..sinoc sam u dahu procitala cijelu Knjigu..
Knjigu sam dobila na uvid jos u drugom mjesecu, no nikako uhvatiti tih par sati spokoja i mira da ju procitam, onako s gustom kao sto sam to napravila sinoc..
... Knjigu je napisala Gala.
Gala, mlada zaposlena uspjesna poslovna zena..Tamne kose i prelijepih tannih ociju koje jednostavno zare..sijaju..
Galu sam upoznala preko posla.,
Prvo sam upoznala njenog muza, neprivlacnog, debeljuskastog tipa tada mi se cinilo, vedre naravi..
A onda je na scenu stupila ona..vedra..posebna..sa takvom zivotnom energijom koja je zasjenila sve nas, koji smo, za razliku od nje, samo zivotarili...
Bila je besprijekorno nasminkana i red gustih trepavica uokviravao je cudo od tamnih ociju koje su pomalo stidljivo, pomalo vrazje zavodljivo a pomalo zacudjeno gledale na nas ostale,
Divila sam se i tada i kasnije toj njenoj snazi tom zivotu koji je prstao iz nje cak i kada joj je bilo najteze..
"Cuj, ja ti pisem knjigu" rekla mi je jednog dana.."ali nitko ne zna..mislim zna par mojih prija, ali nitko drugi"
"Ok, zadrzat cu to za sebe" odgovorila sam shvacajuci da aludira na muza s kojim, kako sam u medjuvremenu naseg povremenog druzenja i sama uspjela uvidjeti, vise nije islo..
Nije tu vise ljubavi bilo..istrosila se i napustila ih. Umjesto iste, ostala je mfju njima samo snazna poslovna spona koja se ne raskida samo tako lako..
Gala je u jednom trenutku svog zivota bila jako bolesna i tada je uz nju, bio njen muz. Ona i danas osjeca beskrajnu zahvalnost prema njemu zbog toga i tu staju svi osjecaji..
Gledala sam Galu ovih par godina kako se trazi..nalazi, pa ponovo gubi, pa se opet dize, postavlja nove ciljeve i divlje galopíra prema njima...
Zivotna snaga je gorjela jakom vatrom u njoj i tjerala ju.gonila dalje...
Nas dvije imamo jednu zajednicku tocku. Ne mozemo imati djece. Svaka od nas dvije svoju biolosku "glad" za istim zadovoljava na svoj nacin..ja kroz Einya, ona kroz svoje necakinje..bratove kcerkice..
Koliko je moj mob krcat Einyevim slikama, toliko je njen bratovim draguljima..njenim draguljima..
"Znas, zavrsila sam knjigu" rekla je jednog dana i poslala mi ju mailom "ali nemoj siriti okolo" dodala je..
Legalizacije su bile u jeku..moje nateceno koljeno i ja, pa Lenny i ja,pa jos malo legalizacija pa..
..uvijek je bilo premalo vremena i previse izgovora..
Bilo me sram nazvati ju, pozvati na kavu dok ne procitam knjígu,
Ona mi je dala intiman dio sebe,a ja to kako izgleda, nisam bas znala cijeniti i grizla sam se zbog toga..
Ali, nije tako..izgleda da je i knjiga trebala biti citana bas u ovom trenu, ne ranije, nego sada...
..sad, kad se i u meni samoj vrse previranja i pretumbacije i kada je Knjiga naisla na plodno tlo...
Post je objavljen 09.12.2013. u 23:55 sati.