ponedjeljak, 09.12.2013.
suzama l'epim tapete vol.417
...mali kamioncic je stajao na vrhu ulice....
stajala sam vani pred zgradom i drzala mobitel na uhu dok je Einy znatizeljno kruzio oko mene sa neizostavnom lopticom u ustima..
"Nego, sta voze ti tvoji radnici?" pitala sam
"Kamioncic - kombi kamion, kako bi ti to objasnio" odvratio je glas građevinca iz slusalice...
"aaaaa, vidim ih, cujemo se!" odvratila sam brzo i pocela mahati....
shvatili su da sam ja cilj njihova puta...
dosli su, parkirali i u 15 minuta je bilo gotovo sve.....
vrba je izrasla u drvo sa dva debla pa sam ja pristala na kompromis i trazila da otpilaju ono koje je vise nadvijalo se nad automobil, dok sam ovo drugo ostavila..
"vuk sit i ovce cijele" ako je to ikako u zivotu uopce moguce...
dala sam radnicima pare za gablec i oni su otisli...
cijelo sam vrijeme ocekivala da netko od susjeda naidje i kaze mi nesto...vec sam vidjela i scenu koja bi nakon toga uslijedila...ja, sa pjenom bjesnila na usnama, uzimam motorku iz radnikovih ruku i rusim preostalo deblo...
ahahahahaha, je znam, zvuci kao scena iz horor filma, ali eto...unatoc mom skrivenom prizeljkivanju istog nakon dvogodisnje agonije desilo se nesto sasvim suprotno...
osjetila sam kako mi je veliki teret jednostavno skliznuo s pleca i doslovce sam umalo lebdeci, posla prema autu koji sam vec danima parkirala na vrhu ulice jer mi je dopizdilo svako malo cistiti ga od gomile lisca....
Einy i ja smo sjeli u auto i krenuli prema zgradi kad su nam se na putu pojavili susjedi stariji bracni par u mirovini koji zive iznad mene.
To je bila jos jedna stavka koja me zdere vise od godinu dana i koju sam odlucila rijesiti SAD kad je sve vec tako lijepo krenulo...
...stala sam nasred ulice, upalila sva cetiri i izasla van iz auta...
- 00:45 -
