Srijeda je i planina je očekivano pusta. Čeka nas pet i pol kilometara do Filićevog doma koji kapiju drži zatvorenom tijekom tjedna. Nema to ni veze jer u ruksacima nosimo uvijek sve što nam treba što je već postala zdrava navika. Kraći, prvi dio puta gotovo je uvijek potopljen u blatu osim ljeti kada se zemlja konačno u potpunosti posuši i skori.

Opet u dobrom društvu Mareka kod zapuštene kućice na samom početku puta

Prolazimo kroz naselje Cvetlin

Bilo je prilično mirno osim zvukova košenja trave i poneki glas u daljini. U šumi je lijepo pa ne fotografiramo mnogo, a uskoro Mareku otkazuje baterija na fotoaparatu pa smo osuđeni na mobitele.
Apsorbirani u zelenilu šume

Obično s Ravnom gorom to tako biva pa prave fotosesije počinju tek na vrhu, odnosno moglo bi se reći da je glavna akcija uvijek na samom hrptu koji vas vodi sve od Glažerove pećine, preko Balkona kraj Filićevog doma, a onda i do Pustog duha s kojeg možete nastaviti za Velike pećine. Baš sam ugledao da na stranicama HPS-a piše kako je Ravna gora. uz Kalnik, najzanimljivija planina Hrvatskog zagorja. Kao veliki pobornik i ljubitelj Ivanščice, moram se pobuniti takvoj prosudbi. Pustimo putnike i lutalice da sami presude, a ono što ću reći u obranu Ivanščice jest sljedeće: Ivanščica je ogromna, ljudi često nisu svjesni koliko je ona veća od Ravne gore koju se može prehodati u roku par sati dok za transverzalu Ivanščice (koja još uvijek nije službeno napravljena kao planinarski put koliko je meni poznato) treba barem dan umjerenog hoda. Da ne govorimo o silnim utvrdama južne Ivanščice koja je, oprostit će mi moji sjeverni čuki, mnogo zanimljivija od sjeverne.
Prema vrhu kroz uski planinarski put

Kod Filića je uvijek aktualno fotografirati gospođu Strahinjščicu

Pogled iz prvog lica

Jedna s Balkona - točno u sredini, ovo što izgleda kao uzdignuta dojka mlade djevojke jest Brezovica

Pogled prema Maceljskom gorju, a na fotografiji se naravno skriva i dvorac Trakošćan

Jedna obiteljska

Odlučili smo se odmoriti kod Pustog duha te tako nastavljamo prema mjestu za paragliding gdje je još jedno klasično mjesto za fotografiranje svega i svačega...
Pogled prema Trakošćanu

Mjesto i vrijeme za razmišljanje o smislu života

Negdje u daljini tamo stoji naš Varaždin grad

Dolazak do Pustog duha

Kod Pustog duha odmaramo, ali odmah po dolasku razmišljam što ćeš ti reći o crtežima, umjetničkim djelima kojima je netko ukrasio Pusti duh. Hoćeš li ih uopće vidjeti? Sigurno ne u mojem društvu kako se čini. Vrata na Pustom duhu izgledaju kao klasična vrata na zagorskim kletima, a odmah mi se učinilo i da mirišem poznati miris vina. Čuo sam u glavi i glasove veselih planinara te kuckanje čašica punih rakijom. Vidio sam na trenutak i grimasu tvog brata kad sipa rakiju niz grlo. Stajao sam pred tim vratima i tako zamišljao stvari kojih više nema. Blagi povjetarac uz grijanje sunca po licu bacili su me u sadašnji trenutak. Krenuo sam prema klupici koja gleda prema Maceljskom gorju. Otvorio sam planinarski ruksak i sa osmijehom na licu dodao Mareku jednu limenku piva, a drugu ostavio sebi. Dobro su se promućkale tokom uspona pa su malo prsnule prilikom otvaranja. Nismo uspjeli nazdraviti jer sam ja brže-bolje popio jedan veliki gutljaj ili je bilo mnogo manjih? Nisam više siguran, ali znam da sam to učinio radi one navale sjećanja koja me maloprije obuzela. Postalo je nažalost i gore kad smo trebali zapisati nešto u Zelenu knjigu planinarenja - svojevrsni dnevnik koji uvijek nosim sa sobom na planinu kako bih zabilježio datume i vremena lijepih trenutaka provedenih u prirodi. Međutim, ima to i svoje slabije strane, a to postane jasno u ovim trenucima kada moram zaboraviti određene ljude koji su bili prilično važan, ako ne najvažniji dio mog života proteklih četiri-pet godina. Uvijek se pitam gdje ću naći takve avanturiste s kakvima sam se u zadnje vrijeme družio i dijelio te sve trenutke na brojnim planinama? Neću zvučati patetično, ima mnogo ljudi na ovome svijetu, ali otprilike znam što prosječan čovjek želi i voli raditi u svoje slobodno vrijeme. Meni prosječni ljudi nikako ne odgovaraju. I sad ponovno lutam s onim najvernijima da nađem nekog tko će dijeliti stazu - planinarsku i onu životnu - sa mnom.
Usamljeni tragač

Pojurili smo prema Trakošćanu gdje smo kod hotela ostavili automobil. Spust je bio munjevit i nismo se previše umorili, a na trenutke smo čak i trčkarali. Čini mi se da je Marek, inače trkač i trailer, bio zadovoljan tempom.
Susret s jednom druželjubivom mačkom kod hotela Trakošćan

Povratak grofu Draškoviću

Dvorac Trakošćan

Proteklih par dana vrijeme je stvarno lijepo pa Vam želim da boravite u prirodi koliko god je to moguće!
Uživajte i čitamo se!

Oznake: trakoščan, Ravna gora, Filićev dom, Pusti duh

Zabrinuto sam gledao u prognozu proteklih dana, ali čini se da nam Lora i Kreč donose sreću što se tiče planinarskih izleta te smo danas opet imali gotovo savršeno vrijeme. Na ravnogorskom platou malo je puhalo, ali ništa neuobičajeno ili nepodnošljivo. Ravna gora je omiljeno izletište mnogih jer nema kondicijski zahtjevne uspone. Kreč se danas na početku malo uspuhao kad smo krenuli prema (op, upravo sam nakon dugo vremena opet osjetio užitak traženja lokacija po planinarskoj karti) Glažerovoj pećini koja je u biti jedan lijepi vidikovac koji nudi dobar pregled cijele Ivanščice. Bilo je danas aktivno na planini te su nas već tamo dočekale dvije planinarke i njihov psić koji je uznemireno lajao, ali onda se udomaćio s našim mirisima i primirio.

Ivanščica s Glažerove pećine

Stolić kod Glažerove pećine (ove ljepše fotografije su Lorine, zamijetit ćete koje su njezine, a koje moje)

Vidi se i Strahinjščica

Golupčeki, tim Smucifer na putu do Filićevog doma

Nakon uspona do Glažerove pećine, krećemo se prema ravnogorskom platou na kojem svi planinari odahnu jer je teški dio iza njih. Uživamo u znakovima proljeća i friškom planinskom zraku te uskoro dolazimo do vidikovca kod Filićevog doma. Tamo smo odlučili malo sjesti, pojesti užinu, popiti koje pivo i odmoriti se.
Kod gospodina Filića kolege planinari već odmaraju i uživaju u pogledu na Strahinjščicu

Grozdek naručuje i jede domaći gu-lash, ostali jedu sendviče (u mojem su opet klice alfalfe u kojima posebno uživam)
Kreč i ja smo pili pivo - Velebitsko je kupljeno u domu, a ABA od Petog elementa je donešena iz doline. Pravilo je, ukoliko miješate, uvijek prvo manje hmeljasto pivo pa onda jače hmeljasto. Dakle, u ovom slučaju prvo ide...

Grozdek svojim umjetninama ukrašava moju planinarsku bilježnicu dojmova

Krećemo dalje prema livadi za paragliding, a nakon toga se penjemo i na piramidu. Lora i Kreč nisu nikad dosad bili na Ravnoj gori pa smo malo razgledavali znamenitosti. Na putu smo prema Pustom Duhu kod kojeg namjeravamo svi "suknuti" jednu domaću rakiju. Nažalost, a to je ujedno i obavijest za sve zainteresirane, Pusti duh je stvarno pust i radi tek od 2. travnja pa sve do 31. listopada.
U nekonvencionalnoj planinarskoj odjeći (kaže da su hlače pune elastina) ponosno stoji Grozdek

Dramatičnost situacije postaje jasna

Zamislite pobjednički urlik orka i ova fotografija je savršena

Poznati (ili nepoznati?) ravnogorski tron na kojem se nalazi i žig Hrvatske planinarske obilaznice

Piramida osvojena!

Situacija na vrhu piramide - u pozadini se vidi opet Strahinjščica

Pogled prema Pustom duhu

Dolazak do Pustog duha

Goblin, ali zgodan

"Predebeli za vilenjaka i preveliki za ovaj svijet ljudi"

Neke novosti na zidu Pustog duha

Gitarist na zidu, gitarist uživo i neukrotiva kosa

Pogled s terase Pustog duha

Lorin snajperski shot Trakošćana

"A onda sam im rekel: nemrete to jer ste glupi..."

Još malo kućica podno Ravne gore, to jest Filićevog doma

Plava djeva Strahinjščica

Prepustio sam da ovaj izlet više opišu lijepe fotografije nego riječi. Lora i Kreč bili su jako zadovoljni te je Kreč čak uskliknuo kako mu je Ravna gora ljepša od Ivanščice. Nije još vidio južnu stranu i njezine ljepote, ali bit će prilike i za to. Grozdek i ja smo dugogodišnji suputnici upravo na Ravnoj gori pa o našim dojmovima ne treba previše govoriti. Zadovoljan sam kad ljudima mogu pokazati dijelić onoga što me uvijek iznova privlači u planine i prirodu. Ovdje kao da se u zraku osjeća drukčija energija, a vjetar šapuće i pjevuši neku prastaru pjesmu onima koji su voljni zastati i poslušati.

A za kraj evo i poruke svima koji se dvoume u svezi odlaska u planine. Uživajte u lijepom vremenu!

Oznake: Ravna gora, Kamešnica, Babice, Glažerova pećina, plato, Filićev dom, ravnogorski tron, Piramida, Pusti duh

Prije negdje točno godinu dana pisao sam o rođendanskoj povorci na Ivanščici gdje je Pasarića okupiralo 40+ ljudi i to sve u čast naše Ivane. Ivana ima puno prijatelja i ima želju i volju da svoju rođendansku feštu pretvori u nešto posebno - nikakvi klubovi, nikakve gluposti, samo planina i izleti u prirodu. Prošla je godina dana i bilo je vrijeme da krenemo ponovno! Prvo smo proslavili Novu godinu na Ravnoj gori, a sad i Ivanin rođendan. Trideset pet ljudi i dva, tri psa te puno dobre volje. To je sve što Vam treba.

Ivana - ova slika dobro opisuje generalno planinarsko raspoloženje, ali i zdravi stav prema životu

Planinarska moda je uvijek tu

Ova je s kraja pohoda, ali da dobite ideju koliko je to 35 planinara na okupu

Zapravo mi puno riječi ni nije potrebno jer imamo toliko fotografija i uhvaćenih trenutaka da bi vam sve samo od pogleda na njih bilo jasno. Najzaslužniji za divne fotografije je naš Darko koji ima i svoju službenu FB stranicu pa pogledajte i lajkajte i to: FotoDarke. No, fotografirao nije samo Darko nego i mnogi sudionici rođendanske povorke pa smo tako dobili krasnu pluriperspektivu uspona na Ravnu goru.




Put od Trakošćana do vrha Ravne gore dobar je prijedlog za izletnike svih kondicijskih mogućnosti. Prošlogodišnja tura po Ivanščici bila je prava zvijer prema ovoj šetnjici pa su me tako mnogi pitali hoće li biti onako strašno? Kad bih im konačno, uz smiješak, odgovorio da nema straha jer je ovo stvarno samo šetnja kroz parkić, vidio sam nepovjerenje u njihovim pogledima. Znao sam da čekaju neki podmukli uspon, ali ovaj put ga zaista nije bilo. Kao da me prošla faza s mjerenjem svake sekunde uspona pa nisam do kraja siguran koliko nam je trebalo, ali uz dvije-tri pauze, činilo mi se da idemo i prilično brzo.
Prva pauza...

Druga pauza - prva je bila jedva deset minuta nakon početka...

Zadnji udar prema Pustom duhu

Maja i u lijevom gornjem kutku fotografije mutni dvorac Trakošćan

Prva postaja je Pusti duh na kojem se stvorila neuobičajena gužva, ali naše konačno odredište bio je dobri stari Filićev dom gdje nas je čekala ugovorena hrana i piće. Neki su odlučili gore na piramidu, a ostatak je uhvatio trenutak da se fotografira kod uzletišta za paraglidere. Apsolutno su očarani bili oni koji ovdje još nikad prije nisu bili. Imali su i veliku čast jer je dan bio predivan, jedan čak i od ljepših koje smo ove godine imali priliku vidjeti i osjetiti. Došavši do Filićevog doma, mnogi su pitali: "Zar je to stvarno sve???" Nisam bio siguran jesu li sretni ili razočarani, ali čini se da je ipak ovo prvo slučaj :)
Službeni fotograf ulovljen na fotografiji!

Medo se pridružuje ekspediciji - navodno nema vlasnika i živi na planini. Fino se drži i čovjek bi čak rekao da je dobro uhranjen...

Plemeniti pas Otto želi da ga se draga nakon što obavlja uspon - svi smo takvi

Nema straha u ovim planinarima

U ekipi su bili veliki avanturisti, ali i dobri fotografi :)

U zadnjem zapisu ste mogli pročitati kako je Nikola zaključio da je svaki treći planinar kod Pasarića pretili. Statistika je možda ipak malo vedrija, ali oni koji bi vidjeli Ivanin planinarski symposium kod stričeka Filića, vjerojatno bi rekli da je možda i svaki drugi planinar pretili. Nemojte mene gledati! Nisam nikad vidio da se toliko hrane nosi na planinarski stol osim možda na nekom vjenčanju (bio sam samo na jednom i iako kažu da je to dovoljno, ni sad me nemojte gledati!). Hrane se i pića mnogo nosilo i od samog podnožja jer za što zapravo služe ti mnogolitražni ruksaci i zašto se zapremnina mjeri u litrama ako se ne namjerava nositi piće?!?

Gozba, stol broj jedan

Malo nam fali da okupiramo sve kapacitete gospona Filića

Bilo je lijepo sjediti u meditacijskom položaju i gledati Strahinjščicu u daljini. Naravno, nijedan yogin ne smije toliko pojesti ni popiti (barem ne kad ga drugi vide), ali svejedno je bilo lijepo. Energija je malo pala jer, dakako, nakon spize bilo bi lijepo i malo prileći. Tako se uskoro većina čestitara našla ležeći na travi. Neki su bacali frizbi, neki su na časak ubili oko, a neki su bogme i popili zavidne količine piva.

Luda zabava kod Filićevog doma

Sunce je fino grijalo i nitko nije sjedio nutra

Medo i Čitu ili Gandhi ili Benji... ma zaboravite, zovite ga kako želite!

Tu gledaju kako se Medo i Čitu igraju

Mala pivska matura kod Filića - uobičajene poze

Natjecanje u sklekovima - kako je do toga došlo? Ne znam!

Slavljenica pokazuje nadmoć elegantno podižući jednog od čestitara!

Na povratku smo se još jednom fotografirali na uzletištu paraglidera, a do dolje smo se praktički koturali. To je tako uvijek: do gore se malo mučiš, uzbuđen si, gladan i žedan, a dok se spuštaš onda ti je na pameti samo da čim prije siđeš, sjedneš u automobil te se vratiš doma pod tuš i u krevet. Pretpostavljam da je većina jučer dobro spavala!
Baš svi na uzletištu paraglidera

Našoj Ivani hvala za još jedno lijepo zajedničko iskustvo! Kažu da je posebno ići sam u planine i to stoji, ali posebno je i kad se skupe energije gomile mladih i vedrih ljudi. Moja preporuka je da probate sve opcije.

Pogled usmjeren prema našoj sljedećoj destinaciji

Radujem se sljedećoj godini i mogućoj Strahinjščici (tako se nekako šuškalo i huškalo jer planinari i oni koji se tako osjećaju uvijek žele još), a onda za dvije predlažem i Velebit. Netko od prisutnih je već i rekao: "Velebit? Onda će se vidjeti tko je stvarno Ivanin prijatelj, a tko je samo poznanik i pozer." Naravno, nećemo tako grubo. Kao strastveni planinar, Ivanin prijatelj i česti suplaninar, dajem svoje odobrenje i potpis svima u planinarski indeks.

POLOŽILI STE!

Oznake: Ravna gora, rođendanski uspon, Pusti duh, Filićev dom, 35 veselih planinara, planinski symposion