četvrtak, 19.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.426
"...ja sam kralj, ja sam car
imam firmu rentam kaaaaarrrr
rentam danju,
rentam nocu
ma imam zena kol'ko 'ocuuuuuuu"
ne pitajte me od kuda mi ta pjesma na pamet uopce dosla, ali nju znam tu i tamo staviti na zid na sveprisutnom "fejzbuku" kad mi je do zajefrkancije..tu i "riki martine"...
obje su zajefrkancije do jaja sto bi rekla normalna raja 
sto sam toliko happy?
paaaaaaa.....
Gala u subotu izlazi iz bolnice...to je lijepa vijest...
druga lijepa vijest je da je jedan izvodjac koji me davio danima oko stvari koje ne razumije, napokon dobio odgovore na sva pitanja kod voditeljice odsjeka di sam ga poslala...bilo je super dobro cuti njegov glas danas kad u njemu vise nije bilo onoliko straha, pitanja, sumnji, potpitanja....
i treca je....
uf ne smijem ni na glas pomisliti uopce...ali mozda su nakon moje torture sinoc u vrijeme dnevnika i "jutros" oko 11 sati susjedi napokon shvatili da i ja mogu biti susjeda iz pakla i maltretirati i ne uvazavati njih kao sto to rade i oni meni....
Cisto sumnjam, ali eto imam "vjeru" u ljude jos uvijek unatoc svemu...
nastavimo ono od jucer...
mhm, da, udarna buka....
muci vec to vec godinu dana....jbt ja fakat mogu dugo trpiti..ono drvo dvije godine, ovo skakanje iznad glave godinu...
napokon sam rekla svemu dosta!
Dosta je bilo!
ok rekla sam dosta i povecem broju "frendica" pa smo skoro sami na svijetu Einy i ja, ali..sretnija sam, lakse je...bolje tako nego zivjeti u zabludi da ih imas, a ustvari imas pun kua ljudi (vecinom zena) koje te se ili ne sjete uopce ili te se sjete samo i iskljucivo kad ih treba saslusati, biti rame za plakanje, pomoci i slicno...jebes to..
no...
udarna buka...
dakle ti fini ljudi gore, iznad mene, povremeno cuvaju unucice...unuk 6 godina, unucica nekih 9,10....
kako rekoh ranije, vikanje, plakanje, jebanje, vristanje, pjevanje...sve to donekle mozes prigusiti muzikom, ali skakanje sa trosjeda na pod bez tepiha....eeeeeeee, tu ne pomaze NISTA
desavalo se to cesto prosle godine...
prvo krene vriska, pa cika pa svadja pa ja malo upalim muziku jer mi se ne da to slusati a i neka djeca pjevaju i nek jebu mater djedu i babi ako im ovi to dopustaju (bilo je i toga, imaju jos jednog unuka koji je sad vec nekakvih 12, taj je iz sveg glasa na svoj rodjendan vikao djedu da ga mrzi i da je njegov rodjendan i da je glup i da on moze raditi sta god hoce jer je njegov rodjendan...sad ga nekako i shvacam...mhm
no, onda krene igra "nabijmo zglobove skacuci sa trosjeda direkt na parket (citaj zivi beton)"....
i ja slusam...ne mogu si pomoci...
slusam pet minuta....
i mislim si "ok, djeca su, pa nece dugo, vrlo vjerojatno ne skacu ni doma tako, budu se smirili..."
prodje 10 minuta....
buka ne prestaje "ok, sad je 10 minuta pa mozda prestanu, mozda ih upozore vrli baka i djeda"
nakon prodjenih 15 minuta...
pocinjem vec biti "pomalo" nervozna...ne mogu si pomoci nikako, kao da mi netko cekicem udara po glavi, ne mogu razmisljati a kamo li raditi...
pojacam muziku do jaja ne bi li me vrli susjedi culi i mozda shvatili nesto?
nakon 20 minuta "slatkog " topota nozica po stropu sam luda....
ne zelim ici gore jer sam sad toliko vec iznervirana da bi mogla udaviti nekoga pa smirujem samu sebe i obecajem si otici sutra dok se malo smirim..
nakon nekih pola sata, prestaje lupanje, cika i vika se nastavljaju..ja sam luda i stalno si mantram "ne sad, ne sad, ispast ces kao kakva ludjakinja, sutra, dok se smiris..."
sutra naravno, ne odem, uvjeravajuci samu sebe da su imali neku festu pa su eto je li malo "skakutali" gore ali da se to sigurno nece ponoviti..
sljedeci puta ponavlja se ista prica.....
srecom, idem na sastanak uskoro...ali to je tek za pola sata?????
oblacim se pod budnim Einyevim pogledom i odlazim gore..
"Dobar dan, susjeda je" odgovaram na "Tko je?" iznutra
Vrata mi otvara djedica...skakanje je u jeku u punom zamahu..
"ja se ispricavam sto smetam" krenem zaobilaznim putem njeznije sto mogu "molim Vas, ako bi ikako mogli malo smanjiti lupanje. Znate, ja radim od kuce i stalno sam tu pa mi to malo smeta, znate jako se cuje to skakanje, malo nam je losija izolacija"
Susjed se kiselo smjeska govoreci "he, he, he mali se igra" i polako pocinje zatvarati vrata
"ali, sad cu za pola sata van na sastanak, pa moze nastaviti s "igrom" bez problema" ne dam se smesti dok susjed vec zatvara vrata skoro do kraja..
i onda se samo cuje "tup"....
zaklopljena vrata pred nosom bez "do vidjenja" bez icega....samo pogled cinicni koji nestaje iza vrata i pomisao "ludjakinja, sve joj smeta..."
To je bio prvi susret....
"igranje" se nastavilo ali smanjenje duzine trajanja, pa sam nekako tih po 10tak minuta trpila i nisam isla gore...nije mi se dalo....
Nedavno sam ucila za onaj ispit iz energetskog certificiranja....
ispit je bio u petak prije Einyeve izlozbe...
u cetvrtak sam bila turbo nabrijana i ucila, ucila i ucila kao i dane prije toga..u stanu ej bila tisina jer mi je ionako dovoljno tesko bilo ponovo uciti i bilo koji drugi zvukovi bi mi samo smetali...
Einy je spavao....a gore je krenula "festa"...
Bila sam bijesna jer moram pustati muziku uopce koja ce mi odvracati paznju, no niej bilo druge, djecica su se derala iz sveg glasa i iako mi to ne smeta inace samo promrmljala sebi u bradu "jbt!!!!!" i pokusala se skoncentrirati jos malo jace...
islo je jako tesko ali je islo nekako...
a onda su krenuli skakati...
skakali su 5, minuta...10, minuta...
u 15toj minuti sam otisla gore...
od buke me nisu ni culi pa sam jednu punu minutu zvonila na vratima...
Napokon je vrata otvorio susjed...
ja sam se tresla...
Pokusavajuci zvucati sto smirenije zamucala sam "Molim Vas, samo sidjite dolje da cujete kolika je to buka, Molim VAs!"
"he,he" procjedio je susjed gledajuci me opet onim cinicnim pogledom i zatvarajuci vrata "culi su vas, pa ce se smiriti..."
i...
TUP!
Dosla sam dolje, ruke su mi se toliko tresle da mi je trebalo malo da se saberem...."pa jebo te pa sta mene stvarno moze SVATKO zajebavati????"
Onaj dan kad su radnici posjekli pola drveta, vracala sam auto na parking kad sam ugledala susjede na cesti. Bili su oboje, pa sam se odlucila na ocajnicki potez...."zena!!!!mozda ona ni ne zna da sam dolazila gore?" prostrujalo mije kroz glavu, stala sam na kocnicu, upalila sva cetiri i izasla van iz auta...
"Dobar dan, oprostite sto Vam ovako smetam na cesti..."
zena je zastala, a stari je nastavio hodati dalje..
"znate, ja se ispricavam, ali ja Vam radim od doma i u stanu sam cijeli dan i ne smeta mi ni cika, ni vika, ni dreka, ni pjesma ni plac ma nista, samo upalim radio pa se to malo prigusi, ali skakanje po podu, to je udarna buka i tu stvarno ne mogu nista postici sa muzikom a neizdrzivo je" izrecitirala sam u jednom dahu a zena me gledala razrogacenih ocio.
Stari je bio vec na 2 metra od nas, nestrpljivo cupkajuci i pogledavajuci u zeninom smjeru sto je uopce zastala...
"Sta se to toliko cuje?"rekla je
"Je, zvati cu Vas sljedeci puta da cujete...jako nam je losa ta zvucna izolacija" nastavila sam
"Ali on je mali, ima 6 godina, pa ne ocekujete valjda da stalno sjedi?...Znate, on vam se igra tako da skace sa trosjeda" nastavila je
"Ma gledajte ne ocekujem, ali dajte mu stavite neke poplune, neki madrac nesto samo da ne skace po golom betonu" odvratila sam misleci u sebi da je 6 godina dovoljna starost kako bi dijete razumjelo sta se smije a sta ne raditi u stanu i bila sam skroz uvjerena kako to ne radi doma, ali to nisam rekla na glas "jer to nije izdrzivo"
Stari je vec bio na 5 metara udaljenosti, kezeci se i gledajuci me onim pogledom..
"Gledajte, izolacija je takva da cujem gospodina kako grglja ujutro, ali nije to stvarno problem, problem je i to veliki to lupanje po konstrukciji pa Vas molim, imajte sluha"
"Da, losa je zgrada, nama je zbuka padala sa stropa" na to je odvratila, pozdravile smo se i nastavile svaka u svom smjeru...ona za Starim a ja u auto Einyu..
Nitko mi nije bio ravan!
U jednom danu sam rijesila DVA problema, i drvo i napokon sam dosla do susjede...nekako sam odahnula duplo taj dan...
...no, to su bili samo pusti snovi....
- 20:19 -
