nedjelja, 01.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.412
..od sutra idem u teretanu...
Ne, nije ovo jedno od onih samozamuljavajucih obecanje ludom radovanje
Ovo je, na zalost,ili srecu, ovisi s koje strane gledam, prijeka potreba jer moja koljena svakoga dana otkazuju sve vise i vise...
Danas mi se,primjerice, desilo nesto jako cudno...
Nakon jako dugog dogovaranja za kavu s Mary konacno je pao dogovor za danas u podne u gradu..
Nije bas da sam luda traziti parking u nedjelju u samom centru,no Mary koja zivi nedaleko, rekla je da je svaku nedjelju u podne s muzem u bircu History u Tkalci, pa ukoliko mi ta kombinacija odgovara, neka svratim.
Kako mi ne bi odgovaralo?
Mary i njen muž su jedno od rijetkih cuda ljubavi izmedju muskarca,muza i zene koja se jako rijetko vidja.
Stvarno granici cudu.
Divno je biti cak i sam bizini te njihove duge, ciste, lijepe, cvrste ljubavi.
To definitivno vrijedi potrage za parkingom u nedjelju..i, tako je bilo...
Nakon bezuspjesnog kruzenja po centru,na rezervi dva puta,odlucila sam stati kod Mimare i par se stanica dovesti tramvajem.
Parkirala sam i ugasila motor auta.
Otvorila vrata...
Stavila lijevu nogu van i...
Izlazeci van mi se koljenom lijeve noge prosirila takva bol kao da mi je netko netom zabio noz u isto..
Da nije bilo vrata za koja sam se grcevito uhvatila, sa sigurnoscu mogu reci da bi bila na podu.
"Uf,za dlaku!" pomislila sam,"ovo je sad stvarno ozbiljno"
Zezalo me neoperirano koljeno..
Popustalo je...
Uzela sam mob i pocela pikati poruku Mary da se,ako je moguce, nadjemo negdje u blizini tramvaja na Trgu jer sam se kretala sporo, sepajuci, sa bolnom grimasom koja je svako malo iskakala mi na lice..
Brinulo me koljeno i njegovo popustanje,ali obecala sam doci na kavu i bilo je krajnje vrijeme da se vidimo..Veselila me ta kava..
Pogledala sam na sat,bildn je 11.47, dovoljno da ih preduhitrim da krenu ka Historyu koji mi se sad, trenutno, cinio na kraju svijeta.
Uzela sam mob i nazvala..nije se javila..nazvala sam jos dva puta..
Nista..
Tramvaj se priblizavao Trgu...
Izasla sam iz tramvaja gledajuci oko sebe. Nasmijala sam se.
Pa ja sam na izletu u Zagrebu!!!
S tom pomisli sam, sepajuci, krenula prema kestenima koje sam vidjela iz tramvaja..
Uzela sam mob...
Nazvala sam jos jednom...
"Taman ti pisem poruku" javila se Mary
"Ma gle, nesto mi nije u redu s koljenom, ne mogu doci do Historya,jel postoji sansa da se nadjemo negdje na Trgu?"
"Mi smo taman sjeli u History na rucak" rekla je Mary ciji je glas pratilo udaranje zlica po tanjuru. Juha, pretpostavljam...
"A gle, nista onda.Ja sam tu na Trgu, cujes sv.Nikolu al stvarno ne mogu doci do tamo." rekla sam vec pomaldn tuzna
"A cuj, ako mozes,dodji, ako ne, vidimo sd drugí put" odvratila je Mary....
Pozdravile smo se..osjecala sam se totalno glupo..
Nije da sam ja bila u centru pa smo kao usput mogle popiti kavu.
Ja sam dosla do centra samo zbog kave s njima..
Naravno da nisam mislila da se ustanu od rucka za koji nisam ni znala da je u planu,ali mogla sam sjesti i sacekati dok pojedu pa dodju..
No dobro..odvukla sam se do kestena pa na tramvaj..do auta...
Bila sam na izletu do Centra..jupiiii
I jos bitnije,jela sam pecene kestene!!! 
Na povratku sam svratila do pumpe i otisla ravno svom malom nemanku..kao sto kazu "sto vise upoznajem ljude, sve vise volim zivotinje" 
Ma nije to tako crno, ima dobrih ljudi..í Mary je definitivno jedna od njih..ali i dobri se ponekad pogube..
..zavrsava mi s pranjem masina za ves, treci put danas..maleni aja..jos ves i ja cu.,a sutra..sutra je novi dan...
- 21:23 -
