"Okej! Ti nalij još malo vode na peć, a ja ću vitlati ručnikom. Nemoj previše... ne, ne, neeeee!!!"
*Krikovi boli zbog pečenja kože*


Mislim da se polako približavam kraju ciklusa postova o međuljudskim odnosima i primjerima koji bi nekome možda mogli olakšati ili ukloniti neke dileme. Ili možda samo pokazati da ima i takvih situacija, a ako ništa drugo, možda nekoga sve to skupa dobro nasmije. Moram priznati da u zadnje vrijeme dosta s ljudima pričam o tim stvarima jer je to ipak uvijek aktualno. Svi kad-tad imaju probleme u tom području pa su voljni pričati o tome i više nego o nekim drugim temama. Ljudi uvijek traže rješenje za ono što ih smeta, a područje veza i ljubavi je jedno od najbolnijih točaka po tom pitanju. Dok nemaš problema, onda si najsretnija osoba na svijetu, a kad ih imaš onda možeš pasti u najdublje ponore, samo ako to dopustiš. Dalo bi se o tome pisati cijele knjige i one su o tome i napisane, a pišu se i u ovome trenutku kad ja ovdje piskaram. Neki to smatraju trivijalnim i dobio sam neke primjedbe da se mladi student filozofije ne bi trebao baviti tim stvarima, ali zanimljivo je da baš to ljudi najviše čitaju, a kad ja imam nešto o nečemu za reći, to ću i učiniti.

Inspiraciju crpim najviše iz razgovora sa svojim prijateljima i najzanimljivije je kad se naša mišljenja u nečemu razilaze. Tada je moja pozornost najveća, a nema mi većeg veselja dok dvije osobe uđu u debatu. Tu nalazim materijal za pisanje postova s ovakvom tematikom.

Baš to se dogodilo jučer na jednom od privatnih partija na kojima tu i tamo znam biti. Smatram to kao neku vrstu simpoziona (grč. "piti zajedno") na kojem se uvijek nešto novo može naučiti ili utvrditi staro gradivo. Krećem se trenutno (već jedno duže vrijeme) u društvu mladih ljudi koji imaju plan i koji hrane svoj mozak knjigama i ostalim pornografskim sadržajima za um. Glavni interes im je politika i razna svjetska pitanja, ali stalno zapravo "skliznemo" u područje filozofije i dubljih ljudskih pitanja. Objašnjavao sam već zašto mislim da su međuljudski odnosi bitni za mlade ljude (pa tako i one koji se bave ozbiljnim temama ili to oni samo misle) pa se više na to neću vraćati.


Što reći osobi koja kaže da su novci najbitnija stvar u životu?
Materijalistički pogled na stvari u ovako postavljenom sistemu je jako privlačan i neopreznom umu bi to lako moglo postati glavna nit vodilja. Nije čak ni to loše i jako puno ljudi se posvećuje u životu samo poslu koji im na kraju donese ogromne pare za stvari koje žele, ali i za njihovu obitelj. Novac ili bolje reći ogromne količine novca znatno olakšavaju život i nisam siguran koliko danas među mladima ima pustinjaka koji bi odbacili materijalno. Ionako je to danas zapravo i nemoguće kao što je recimo nemoguće odbaciti Internet i osobno računalo ili laptop jer se sve događa preko toga. Recimo, studij je danas nemoguće završiti bez posjedovanja računala i internetske veze (razna online predavanja, webinari ili samo ostavljeni materijali za olakšano učenje na sustavima koji omogućavaju tzv. učenje na daljinu). Što bi onda značilo odbaciti materijalno u ovo vrijeme?
To znači smanjiti svoje potrebe i želje na minimum, ali sam nastavak života zahtijeva barem nekakvo korištenje onoga što bi trebali odbaciti kad bi u potpunosti željeli napustiti sve svjetovno. Postoji li danas netko tko se zaogrne u nekakvu krpu i ode u neku špilju i tamo kontemplira o bitnim stvarima u životu? Navodno materijalno i otežava neka dublja promišljanja jer je ono kao nekakav obruč oko našeg vrata, a da ne kažem da materijalno zahtijeva stalno obnavljanje i brigu da ono što imamo ne propadne. Današnji veliki mislioci žive u uređenim stanovima ili kućama i imaju kakav-takav komfor, već prema svojim željama, ali i mogućnostima. Bi li se trebalo takve ljude kriviti što imaju to i žele to imati? A s druge strane, jedan moj stariji kolega je jednom rekao: "Hah, probaj ti čitati Hegela na prazan želudac. Zavrtjet će ti se u glavi još gore nego kad si sit i napit."
Znači, postoje različita mišljenja o pitanju imanja i neimanja i njihove povezanosti s razmišljanjem o bitnim stvarima u životu.

Pussy magnet - pitanje je samo: kakve su to djevojke?

Što reći mladom čovjeku koji kaže da djevojke žele samo novce?
To mišljenje prvo izaziva smijeh, ali onda jedan od mojih prijatelja kaže: "Pa čuj... u biti se sve vrti oko novca i kad čujem nekog da mi tako kaže, moram se jednostavno zamisliti. Istina, smijem se, ali nakon malo vremena mi taj osmjeh s lica nestane i ozbiljno se pitam što se tu zapravo događa s tim stvarima."
Naravno i muškarci (dečki) žele novce, ali patrijarhat je takav da obično cure od dečki nešto žele i ideja je da bi dečki trebali curama ugađati s kupovanjem raznih stvari. Nigdje nisam vidio da bi se baš detaljno opisivalo neko udvaranje (barem moderno, možda bi moj online prijatelj Jelenko Medenko našao neki primjer u starini) žene muškarcu koja bi njega vabila s novcima i draguljima. Obično je obrnuto, zar ne?
Na nas dečke se onda i stvara svojevrsni pritisak da bi mi morali djevojke darivati, a one nama daju poklone samo za rođendan, obljetnicu ili neku takvu prigodu. Ljudi moji, prošla su vremena kad je žena bila zatvorena u kuhinju, to jest kuću i kad nije imala svoje prihode. Danas mnoge žene (ne znam postotke) imaju veći dohodak nego njihovi muški partneri. Svejedno, na muškima je da obasipaju svoje cure s raznim stvarčicama, sve od slastica do Porschea.
Mladi čovjek koji kaže da djevojke žele samo novce, naravno, generalizira i radi logičku pogrješku u svom zaključivanju.
On se očito susreo s takvima i ne možemo ga kriviti, ali zašto onda tako puno ljudi ima problema s pitanjima u svezi novaca i motiva zašto je netko s nekim u odnosu? Svi takvi kao da se boje da baš njihov odnos nije sponzorski više nego altruistički. Ako ima dečki koji su s curama samo radi seksa, onda vjerojatno ima i djevojaka koje su s dečkima samo radi njihovih novaca. Jednom sam pred ocem ismijavao one teške štrebere koji u srednjoj školi samo uče i jedini prijatelji su im knjige (divlja vremena koja se očito mijenjaju i onaj koji okrivljava postaje kao oni koje je okrivio; mladost ludost) pa mi je on rekao: "Ti si naivna budala. Sad furaš tu dugu kosu i podrapane hlače, sviraš u rock-bendu i imaš djevojke. Ismijavaš tog dečka koji je sam, a kad ćete imati trideset i pet, ti ćeš i dalje svirati u svom podrumu, a on će voziti Ferrari u kojem će biti tri prelijepe žene."
U biti, da. Moglo bi biti tako osim što sam ja u međuvremenu postao knjiški moljac, ali se ipak ne bavim jako profitabilnim stvarima. Ferrari vjerojatno neću imati, ali pitam se ponekad bih li ga i želio imati ako uzmem u obzir da će onda oko mene biti jato prelijepih žena. Tko ne bi želio imati prelijepe žene oko sebe? E pa, svi bismo mi željeli, ali ne znam bismo li baš svi digli ruku kad bi se pitalo: "Tko želi biti okružen prelijepim ženama, ali je to sve radi dubine vašeg novčanika i mjerača brzine koji ide preko 300km/h?"
*Tišina u publici*

Imam poklon za tebe mala

Čini se da ipak nekad biramo stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Da, crveni Ferrari je vjerojatno krasna igračka i mami poglede i uzdahe, ali ako je on jedina stvar zašto je netko s nama... to nam se baš i ne sviđa. Čak i materijalist želi da ga se voli radi onoga što on u svojoj biti jest. On je samo zamotan svim tim slojevima materije toliko da se ponekad više ni ne vidi što je on zapravo. Znači li to da je siromašniji čovjek u prednosti što se tiče ljubavi? Znate ono: "Voljet ću te i biti s tobom pa makar živjeli u zadnjoj rupi na svijetu." Onda dođe račun za struju i treba kupiti pelene za bebu i ode sve kvragu. Ljubav se, ipak, ne može kupiti. Novac ne kupuje ljubav. Mislim na onu ljubav gdje odeš u neki klub i nađeš djevojku koju pitaš za broj pa se viđate i službeno ste skupa pa se rodi ljubav. Neki drugi oblici "ljubavi" se sigurno daju kupiti. No, oni nisu ništa drukčiji od onog divljačkog vozikanja u Ferrariju, a žena koja je kraj tebe više gleda tvoj brzinomjer nego tebe. Očito postoje neke stvari koje se ne kupuju novcem i djevojke koje su s nekim samo radi novaca su u najmanju ruku površne. Reći da su svim djevojkama bitni samo novci je reći da su sve djevojke površne. A to nije tako i mislim da čak i sam čovjek koji izjavljuje to ne bi nikad rekao da mu je cura površna. Ne bi pred njom, ali ne bi zapravo ni u sauni sa svojim prijateljima. Površni ljudi privlače površne ljude. Neki odrastu, a neki ostanu na tom nivou i kad prođu ono što je Mayday nazvala "presvježe" godine. Drugo je i to da mislim da se iz tih "svježih" godina izlazi iskustvom, naravno, ali izlazi se i razmišljanjem. Razum je krasan alat koji razlaže gotovo sve stvari na sitnije elemente dok nam konačno sve nije jasno. Tako zapravo kad netko izjavi da su ljudima (curama, dečkima, kome god) bitni samo novci, moramo samo malo prokopati po njihovim željama i mišljenjima i obično već nakon dvije-tri rečenice vidimo da nije baš tako. Zašto onda ustrajemo na tom mišljenju i olako ga previše ljudi ispušta sa svojih usana? Ne znam. Možda je to još jedna smicalica u koju zapadamo kad se previše uljuljkamo u sustav koji podržava materiju više nego duh.


Želio sam napisati još nešto u svezi materijalističkog pogleda koji nas, ako mu dopustimo previše zamaha, može zaslijepiti za neke dublje stvari. Materijalizmu suprotstavljam idealizam. Što se dogodi kad mladi čovjek koji tvrdi da su curama bitni samo novci susretne djevojku koja radi nekih svojih uvjerenja i ideala ne želi neke stvari raditi s njim?
Više o tome u nastavku posta.


Čitamo se :)

Oznake: +60, materija, duh, ferrari, ljubav

"Menstruacija ili mjesečnica je mjesečno krvarenje do kojeg dolazi pod utjecajem žlijezda s unutarnjim lučenjem, pri čemu se sluznica maternice koja je bogata krvnim žilama svaki mjesec priprema za primitak oplođenog jajašca i ako se to dogodi dolazi do trudnoće, u protivnom sluznica "odumire" i izbacuje se krvarenjem. Krvarenje je posljednja faza menstrualnog ciklusa čije je prosječno trajanje 28 dana, a prvi dan se računa od početka krvarenja. Mjesečnica je prirodna pojava, a ne bolesno stanje." - Wikipedia


"Ne vjeruj biću koje krvari 7 dana i ne umre."


Morao sam...

"Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku." - Friedrich Nietzsche, ljubavnik iz kupleraja koji tamo pokupi sifilis



Što mladi čovjek muškog spola može napisati o mjesečnici, a da bude dostojno onog što bi o tome mogla napisati iskusna žena ili možda djevojka koja se osobno susrela s tom pojavom? Vjerojatno ništa. Dobro je da je moja tema drugačije prirode, ali uključuje tu pojavu za koju smo svi čuli i za koju svi znamo. Što znači pitati mladog muškarca o njegovom viđenju mjesečnice?


"Ne znam. Prije je bilo, onako, ne baš ugodno o tome razmišljati. Znale su mi cure pričati o tome kako to izgleda i neki komadići i krv lete van i tako. Prilično mi se to gadilo. No, naviknuo sam se. Slično kao s mačjom hranom čiji miris mi nije odgovarao. Znam kako ovo sad zvuči, ali bolje one nego mi.
Onda si mislim, komplicirano je to. Svaki mjesec! Nekima je to točno kao sat, a neke ne znaju kad će im doći. Osobno još sa svojom djevojkom nismo nervozno isčekivali njezinu menstruaciju, ali mogu si misliti da je stresno.
A ako me pitaš u vezi PMS-a i to; trudim se da je ne razljutim u to vrijeme, ali se u biti ne ponašam nešto drugačije nego inače. Znam da je to normalno i prilagodim se situaciji. Moja djevojka je u vezi toga super pa nemam nikakvih posebnih prigovora. A kad bi i bila živčana, rekao bih joj neka si živčani na nekog drugog, a ne na mene." - mladić, 23



Jedan se mladić nikad osobno ne susreće s tom pojavom, ali svakako ima neka mišljenja o njoj koja su mu, naravno, usađena. Žene i djevojke svakako imaju bolje razumijevanje o tim stvarima, ali muškarci najčešće stvaraju pojmove o mjesečnici po idejama i riječima koje su čuli od svojih majki, sestara ili prijateljica. Neki mladić kojemu je majka imala obilne i bolne menstruacije može u glavi stvoriti užasne slike o toj normalnoj pojavi pa onda pita svoju djevojku je li dobro svaki put kad se to i njoj događa. Vjerojatno su moguće i puno gore traume pa mladi muškarci stvore strah od krvi koja izlazi iz vagine. Ne znam nikakav primjer, ali mogu zamisliti lice mladića koji ima neke traume i kad prvi put vodi ljubav sa svojom djevojkom koja je djevica do tog trenutka i vidi krv kako izlazi iz nje. Neki drugi mogli bi doživljavati, i doživljavaju, maternicu i vaginu kao nešto prljavo i nepoželjno, iako im taj organ donosi toliko užitka. Neke religije smatraju žene nečistima u tom periodu i ta se nečist prenosi na druge ljude!

"Ako iz žene nešto izlazi, a to što izlazi je krv iz njezinog mesa, i to krvaranje traje sedam dana, sve što dodirne u tom periodu postaje nečisto... I svatko tko dodirne njezinu postelju neka opere svoju odjeću i neka se okupa vodom i pored toga ostaje nečist do noći. Ako čovjek legne s njom dok je u ovom periodu, i on je nečist sedam dana te svaka postelja u koju on legne postaje nečista." - Levijev zakonik

To s prenošenjem nečisti malo je komplicirano i ne znam kako da razum to objasni, ali nije to ni u ostalim religijama čudno. Recimo, u Indiji se peta kasta, tzv. nedodirljivi, "šire" nekad i dodirom pa netko drugi može postati nedodirljivi samo provođenjem vremena i diranjem s nekim tko je već nedodirljivi.

Reakcije u periodu menstruacije različite su kod žena. Neke imaju jako velikih problema s tim i troše tone uložaka (o tamponima ni ne mogu razmišljati), a druge prebrode to u dva-tri dana i u tom vremenu ne izgube ni približno toliko krvi koliko žene iz prve skupine. Za neke je to jako bolno i moraju ležati i ne micati se iz kreveta, a moguća su i povraćanja. Druge idu na jogging.

U neolitskoj se kulturi vagina (kalež) smatrala skoro svetom i štovala se kao što se, recimo, u Indiji štuje falus u nekim aspektima. Nemam podataka o tome kako su oni gledali na mjesečnicu, ali mjesečnica je bila znak plodnosti i mogućnosti rađanja i stvaranja novog života. Definitivno, pod tim okolnostima, ne zvuči kao nešto čega bi se trebalo sramiti ili skrivati to.
Žene su na taj način usklađene s prirodom i, kako je mladić čiju sam izjavu iznad napisao izjavio, po tome bi se možda mogli i vremenski orijentirati. Istraživanja su pokazala da žene koje borave dulje vrijeme zajedno usklađuju svoje mjesečnice. Zanimljivo.


"Mislim da je to nužno zlo. Lijepo je kad znaš da je redovita i da je sve u redu, ali mislim da su sve cure koje pate od PMS-a, jakih bolova i slično barem jednom poželjele ubiti ako ne sebe, onda sve oko sebe. Nije da mi menstruacija zagorčava život, ali na početku uvijek imam jake bolove i živcira me to što ne mogu tih par dana ništa obavljati, nego ležati doma i čekati da sve to prođe. Meni je više zlo nego nužno. Ima jedna stvar koja možda nije potpuno povezana s ovim, ali svejedno ću je reći. Baš je super kad se nađe neki pametni muški koji kaže: "Znam ja kak' je to! To je k'o kad nas udare u jaja". E pa čisto sumnjam da vas udaraju u jaja dvanaest puta na godinu i to uzastopce dva-tri ili više dana!
Nisam primijetila da imam manje želje da se čujem s partnerom u tom periodu. No, kad počnu jaki bolovi, ionako ne mogu pričati ni s kim jer ležim uspavana od lijeka protiv bolova koji pijem. Ne bih rekla da žalim zbog toga što sam žensko. Svatko tko se pomiri s tim da će to proživljavati svaki mjesec za vrijeme svoje plodnosti, može to podnijeti." - djevojka, 21


Iako muškarac ne krvari svaki mjesec i smatra to velikom prednošću, on nije sposoban osjetiti osjećaj donošenja novog života na ovaj svijet. Neki to smatraju najvećim darom, a muškarac u tome sudjeluje samo onda kad prolije bijelu, zamućenu tekućinu iz svojih jaja. Dobro, sudjeluje u tome i kad se brine o djetetu, ali znamo da danas mnogo muškaraca ni to ne radi pa onda eto. Pokušaj da ja, kao mladi muškarac, objasnim to nadasve je smiješan. Ne onemogućava mi to sama činjenica da imam pimpek i da sam sretan što ga imam, nego je tu i problem današnjeg pogleda na te stvari. Mi se mladi danas školujemo do svojih tridesetih, a najčešće do tada ni ne napuštamo roditeljsko gnijezdo. Često se može čuti kako mladi ljudi govore o djeci kao nečem nepoželjnom i izjave, kad se vidi mladi par s kolicima, poput: "Isuse! Gle ove kako su si zajebali život. Zar oni neće uživati i zabavljati se?" nisu uopće rijetkost. Iščitava se iz toga način na koji mi mladi razmišljamo i što nam je bitno. Nešto na što bi neka iskusna majka ili moja baka poludjele i rekle mi da se konačno uozbiljim. Nemamo iste vrijednosti i ciljeve i onda to tako izgleda, nažalost. Oni koji žele djecu i dobiju je možda se namuče, ali znaju odgajanje djeteta navoditi kao nešto najljepše u svom životu, a ponekad nazivaju to i svojom profesijom, a dijete svojim životnim projektom. Lijepo zvuči i ne želim to ismijavati, ali morate shvatiti da osobi koja želi 0-24 gurati svoj pimpek (na kojem je kondom, naravno) u vaginu, igrati igrice i pisati članke o mjesečnici na blogu, ti navedeni ideali i ciljevi baš i ne znače mnogo. Dapače, moglo bi ispasti da bi ga baš oni u tome spriječili. Možda jedino ovo zadnje kad odluči napisati nešto o odgajanju djeteta.


Jebe se njemu živo


Kako god bilo, ovaj je post počeo s uvodom o mjesečnici i mišljenjima o njoj, ali zapravo je tema malo drugačija.
Glavno pitanje glasi:

Bi li se djevojka trebala ljutiti na svojeg momka ako on planira njihovo viđenje (i to preferira) u vrijeme kad ona nema mjesečnicu?

Jedna moja dobra kolegica jednom se žalila da se njezin dečko želio s njom vidjeti samo onda kad ona nije imala mjesečnicu, a da ga u drugo vrijeme nije uopće bilo. Onda je on imao posla preko glave, odmarao od tog posla kasnije, a ostalo vrijeme bi iskoristio za pivu s dečkima i za koju poruku svojoj dragoj, ali ovo zadnje je stvarno bilo zadnje. Možda to nije bilo tako drastično kako je ona, jako ljuta, znala govoriti, ali njoj je trebao on i kad je imala mjesečnicu. Pitanje je, nažalost, je li ona njemu trebala kad je imala mjesečnicu, ali to ću sad pustiti po strani. Ona je očito bila ljuta na njega i takav odnos u njezino ranjivo doba nije joj odgovarao. Ne znam kako stvari stoje s PMS-om u ovom slučaju, ali iz dugogodišnjeg druženja s njom nisam vidio neke posebne naznake povećanog stresa. Ako je ikad bila pod stresom, to je bilo zbog kompliciranosti njezinog studija, a ne uskorog mjesečnog krvarenja. Njezinog dečka baš i nije previše brinulo to što se ona ljuti pa onda na tome nije ni radio, koliko ja znam. Dakako, on nije baš pokazivao znakove obećavajućeg dečka kojeg bi netko zvao svojim "princem na bijelom konju".

Neki sam se dan dogovarao sa svojom djevojkom kad će opet doći k meni sad kad su ljetni praznici. Moramo uskladiti obaveze, ali sam ja onako podsvjesno u računicu uveo i to kad ona dobiva mjesečnicu. Shvatio sam to u trenutku kad sam joj rekao da me podsjeti kad je dobiva. Ona mi je normalno odgovorila i razgovor i planovi su dalje tekli u normalnom tonu. Tek sam kasnije shvatio što sam zapravo učinio. Neki bi mi rekli da sam lud što sam opet započinjao taj razgovor, ali sam joj se ispričao i rekao joj da to ni nije toliko bitno i da se nadam da ju to nije povrijedilo. Ona nije znala što da kaže i pitala se o čemu ja pričam.
Vjerojatno je imala onaj pogled: "Zašto se ti točno ispričavaš? Što se tu događa?"
Ne želim ulaziti u razmatranja o samom sebi i o svojim kvalitetama koje bi me možda činile dobrim dečkom, ali smatram se sposobnim za zdravu i normalnu vezu. Znam, da. Bivše su mi rekle da sam đubre koje misli samo na seks i na svoje potrebe, ali hej! Kome to one nisu rekle u nekim drugačijim varijantama? :)
S druge strane, smatram reakciju svoje djevojke najnormalnijom mogućom i moram priznati da sam jako zadovoljan. Za mene je to samo znak da smo na dobrom putu. Sumnjičave osobe poljuljanog povjerenja bi dečka u mojoj situaciji odmah napale i rekle mu nešto tipa: "A tako znači? Ja sam ti samo za to pa me onda pitaš kad imam mjesečnicu da dođem kod tebe baš kad gospodinu jebaču paše, ha?"
"Nije baš tako kako si rekla mucica, ali da. Volim te i želim te više od svega na ovom svijetu. Želim da se seksamo i želim te zadovoljiti." *pokazuje internacionalni znak za cunnilingus*

Ima i drugačijih primjera(ka), koje sam osobno poznavao, u kojima dečkima uopće nije bilo bitno ima li njihova djevojka mjesečnicu ili ne. Te su djevojke bile spremne primati bilo kad, a dečki su očito voljeli svoju picu s malo više kečapa.
Nažalost, saznao sam to na onaj gori način (ne, ja nisam taj koji voli više kečapa) pa se tako nešto dogodilo na mom krevetu u doba kad sam izlazio na čudna mjesta i družio se s još čudnijim ljudima. To je zapravo bilo doba mojih velikih društvenih eksperimenata, a ostatak ljudi, ozbiljnih i odraslih ljudi, u tome je vidio samo momka koji je zapao u krivo društvo. Dosta svojih spoznaja zahvaljujem baš tom vremenu kad sam upoznao ogromnu količinu ljudi koji su mi pomogli da dođem do većine svojih uvida o ljudima. Te sam večeri bio dosta uzrujan jer sam krevetninu nosio do kutije za prljavi veš, a s nje je kapala krv. Na kraju se taj lik koji je to napravio (inače, on je jedno vrijeme bio bloger ovdje, smatrao se vrlo popularnim) ponudio da on opere tu krevetninu. Ne sjećam se je li on to stvarno učinio, ali znam da su me neki ljudi ismijali zbog toga. Eto, ima ljudi kojima ne smeta to što netko ima mjesečnicu pa se onda mogu vidjeti bilo kad. No, onda si vjerojatno dosade jer nikad nemaju predah pa je to možda još i gore?


No, nakon svega, pitanje još uvijek stoji u zraku i nije mi jasno bi li se momak trebao osjećati loše ako planira viđenje s curom samo onda kad ona nema mjesečnicu? Bi li se djevojka trebala ljutiti na svog momka i smatrati se iskorištavanom ako se događa ovo iz prvog pitanja?

Dobar dečko je za svoju curu uvijek tu, ali je i dobra cura uvijek za njega tu. Meni osobno nije pretjerano bitno ima li moja djevojka mjesečnicu ili ne. Jedino što me može smetati u tome svemu je zabrinutost je li ona dobro ili nije. Svakako je podržavam u svakom trenutku, pa i onda kad je u tom periodu u kojem neki svoje cure ne žele ni vidjeti ni čuti.
No, moramo si i sami priznati da nam je samo dodatno zabavno dok možemo raditi one stvari i svaka bi normalna djevojka trebala to shvatiti. U želji dečka tražiti volju da ju se voli i zadovolji, a ne neke skrivene namjere poput iskorištavanja.

Oznake: Mjesečnica, seks, špica, kečap