Don't give me names
You've got it all, took it all from me
Drove me insane


Javljam se malo jer sam primjetio da već nisam jedno vrijeme.
Sutra je prvi maj a danas zadnji dan škole-prije četiri dana odmora.
Nadam se da će sutra biti dobro kako je bilo i prošle godine.
Neki neće doći i to je šteta al preživjeti će se. (Fićo drži se) ;)

Sjedim za svojim radnim stolom i lupam po tipkovnici pa malo po vježbaču.. sviraju Guano apesi
(ovi gore liriksi odnosno mali dio liriksa su od njih.)

Ne znam,sretan sam ja mislim.Nekad je jako teško gledati kroz mulj ali polako se sve to čisti...


..I just wanna stare at your deep blue eyes..

Skoro bih i zaboravio na prvi maj da se sad toliko ne priča o njemu.
No dobro ne bih al pripreme su definitivno počele.
Dolazi doma kada ćemo opet biti po šumama i livadama i biti bliže prirodi nego inače(Asfalt i slične stvari).
Znate onaj feeling dok ste među cvijećem sa svojim prijateljima i sjedite i razgovarate..piva u ruci-ups oke ovo ne spada ovdje ali možda nekima pojača doživljaj.

Ja sam vrsta čovjeka koja se voli skampati negdje u prirodi i slušati zvukove prirode i mirise.
Sunce sija sa svih strana(makar je sad trenutno nešto posustalo ali kladim se da je to samo trenutak)

Prošle godine je sve počelo sa legendarnom porukom mojeg prijatelja Stančića: "Ulje,tanjuri,pRibor?". pitam se kako će ove sve to skupa početi.
Jedva čekam zapravo taj dan dok se svi lijepo okupimo i idemo na dravu.
Naravno i ritualno bacanje u dravu mora biti i ove godine izvršeno. Prošle godine je bilo malo zima ali nema veze.

Uskoro moram i na bicikl.Primiti se ceste pa na daleke puteve(između ostalog i da dokažem da se da do Konjščine za sat i pol il tu negdje :D
Cesta me zove..priroda me zove..i zato idem..

Peace i uživajte

Danas je iz vedra neba počelo padati.No nije baš iz vedra jer je to nemoguće ali i jest bilo nenadano.
Ako ste čitali prije moj blog znate da sam prije bio jako očaran kišom i da je to najčešće bio moj izvor inspiracije.E pa sad mislim da je u tome bilo nešto dublje jer jedino što mi je danas ova kiša (i grmljavina) poručila jest to da je boginja(bog) ljuta na nas..opet i opet i opet..

Išao sam kući sa svojim prijateljem i razgovarali smo opet o svačemu..pa je on otišao kući a ja sam nastavio sam do svoje kuće.Mp3 i glazba iz njega mi uvijek prave društvo pa kao i da nisam sam..al duboko u svojem biću znam da jesam..
Nekad je to pozitivno i ovaj put je mislim jer znam da će već netko doći..mora netko doći..
Osjećam toliko ljubavi.. i previše ljubavi..danas sam rekao Vinku da sam ja katalizator za ljubav.. :D
Želio bih je sa nekim podijeliti..stvarno bih..pa..ima koja cura? ;)

Jučer sam bio pomalo zbunjen i nešto me uhvatilo..u mreži misli sam tako zaspao na svojem krevetu i ne znam što sam točno sanjao jer su me misli previše zaokupile..u zadnje vrijeme se to zna dosta događati.
Sad sam se sjetio da moram početi opet redovno pisati dnevnik snova jer ima nekih zanimljivih koje bi trebalo zapisati a i da malo treniram svoje sjećanje..

Kročiš mojim putevima ali rekla si da to nije naš put pa stojim ovdje sam na raskrižju i čekam nekog tko će nastaviti putem sa mnom..ma zapravo..krećem dalje pa ako me netko želi pratiti već će doći..očekujem nekog jer su mi svi pogledi na "retrovizoru".Onaj drugi "retrovizor"za prošlost sam ostavio iza sebe(doma).Tako je najbolje i najpametnije..Nekad me na putu još zna primiti sjeta ali to je tako prolazno..ja tražim nešto što nije..sjećanja će zauvijek biti tu ali moguće ih je potisnuti..samo trebam tvoju ruku..pa hoćeš li mi je pružiti? Hoćeš kad dođeš do mene...pa gdje si? koliko još?

I tako vatrena igra mojih misli i dalje gori i žari i pali..čudan sklop žica taj moj um..
Danas smo govorili u školi(onako usput-jer većinom se događa da preskačemo neke stvari ili zalutamo na nešto drugo i u neki drugi tunel) o tome da neki ljudi kažu da ženama vlada srce a muškarcima um..pa čujte sad koliko je to točno..
Ja sam muško a vlada srce skoro cijelo vrijeme..Um je stroj koji radi za moje srce...
A i što je sa feministicama? One su vođene svojim umom (ili tako samo vele) a ipak su žene..
Ma nešto je čudno u toj teoriji..nešto ne valja..ne sviđa mi se i protiv nje sam..
Mislim da to zavisi od pojedinca do pojedinca i nema veze sa spolom..neki su skloniji srcu a neki umu al gotovo svi koriste i jedno i drugo u barem jednom razdoblju njihovog života..zavisi o okolnostima u kojima je čovjek odgajan i o još mnogo čimbenika..

Moje srce i dalje lupa jako i pomalo sam zbunjen..ne znam za koga kuca..nisam siguran..ne još..al znam da tamo negdje vani jesi..znaj da te čekam ljubavi..

"Imam opet pomisli da ovaj post nebude izgledao onako kako sam ga zamislio ali nema veze..
..hm..a od kud početi?"

Sada je 20. travnja,nedjelja i ja sjedim na svojoj stolici u svojoj sobi.Jučer je bio 19. travnja,subota..i da,jedna od najboljih fešti na kojima sam ikad bio.Ali polako..ima vremena.. :D

Krenuli smo iz Varaždina negdje oko pol 19(bilo je malog kašnjenja al nema veze-sve se oprašta).Krenuli smo autom(zahvaljujem vozaču još jednom što nam je prištedio novce za karte za vlak).Malo smo se prvo po okolnim selima gubili i to sve ali mislim da je to normalno kad prvi put ideš nekamo a pogotovo u takvu metropolu kao što je Konjščina.Inače, moj prijatelj Vinko me već od prvog razreda srednje poziva da dođem k njemu i dosad evo..nisam uspio.Al svejedno sada sam bio tamo i mislim da bih uskoro opet mogao ići :D
Uzbuđenje je poraslo kad sam ugledao žutu tablu na kojoj je pisalo Konjščina.Prva pomisao mi je bilo: "haha..evo me..konačno sam došel" Odmah nakon toga ugledali smo poznati lik jednog od najpopularnijih i najkul likova u našoj galaksiji(a mislim i da u široj okolici)-lik Vinka Gršića-kojega ovaj put pozdravljam(prvi puta) :D
Malo smo se gužvali u autu budući da nas je bilo 4 na zadnjem sjedištu(Sana,Vika,Vinko i ja) al nema veze..sve za dobru feštu.

Kuća je fakat prava za feštu.Zahvaljujem Vinkovoj baki ovog puta isto što nas je tako toplo ugostila(i ignorirala moje i tuđe izljeve bijesa i energija na kotačiću za pojačavanje zvuka na liniji/pojačalu) :D
Bilo nas je dosta..mislim čisto dovoljno i bilo je baš dobro.
Ne znam točno vrijeme al(ovo sam morao napisati) malo nakon su došle Zlatar gang girls(two of them,Petra i Ines).
Donijele su sa sobom crveni vigor koji je poslije brzo nestao(ne znam tko je takav da popije poklon koji je namijenjen Vinku??!!).
Na početku je bilo malo šutnje al kad su svi leftali the building(tata,mama i Vinkov brat) fešta je počela..
Prvo.priznam.je bilo malo uspavano al poslije se razbuktalo..
Trebali bi vidjeti tu kuću..palača je to prije nego kuća.Ispričavam se što se stalno vraćam na neke detalje al moram jer mi mozak radi brzinom svijetlosti pokušavajući se i prisjetiti i što senzualnije napisati jučerašnje zgode plus još to da moram paziti da nešto ne ostavim po putu/zaboravim).
U donjoj garaži kroz koji se dolazi kroz neke tamne koridore(mislim da normalni ljudi to zovu podrum) se nalazi stol za stolni tenis na kojem je Vinko odmah dokazao svoju nadmoć nad curama iz Zlatara(sorry cure al zgubile ste) :D
Sad sam se sjetio..Moram pozdraviti i Babića koji je fakat kul lik iako je prespavao pola večeri al nema veze..sve je to za ljude :D
U tamnim koridorima se nalazi jedna velika škrinja u kojoj ima svašta..al najviše me se dojmio smrznuti zec..to bi trebalo biti protuzakonito al nema veze..neka jedu ako žele :D -kad smo već kod hrane, na početku večeri je došlo do male diskriminacije al su to Vinkovi roditelji i brat spasili na taj način da su meni nabavili posebnu hranu na čemu sam im jako zahvalan iako nisu trebali toliko gubiti snage na mene..

Bilo je i vrijeme za tortu(i tortu smo imali).Na početku je to bila obična torta koja je ličila svakoj drugoj torti i nikad nije ni sanjala da će postati ono što je postala..Za to jednostavno nema riječi..ima i slika al mora mi Vinko poslati pa do onda mogu ostati na nekim siromašnim riječima kojima pokušavam opisati to al..za to nema riječi kako rekoh.. :D

Ekipa iz Konjščine je elita vizionara kakve još niste nit vidjeli nit čuli..a ako niste njih vidjeli niste ništa vidjeli..Nadam se da me pratite.
Ovim putem moram pozdraviti(ne nekim posebnim redom) Kadojića,Lojza,Levanića,Babića i Marina i proglašavam ih najvećim vizionarima ovog kraja i vremena.. :D Marin pogotovo..svaka čast.

Zadužen sam i spomenuti nešto više o curama iz Zlatara(rekle su mi da moram al i ja sam hoću pa i budem).Morate upoznati te mlade i optimistične djevojke pune ambicioznog duha i koje će definitivno daleko dogurati u svojim životima :D oke dosta.. bilo mi je drago upoznati Petru,Petru(ona je kasnije došla,blonde girl) i Ines.
Da vam pobliže opišem..Petra ima kosu ko vilenjakinja i još joj samo uha trebaju špičasta i perfektno(to je kompliment Petra!).I da..ovim putem joj se javno ispričavam za stvari koje sam se jučer zezao jer zna ona da ja nju volim ;D
Druga Petra je plavuša al nije obična plavuša naravno..ona je plavuša iz Zlatara..Zasvinjila je dnevnu sobu sa čipsom i popila mnogo crvenog vigora ali oprašta joj se.. ;)
Ines..eh Ines..za nju ima malo riječi osim toga dapuno pive pije(pivopija) i da je ponosna na to..izgubila je u stolnom tenisu od slavljenika al dobro se držala.Petra očito nije dovoljno jako navijala za nju :D sorry cure još jednom.
Zahvaljujem Ines što me hranila sa čipsom al sam ja to uzvratio pa mislim da smo kvit ;)

Ne znam točno u koliko je sati prvi dio fešte završio jer nisam imao baš neki pojam o vremenu(to su takve fešte na kojima se nikad ne zna jer je presuper).Uglavnom..nakon nekog vremena smo se svi lijepo(il barem neki) sjeli u krug i igrali fante il flaše il kako god vi to zovete ili želite zvati.Bilo je tu pitanja..nekih zanimljivih izazova :D i tako..sve uglavnom prošlo zanimljivo..
Onda su Monika i Vinc otišli nakon nekog vremena a nakon nekog vremena i Zlatar girls..
Jedino što me u cijeloj večeri zasmetalo je to da se nismo bacili u lokalno jezero i okupali se jer bi to bio pravi suvenir iz Konjščine(e i da kad smo već kod suvenira..Vinko!Nisi mi dao nikakav suvenir za doma..je niš..bum opet moral dojti)-ak me pozoveš naravno :D

Sana i Vika su se povukle u odaje a mi smo u kuhinji još sređivali masterpiece tortu(koja je inače bila jako fina) i kuhali su dečki kavu(koju nitko nije pio al nema veze glavno da se kuhalo)..

Moram napomenuti i da smo imali pravu beštiju vani koja nas je čuvala(iako je lutao cijelo vrijeme al nema veze,neka dečko ima noćni život).Naravno radi se o Vinkovom(il od njegove bake) psu.
Povratak je bio u 9 i 10..odnosno tada je krenuo vlak..Hvala Vinkovom tati na plačenim kartama..stvarno ni to niste trebali :)
Kondukter je bio pissed i zaprijetio Viki sa kaznom al smo se onda skulirali i postali mala dobra djeca koja ne rade nered.
Oko 10 sati smo bili u VŽ i svi smo krenuli svojim domovima..Ovi iz Konjščine vjerojatno još ludiraju..šteta što ja nisam mogao ostati još duže al dolazim ja opet..a i koliko znam nešto sam načuo da je u Zlataru uskoro neki rođendan(aha Petra!) pa nadam se da ću biti pozvan..

Karta za Konjščinu(ili bolje reći za Varaždin iz Konjščine) stoji ponosno u mojem novčaniku i tamo će ostati..sjećat će me na dobra vremena..i na najbolju feštu na kojoj sam ikada bio ;) Vinko ti si legenda!




..e i da.. sam ja primljen u Zlatar gang?samo pitam ono.. :D ;)

Ovaj post (koji nisam siguran da će uspjeti do kraja onako kako sam ga zamislio al probat ću barem) je posvećen mojem dragom prijatelju iz razreda: Domagoju Suhiću.

Želio bih vam napisati (il bolje reći opisati) mentalitet jednog navijača(ne svakog jer je ovaj poseban) uz primjer mojeg prijatelja.

Penjete se po stubama naše škole i krenete do učionice pod brojem 29 (gdje je naša matična).
Na hodnicima svira neka muzika (koja je u zadnje vrijeme gey kaže Vinko) što znači da je veliki odmor.
[Želio bih vam baš predočiti to pod velikim odmorom jer onda najviše dolazi do izražaja].

Nakon toga otvarate vrata od učionice 29 u kojoj (nažalost) nema muzike jer smo mi razred koji uvijek ima sreće da ne radi zvučnik.Vjerujte mi..i da postoji zvučnik čuli biste nekakvo lupanje.Znate onaj zvuk prazne plastične boce koka kole(koju donira Vinko u većini slučajeva jer ono voli koka kolu-to je čudna ljubav al funkcionira)o stari drveni stol kakav je najčešće u većini škola(osim u onim novim i uređenim al naša baš i nije takva..ma nema veze).
Mislite neki luđak koji misli da zna svirati bubnjeve lupa po stolu neki tribal ritam(makar u tom razredu ima jedan luđak koji zna svirati tribal ritmove) al u ovom našem slučaju ipak nije to taj bubnjar nego jedan drugi momak.Kratka kosa i uvijek uređen do bola-ponekad pomislite da ide van a ne u školu kako je fino obučen.Finjak, kako bi moj najbolji prijatelj Stančić rekao.
Čim ulazite već vam je taj zvuk u glavi i čuju se još neki glasovi koji se bune protiv ritmova koji uporno dolaze iz stražnjeg dijela razreda kraj prozora gdje najčešće naš glavni junak lupa.
Neko vrijeme se drugi ne bune(većinom cure) al kad se prođe granica tolerancije počinju stvari letjeti(većinom smeće al nađe se i poneka pernica) prema smjeru od kojeg dolazi zvuk.Zvuk na kratko prestaje al malo zatim opet počinje još glasnije i prodornije. Neki bi to rekli: "On to radi u TRUC." Ja se smijem i sjedim i dalje..il uzimam i ja praznu flašu i lupam do iznemoglosti i pratim ga(ili on mene).
Malo zatim možete čuti par početaka pjevanja nogometnih himni(neću napisati kojih i čijih jer neću nikog reklamirati osim svog prijatelja koji će možda jednog dana postati slavan pa ja sa svojom skromnom tipkovnicom pokušavam pridonesti tomu).
Dernjava postaje glasnija i pobuna protiv tog ritma je sve više al našeg navijača može samo ulazak profesora zaustaviti pa imamo live glazbu sve do tog trenutka(pa nekad čak i duže,sve zavisi o profesoru i predmetu).

Moje riječi ne mogu to opisati i jedino bi vas da vidite to vizualno uspio uvjeriti. On lupa,skače, pjeva, lamata rukama po zraku,dere se...Gotovo čudesno. Životne energije na bacanje ali ipak mislim da ako je takav u razredu malo tko bi ga mogao zaustaviti na stadionu sa svojim prijateljima kad navija i kad pije iz sve snage..
Neki bi rekli..pravi muškarac i njegov tata je vjerojatno ponosan na njega..

..ja ću samo skromno reći..

Živio Suhić!

;)

Ljudi se žale skoro cijelo vrijeme(ne isključujući mene).
Ljudsko srce je takvo da (uz sve svoje vitalne funkcije) uvijek nešto više želi.Skoro uvijek osjetimo neku potrebu da trebamo više.Dali je to slava,ljubav,prijateljstvo..nije bitno.

Težimo k visinama i neki od nas niti ne vide što imaju(niti ne pokušavaju pogledati oko sebe kako bi shvatili da imaju sve što trebaju).Univerzum mi je dao ruke..zahvalan sam mu na tome.Kad bi samo zahvalio za to što sam zdrav i čitav već bih imao nešto za slaviti i radovati se tomu..ali naravno,stvari nisu tako jednostavne.

Znam mnogo ljudi koji mi kažu(uključujući i sebe koji kažem drugima) datreba uživati u malim stvarima ali znate što?Svaki put kad vam to velim..velim vam samo zato da vama bude bolje jer tako nešto za sebe ne mogu reći..
Moja mana je težiti k nečemu višem uvijek i iznova..

Ako ste takvi sreća je za vas prolazna(znam da je i inače al stvarno stvarno jako prolazna).
Uspijete nešto i odmah požalite što niste više..kod nekih stvari je to prilično dobro al vječno žaljenje nikud neće čovjeka dovesti.Samo u ponor njegove duše(koja bi nam trebala davati krila i vjerujte trudi se..al joj mi toliko puta ne dopuštamo to).

Možda je vrijeme da neki(uključujući mene) shvate što imaju i postanu malo skromniji.

Veselje se može naći u svakom malom kutku ovog velikog svemira..samo je pitanje dali dobro gledamo..
..stoga..

..Otvorite oči..


(uključujući i mene)

Vodite me k bogu da razgovaram sa njim.
Želio bih mu postaviti par pitanja.
Zašto da čovjek ima vječna pitanja na koja nikad neće dobiti odgovor?

Odlučeno je da tako bude ali htio bih još jednom pitati: Zašto?
Neugodno pitanje..uvijek se zalomi onda kad ga ne trebamo,a najgore je to da ga skoro uvijek trebamo..

I dalje tišina oko mene...noć sjaji svojim čudnim svijetlom..opet..i zauvijek.
Miris nije isti niti ikad hoće opet biti..niti taj osjećaj.

Pitam se.. mogu li promijeniti to?


..mah..

Ovaj post je trebao biti pisan jučer ali zbog nekih okolnosti nije paću pokušati ga sad izvesti onako kako je trebao izgledati jučer..ali dani mijenjaju sve..atmosfera se mijenja i teško je klonirati post od prije u današnji dan uspješno..ali pokušat ću..

Tek sam sada shvatio da je moj ego negdje u kutu i da plače.Tek sad sam uvidio kakav je to ponos..
Ne znam zašto ali on neće izaći..Plače i kaže da on to više ne možei da je previše za njega i da nije vrijedan toga svega..
U sebi si mislim:"Oh jadnik pa šta da ti radim?" ali ne izgovaram ništa... puštam ga da ga prođe..
Sve ti je to prividno..ja sam uvjeren da ti osjećaji još duboko postoje i da sam JA kao JA... poseban.
Ah niti ne znam šta to pišem kad su svi posebni..
Nastavlja svoju proceduru iz dana u dan..oživio je na trenutak ali opet bačen u zaborav.Sada ga liječe samo polja i doline i livade kroz koje kročim na svojem biciklu..Zrak nekako čudno djeluje na moj ego..sloboda i ljubav se osjećaju u zraku..ljubav prema prirodi.

Želim ga osloboditi ali možda je i prerano..poprima sve svoje dimenzije ali možda naglim..trebao bih mu dati malo mira i tišine.. jer znam da iako to nikad neće priznati,to je jedino što trenutno želi..
Nekadašnje stvari su mu u sjećanju i kao da je omamljen njima..osjećaji se slamaju svakim danom i sve ih je manje..
Ljudi kreću dalje kažu..idem i ja..

..koracima sitnog mrava..

Moj razum to zna al srce te nekad goni preko poljana kojima razum niti u najgorem snu nebi išao.

Ovo gore je kopirano iz razgovora sa mojom prijateljicom Teom..Nema blog pa necu stavljati link.Ima myspace i facebook ali ponekad mi se cini da su to komercijalne stranice na kojima ljudi samo gube vrijeme pa necu reklamirati takvo što ;)

Danas sam u školi napisao za vrijeme prvog(il drugog nije mi tocno ostalo u sjecanju) sata matematike nešto u svoju bilježnicu ali nebi sad to prepisivao jer imam osjećaj da tako nije vrijeme za to.Neki bi još pomislili neke stvari koje se još malim končićima i nitima drže za moje srce pa da ne bih slučajno nekog zbunio..kasnije ću objaviti ( jednom ).

Sutra je drugi dio eseja(odnosno engleski esej) pa svima vama koji pišete želim sreću.
Nakon toga slijedi onaj dio dana koji najviše volim.
Idemo svirati konačno i jedva čekam da udarim neki ludi ritam.
Danas sam poslije škole svirao i bilo je baš nekako super..volim taj osjećaj..živim za njega :)

Uživajte ljudi..

Peace

Brišem još suze sa svojeg lica.
Gledao sam jedan film..tužno je to kud je svijet zapao.

Sunce je par puta provirilo kroz rolete na prozorima moje dnevne sobe.
Sjedio sam na zelenom kauču u dnevnoj sobi i razmišljao naravno..
Pogledao par puta u svoje ruke i teatralno pomislio neke tužne misli da pojačam neki dojam koji se osjećao u zraku..

Danas sjedio sam u klupi..odmah pokraj mene bila je jedna od njih..nisam znao da će samo par sati kasnije potaknuti taj pogled nešto u meni..

*recite prekasno je..naravno,znam da ćete to reći..znam ja to i sam,ali jednostavno..misli su došle. *

Sjedio sam i dalje na kauču i sjetio se vremena kad nisam brinuo..Bio sam sam kao i sada ali nisam brinuo.
Ne pripisujem to svojim godinama ili tomu da sam sada stariji i trebam imati neke brige i ono nešto što će me mučiti..
Jednostavno..bio sam isti ali na neki način drugačiji.Od kad je počelo to krivo?
Sada je ništavno i crno ali znam da iza svakog oblaka(ma kako on opasno i mračno izgledao) dolazi sunce..

Sada,sam,na tom kauču..sjedim i mislim si: "Pa što sam to bacio?Što je to drugačije?"
Gotovo beznandna situacija što se tiče ovog mog pisanja i želje da konačno to netko primjeti(ili barem onaj na koga ciljam..makar je više njih.).

Još uvijek me prati pitanje što sam to bacio i koliko je samo dobrih palo radi moje sljepoće..
Ne krivim do kraja sebe..zapamtite..

..Dobri su uvijek naivni..

Našao stari CD od Toola i od Dredga za koje sam mislio da vise ne posjedujem..
Salvation!

Sutra se mučimo u školskim klupama i prašina se diže.
3 sata sjedenja na istom mjestu...Ma bit će oke :)

Htio sam nešto više napisati ali čekam inspiraciju..

Doznao sam neke stvari pa mi je drago radi tih ljudi.
Nek ih samo inspiracija drži ;)

Uživajte i sretno sutra onima koji su supatnici s menom..

Peace


..a ja jedva čekam da sviram..

Ovaj dan je počeo izvanredno.
Čim sam se probudio našao sam svoj dnevnik za snove i sad se spremam napisati izvještaj u njega.
Uspjeh nakon dosta vremena..čak sam i skoro odustao.Valjda je to zato jer sam išao spavat već u 21:30. tko zna :)

Nisam baš često online u zadnje vrijeme pa dok sam tu da se malo javim.
Vrijeme teče..stvari su oke i idu nekako.To je i bitno zar ne?

Sjetio sam se nekih ljudi ove noći..I mogu reći da sam dosta zbunjen.
Nadam se da će konfuzija uskoro proći jer koliko sam ja lud poduzet ću neke korake..a to bi bilo smiješno..

..a možda i nebi.. ma,moram razmisliti.

A do onda dragi moji..uživajte.

Peace