije i kada je Knjiga naisla na plodno tlo...
- 23:55 -
suzama l'epim tapete vol.418
"...Santa baby, just slip a Sable under the tree for me;
Been an awful good girl, Santa baby,
So hurry down the chimney tonight..."
malo predblagdanskog raspolozenja..
Da prekinemo divlji osvetnicki niz...
Einy nana..
Ja gledam NAVY NCIS..Gibbsa i ekipu..
Opet je sve zamrseno a odmrsit ce se za par minuta..
Dan nije bas bio plodan osim Einyeve trke nasipom sa frendicom Gitom..
Smijesno je to...
Jako smijesno...
Nas smo dvije, Sunny i ja setale dok su njih dvoje jurcali uokolo.
Einy je smijesno izgledao galopirajuci kao paradni konjic oko Gite,pokusavajuci ju, ocito impresionirati.,
Gita je vajmarska pticarka, za nijansu krupnija od Einya, slako trapava kao i sam Einy i njih su dvoje i njihova igra bile melem za moje umorne oci natecenih kapaka od sinocnje emotivne erupcije koja je rezultirala morempslane vode.
Suza.
No, o tome drugi puta..
Za sad je jos uvijek na rasporedu predblagdansko raspolozenje...
...Santa baby...
- 22:10 -
suzama l'epim tapete vol.417
...mali kamioncic je stajao na vrhu ulice....
stajala sam vani pred zgradom i drzala mobitel na uhu dok je Einy znatizeljno kruzio oko mene sa neizostavnom lopticom u ustima..
"Nego, sta voze ti tvoji radnici?" pitala sam
"Kamioncic - kombi kamion, kako bi ti to objasnio" odvratio je glas građevinca iz slusalice...
"aaaaa, vidim ih, cujemo se!" odvratila sam brzo i pocela mahati....
shvatili su da sam ja cilj njihova puta...
dosli su, parkirali i u 15 minuta je bilo gotovo sve.....
vrba je izrasla u drvo sa dva debla pa sam ja pristala na kompromis i trazila da otpilaju ono koje je vise nadvijalo se nad automobil, dok sam ovo drugo ostavila..
"vuk sit i ovce cijele" ako je to ikako u zivotu uopce moguce...
dala sam radnicima pare za gablec i oni su otisli...
cijelo sam vrijeme ocekivala da netko od susjeda naidje i kaze mi nesto...vec sam vidjela i scenu koja bi nakon toga uslijedila...ja, sa pjenom bjesnila na usnama, uzimam motorku iz radnikovih ruku i rusim preostalo deblo...
ahahahahaha, je znam, zvuci kao scena iz horor filma, ali eto...unatoc mom skrivenom prizeljkivanju istog nakon dvogodisnje agonije desilo se nesto sasvim suprotno...
osjetila sam kako mi je veliki teret jednostavno skliznuo s pleca i doslovce sam umalo lebdeci, posla prema autu koji sam vec danima parkirala na vrhu ulice jer mi je dopizdilo svako malo cistiti ga od gomile lisca....
Einy i ja smo sjeli u auto i krenuli prema zgradi kad su nam se na putu pojavili susjedi stariji bracni par u mirovini koji zive iznad mene.
To je bila jos jedna stavka koja me zdere vise od godinu dana i koju sam odlucila rijesiti SAD kad je sve vec tako lijepo krenulo...
...stala sam nasred ulice, upalila sva cetiri i izasla van iz auta...
- 00:45 -
subota, 07.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.416
....da....vrbica.....
Vrbica je rasla tolikom brzinom da sam bila sigurna da je negdje probila cijev vode i da raste zahvaljujuci vodi. Ubrzo je progutala ulicnu rasvjetu i nas je parking progutao mrak.
Donji zimzeleni grm se isto rasplamsao pa su mu susjedi vezali grane za stablo vrbe tako tvoreci grminu od nekih 1,80 iza cega je bio moj auto...
u grmini je bilo svega...
od stakora...
macaka...
smeca....
svega.
U neko ovo doba prije dvije godine, kaze meni susjed isti koji je posadio vrbu "cuj a kad u to tebi provaljivali u auto?"
"MOLIM?????????"
"pa vidis ovo crno oko bravice na vozacevim vratima....e, to su ti znakovi provale, valjda ih je netko osujetio kad im nije uspjelo, ovo obicno uspjeva...taj nacin..."
Otisla sam doma razjapljenih usta...
Ok, svako malo dizem haubu i cistim one odvode sa strane od tog sitnog lisca koje ih cepi, automehanicar je u filteru za zrak nasao saku lisca ali ovo je pak previse!!!!!!
POKUSAJ PROVALE JE STVARNO PREVISE!!!!!!
I, odlucila sam se rijesiti drveta...
Sljedeceg sam dana stavila obavjest na oglasnu plocu, svima se unaprijed ispricavajuci sto cu ubiti drvo koje tu nije trebalo ni biti ali da ne mogu vise dodatno financirati servisiranje auta kao ni zanemariti cinjenicu da mi je zbog grma i drveta koje je pojelo ulicnu rasvjetu netko pokusao provaliti u auto...i ako nije uspio od prve, ne znaci d amu drugi puta nece uspjeti...
Reakcije su bile obilate a poneke od njih strasne...
Susjeda stan do mene mi je cak rekla "a sto se ti ne odselis kad ti sve smeta mislim da bi to bilo najbolje!" i poklopila mi slusalicu.
JA da se odselim?
Ja bez koje ni njenog stana bilo ne bi?
Naravno nisam to nikako rekla na glas i dalje sutim o tome, no naoko sam odustala od rusenja drveta ali sam ga narednih tjedan dana zaljevala otopinom soli u vodi misleci da cu mu time nesto napraviti.
Nisam.
Sljedeci sam mjesec uzela svoje bikerske rukavice i skare za meso i ostucala grm.
Uredila ga.
Pobacala smece.
Napravila ga malo manje primamljivim sklonistem za macke i ostalu ekipu.
Obje kante smeca sam napunila liscem (ne, nikad nitko ne kupi lisce osim mene, jer meni jedino "smeta" a susjeda auto do, koja otvaranjem svojih vrata svaki puta prisloni ista na moj pa struze s njima po mojoj kvaki od vrata, nju ne diraju takve trice tipa ciscenje lisca i snjega, zna da cu ja pocistiti i njen dio)....
Ocupala sam grana koliko sam mogla da mogu ulaziti u auto normalno i pocela parkirati na rikverc tako da bravica vrata vozaca bude okrenuta direktno na cestu....
I..dalje sam trpila tocno dvije godine...
Drvo nisam dirala ali sam ga ocupavala stalno dizala haubu auta i cistila lisce ispod nje s motora....iz odvoda za vodu....
Ovo su ljeto u jednom trenu bile velike kise..
Pljustalo je nemilice...
Kad se razdanilo, vidjela sam susjedu stan i auto do, kako brise pod od auta nervozno pusuci.
Prisla sam i pozdravila ju.
"Sta ti mislis, meni ti je poplavljen auto!Nitko mi ga ne zeli susiti kazu da mu nema spasa pa sad ja skupljam vodu"
"Pa jesi cistila lisce iz odvoda?" upitala sam ju
"Ne, pa nije mi to nitko nikada rekao!" odvratila je zacudjeno
Nasmijala sam se.
"Sjecas se kad si mi rekla da najbolje da odselim jer meni sve smeta? E pa od onda ja cistim mjesecno bar dvaput lisce iz auta. Od ispod poklopca."
"Ma to sam ja samo onako rekla. DA? Cistis lisce?"
"Da, da mi se ne desi da mi umjesto pored motora curi po motoru, ima puno elektronike koja je zasticena ali nista nije vjecno. Mozda je i tebi lisce zacepilo odvode i tko zna sto jos"
Gledala me s mokrom krpom u rukama ne zatvarajuci usta od shoka "Mislis?"
"Nisam sigurna, ali moguce je..ovo je lisce savrseni cep. Strune, napravi se ljepljiva masa....cuj, nadam se da ces uspjeti to malo isusiti, ostavi otvorene prozore, stan ti ionako gleda na auto a i dan je, sreca pa je toliko vruce, mozda pomogne..." nastavila sam " a sad dodji da ti jos nesto pokazem"
Krenula je zamnom...
"Vidis ovo" rekla sam joj pokazujuci prstom na bijele flekice na ruckama od vrata moga auta, "e, to mi ti radis vec godinama al meni uvijek neugodnjak nekako reci ti bilo sto"
"Ma ne, nisam ja, pa pazim!" zavapila je
"Cuj, ne kazem ja da to radis namjerno ali daj otvori vrata"
Otvorila je vrata i vidi cuda...kao u nekoj CSI emisiji, perfect match!
"A sad dodji da ti pokazem i drugu stranu jer od onog pokusaja provale parkiram auto naopako"
Bila je u shoku.
"Budem ti ja to nekako skinula!" rekla je
"Ma gle, ne moras, nije bitno, samo malo rukom ubuduce pridrzi vrata. Vidis, da ja reagiram kao ti na mene kad sam rekal da cu srusiti drvo, tvoja bi se glava vec kotrljala po podu" nasmijala sam se, pozdravila ju sjela u auto i odvezla se....
Prije godinu sam najavila jednom frendu građevinaru da mi treba usluga oko drveta, ali uvijek mi je nekako bio bed zbog susjeda...
"Mala Li ti samo javi kad hoces" rekao je...
U srijedu sam nazvala jer smo se culi oko nekog projektiranja stana sto sam mu ja radila kao uslugu. "Nisi javio jesi zadovoljan" rekla sam
"Ma jesam zadovoljan, kako ne bi bio, ali sad imam novu kombinaciju pa sam od toga odustao" odgovorio je
"Sta sam ti duzan?" nastavio je
"Ma nista, duzan si uslugu a to ce te doci skuplje nego da platis." nasmijala sam se...
"Nego" rekla sam "se sjecas ti onog drveta sto sam te pitala prosle godine?"
"Sjecam, kako ne bi"
"Kad mi mozes poslati nekoga?" rekla sam i odjednom kao da je neki teret pao sa mojih pleca....
"Hoces sutra?"
"Hocu!" otelo mi se iz usta bez zraka
...i tako je napokon doslo dvije godine ocekivano "sutra"....
- 14:47 -
petak, 06.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.415
..jucer je bio ludi dan...
Jucer sam shvatila nesto o sebi..
Shvatila sam zasto u zadnje vrijeme pucam kao da filtera nemam uopce..
Pa ja ga,ustvari, stvarno nemam jer je gorio, gorio, izgarao godinama!!!
I onda se desava da me "sitnice" izbace iz takta jako..do krajnjih granica,
Krenimo sa prmjerima...
Svi koji me malo duze znaju znaju da imam problem s drvetom.,.
Pocetak te price seze jako daleko..
Prije 7 godina se gradila ova zgradica u kojoj imam stan..
Kako sam se u jednom trenu nasla na svijetu sama, prekid s Marcó, mama i tata u klincu rastave po sudovima, shvatila sam da nema druge nego zivjeti za posao ne bih li sama sebi bez icije pomoci osigurala stambeno pitanje
U tom trenu,znaci prije nekî 10tak godina, zivjela sam samo za stan..
Radila dva posla, nisam izlazila, nisam trosila, marljivo sam skupljala svaku lipu..
I, prije 7 godina se zakotrljala prica s investitorom koji je dosao do nas da mu isprojektiramo zgradicu od 7 stanova na Kajzerici..
Investitor je bivsi branitelj kome je drzava dala tu parcelu, a on, u globaku bez para,i, tu sa svojom zalihom, nastupam ja...
Placala sam radnike, doprinose, radila na projektima, dobivala projekte od ljudi za usluge, nabavljala, snalazila se, etazirala sama, odabirala si jeftine plocice..ukratko, gradila mic po mic svoj stan sudjelujuci direktno u gradjenu zgrade.,
Kad radite sebi,naravno da si pomognete malo pa i odabirete jer ste u svemu prvi...
Tako sam ja odabrala sebi parkirno mjesto..
Dva su mjesta direktno uz zgradu i pet okómito na ulicu,u dvoristu...
Kako su mjesta jedno do drugoga, poprilicno uska, odcrala sam prvo s mislju da mi je lakse izaci na jednu stranu,da me susjedi udaraju samo s jfne strane (o,da,imam i dokaz na autu,na zalost sa obje strane od susjede do) i, da bude najblize ulici iz razloga rasvjete koja smanjuje postotak kradje..
Izmedju mog auta i ulice je mali otocic zeleni ispod kojeg je vodómjerno okno i ispred njega,kante za smece.,
Ok,kante nisu plus,ali uz toliko ostalih pluseva, to je najmanji minus...
U zgradu sam se uselila prva, u njoj gndinu i nesto zivjela sama samcata, ali to je vec neka druga prica..
Ispred zgrade, od njenogpocetka postojanja, zive 3magnolije, bor i ukrasni cempres..
U jednom su se trenu doselili susjedi na kat iznad..
Veseli, bucni, s dvoje djece, grlati..
Iz Vukovara...
U nekom trenu prije 3.4 godine su donjeli sadnicu iz svog dvorista i posadili ju na onaj mali otocic izmedju mog auta i smeca na kojem se vec nalazio niski zimzeleni grm, tik do vodomjernog okna..
Nisam bila bas najsretnija, a i znala sam da korjenje u blizini okna nije dobra ideja,ali nikako sto ce se s vremenom pokazati...
Drvo je raslo munjevitom brzinom.
Vrba sa sitnim listícima koji ulaze svagdje..
- 09:25 -
srijeda, 04.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.414
..do kuda ti oko seze..polje purana...
Svi prolaze napuhanih prsa vazno gledajuci u dajinu..
Pomalo divlji, ponosni pogled koji tu i tamo ovlas skrene na pripadnika istog spola..da vidi konkurenciju...
Isto vrijedi i za tuke..hocu reci purice..
Zanimljivo je to promatrati, no puno je bolji onaj osjecaj svemoci vlastitogtgijela nakon sat i pola vjezbe,
Igrokaz i vjezba...
Ne neprocjenjivo..nevidjeno!!!!
Jedva cekam sutra!!!!!
Da,da, dogovor je svaki drugi dan,iako sam imala gorucu zelju otici i danas..no, s lakocom sam ju ugasila..
Moja crnogorska strana mi je objerucke pomogla u tome!!!
Jutros sam prespavala unatoc budilici...
Sanjala sam divlji san vezan uz zeljeni buduci posao...
Ludilo su ti zakucasti putevi uma
Moga pogotovo!!!!
Vrti se sve u nekom svom meni neprepoznatljivom ritmu,ali, nekako mi se cini da se tamo negdje daleko daleko u beskonacnoj daljini, nazire slabasni smisao u besmislu moga zivota..
Uh,al sam to pjesnicki umótala
Ali nekako..nekako imam taj osjecaj,
..a do sada sad naucila, da osjecaju svom treba vjerovati..na prvu..bez razmisljanja...
- 21:51 -
suzama l'epim tapete vol.413
..susjedina shitzu se parila.,dvaput..
Tu smo radosnu vijest culi sinoc u setnji..
Naisli smo na sretnu vlasnicu i ja sam ju pitala "I, jel uspjelo?"
"Je, dva puta su se, moja Gea voli ujutro"
Svi smo se nasmijali a tad je krenuo opis..
"Znas, to ti je bilo 28. i 29. ujutro"
"Opaa, za Dan Republike?" nasmijala sam se glasno i sjetila Bepice i naseg proglasa veze na taj dan prije godinu dana..
U zadnje mi vrijeme malo po malo dolazi u podsvjest.
Zanima me razlog tomu,hm..ali, to nije tema ove price..
"Pa ne znam jel bila republika il ne,al znas da mali nije mogao uci?i onda ga je Gea stisnula..."
"Jbt nemoj vise,stani!"rekla sam smijuci se"budem se napalila a taman sam u fazi kad uvjeravam samu sebe da mi sex UOPCE ne treba!"
Sve smo sdm 4 tome nasmijale,
Ja najjace..nisam se salila., uopce
A kad smo kod napaljivanja.,
Danas sam napokon bila u teretani..
Ann i ja smo se nasle kod ulaza u Velesajam...
Otisle smou teretanu i ja sam se upisala..
Kao malo ovece pace, slijedila sam Ann u stopu sa sprave na spravu a kad je taj sramezljivi uvod zavrsio, duboko sam udahnula i pogledala hrabro oko sebe.
..a onda sam, na svoje cudjenje, zanimanje..vidjela hrpicu purana..
- 00:07 -
nedjelja, 01.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.412
..od sutra idem u teretanu...
Ne, nije ovo jedno od onih samozamuljavajucih obecanje ludom radovanje
Ovo je, na zalost,ili srecu, ovisi s koje strane gledam, prijeka potreba jer moja koljena svakoga dana otkazuju sve vise i vise...
Danas mi se,primjerice, desilo nesto jako cudno...
Nakon jako dugog dogovaranja za kavu s Mary konacno je pao dogovor za danas u podne u gradu..
Nije bas da sam luda traziti parking u nedjelju u samom centru,no Mary koja zivi nedaleko, rekla je da je svaku nedjelju u podne s muzem u bircu History u Tkalci, pa ukoliko mi ta kombinacija odgovara, neka svratim.
Kako mi ne bi odgovaralo?
Mary i njen muž su jedno od rijetkih cuda ljubavi izmedju muskarca,muza i zene koja se jako rijetko vidja.
Stvarno granici cudu.
Divno je biti cak i sam bizini te njihove duge, ciste, lijepe, cvrste ljubavi.
To definitivno vrijedi potrage za parkingom u nedjelju..i, tako je bilo...
Nakon bezuspjesnog kruzenja po centru,na rezervi dva puta,odlucila sam stati kod Mimare i par se stanica dovesti tramvajem.
Parkirala sam i ugasila motor auta.
Otvorila vrata...
Stavila lijevu nogu van i...
Izlazeci van mi se koljenom lijeve noge prosirila takva bol kao da mi je netko netom zabio noz u isto..
Da nije bilo vrata za koja sam se grcevito uhvatila, sa sigurnoscu mogu reci da bi bila na podu.
"Uf,za dlaku!" pomislila sam,"ovo je sad stvarno ozbiljno"
Zezalo me neoperirano koljeno..
Popustalo je...
Uzela sam mob i pocela pikati poruku Mary da se,ako je moguce, nadjemo negdje u blizini tramvaja na Trgu jer sam se kretala sporo, sepajuci, sa bolnom grimasom koja je svako malo iskakala mi na lice..
Brinulo me koljeno i njegovo popustanje,ali obecala sam doci na kavu i bilo je krajnje vrijeme da se vidimo..Veselila me ta kava..
Pogledala sam na sat,bildn je 11.47, dovoljno da ih preduhitrim da krenu ka Historyu koji mi se sad, trenutno, cinio na kraju svijeta.
Uzela sam mob i nazvala..nije se javila..nazvala sam jos dva puta..
Nista..
Tramvaj se priblizavao Trgu...
Izasla sam iz tramvaja gledajuci oko sebe. Nasmijala sam se.
Pa ja sam na izletu u Zagrebu!!!
S tom pomisli sam, sepajuci, krenula prema kestenima koje sam vidjela iz tramvaja..
Uzela sam mob...
Nazvala sam jos jednom...
"Taman ti pisem poruku" javila se Mary
"Ma gle, nesto mi nije u redu s koljenom, ne mogu doci do Historya,jel postoji sansa da se nadjemo negdje na Trgu?"
"Mi smo taman sjeli u History na rucak" rekla je Mary ciji je glas pratilo udaranje zlica po tanjuru. Juha, pretpostavljam...
"A gle, nista onda.Ja sam tu na Trgu, cujes sv.Nikolu al stvarno ne mogu doci do tamo." rekla sam vec pomaldn tuzna
"A cuj, ako mozes,dodji, ako ne, vidimo sd drugí put" odvratila je Mary....
Pozdravile smo se..osjecala sam se totalno glupo..
Nije da sam ja bila u centru pa smo kao usput mogle popiti kavu.
Ja sam dosla do centra samo zbog kave s njima..
Naravno da nisam mislila da se ustanu od rucka za koji nisam ni znala da je u planu,ali mogla sam sjesti i sacekati dok pojedu pa dodju..
No dobro..odvukla sam se do kestena pa na tramvaj..do auta...
Bila sam na izletu do Centra..jupiiii
I jos bitnije,jela sam pecene kestene!!! 
Na povratku sam svratila do pumpe i otisla ravno svom malom nemanku..kao sto kazu "sto vise upoznajem ljude, sve vise volim zivotinje"
Ma nije to tako crno, ima dobrih ljudi..í Mary je definitivno jedna od njih..ali i dobri se ponekad pogube..
..zavrsava mi s pranjem masina za ves, treci put danas..maleni aja..jos ves i ja cu.,a sutra..sutra je novi dan...
- 21:23 -
