I nepodnošljive vrućine koje ipak podnosimo uz lijepe stvari koje nam se događaju...
Cvrkut ptica je svugdje.. priroda je potpuno probuđena..
Čujem svog psa kako vani na dvorištu skače.. valja se u prašini.. slavi život.

Ja slušam muziku i razmišljam..misli mi kod tebe daleko.. ti si negdje u nekom lijepom pokretu i mičeš se u ritmu neke muzike..
Mislim na tebe i na tvoje riječi..pamtim ih sve i skromno pohranjujem...
Još uvijek vidim tvoje oči koje izgledaju kao da su začarane..( leće valjda daju poseban efekt)..
Čarolija je bačena.. još se pitam.. život je zapravo tako dobar.. tama iza mene.. svijetlost ispred.. daj mi ruku.

Hvala ti Univerzume/Bože/Viša silo...


Peace...

Vrijeme vani me ne oduševljava.Kako da čovjek po takvom vremenu ide van navečer?Objasnite mi to.
Mi srednjoškolci smo sada četiri dana doma.Smiješno je kako kod većine(ne kažem da je to tako kod svih jer ni kod mene ponekad nije tako) dosada tek poprimi onaj pravi oblik kada nema škole.Ljudi tek onda vide da vise pred svojim kompjutorima i tako se zateknu da su sjeli za kompjutor negdje oko 10(ti se bude ranije od onih koji prespavaju pola dana) i vrijeme proleti i kad pogledaju slijedeći put na sat već je 22:00 ili tako nekako.. Ondaosjete umor i znamo kamo se odpute.. moguće da prije toga skoče do frižidera i tako..
Dali to pripisati manjku ambicije kod mladih ili se meni to čini ili su dobra većina ljudi koje znam postali lijeni? Svaka čast izuzecima..Moram pripaziti da i mene potpuno ne obuzme taj osjećaj da nikamo ne trebamo ići jer dok škole nema onda praktički osjećaj neke odgovornosti spava.. "Oh probudi se ti!" :D

Da barem onda imamo potporu lijepog vremena.Jučer smo moj prijatelj Lazar i ja trebali ići na jednu cjelodnevnu vožnju sa našim biciklima ali ništa od toga jer (pogađate) vrijeme nam nije bilo naklonjeno..
Pred večer je još i bilo oke ali onda je bilo malo prekasno(budući da ja nemam svijetla na svojem biciklu koji je isključivo za offroad vožnju i moglo bi se pretpostaviti da nitko neće ići u neku mračnu šumu sa svojim biciklom po mraku-iako sam ja to par put napravio-ne preporučam jer bi mogli ostati bez žive glave-i ne govorim sad o vampirima i vukodlacima kojih ima tu u našoj dravskoj šumi na banfici nego govorim o stazi koje i nisu baš ravne-bože moj što očekivati od šume).

I tako zatvoren u svoju sobu puštam svojim mislima da lutaju i razmišljaju o lijepom vremenu.Nadam se da će se uskoro vrijeme stabilizirati.Sjećam se prošle godine smo u to vrijeme već poprilično ludovali na našim biciklima(par onih smrtnih vožnji na Grebengradu i tako to) :D
Moram ionako srediti zadnju gumu..već dugo to odgađam.Nebi vjerovali nemam pumpu za francuski ventil a (pogađate) IMAM francuske ventile..gluposti.. idem sad..nadam se da ćete uživati u ovom odmoru još ova tri(nadam se lijepa) dana..

Peace

Zlatar je zatražio novi post pa ga pišem.
Petra je rekla da sam si zapostavio blog i priznajem da jesam i hvala Petri što me podsjeća na to i što se brine za mene.
(iako je ona kriva što ne pišem postove na blogu jer me stalno gnjavi na MSN-u..sad se bude srdila pa bolje da velim da se šalim.) :D

Pisali smo danas na sociologiji neki kao sastavak(naše mišljenje) o vjeri i religiji.Neću sad tu to pisati iako je to moja tema i mogao bih se raspisati o tome..Neću bez brige-iako bi Petra bila sretna da ima nešto za čitati :D jadna ne voli knjige pa mora postove moje.. ;)

I gledali zanimljivi film(ili dio tog filma) na etici... prava stvar...prava intriga.
Moram ići jer mi već svijetle ove dolje ikonice koje označavaju da su došle poruke..

p.s.- upoznao sam..preko neta doduše ali nema veze..jednu kul curu. Hihi..nisam znao da postoje takve.religiozne cure ću reći da neće ispasti da opet nekog vrijeđam-nečiju vjeru.. :P

Ova tišina je otišla predaleko...
Prešla je granice...
Mislim da je kraj ovakvim mislima..pitam se,čemu?

Vratio sam se iz svog podruma.Svojeg svetišta.Jedva čekam subotu.
Ispunjujući zvuk.Kako je dobro znati da postoji nešto što čovjeku iscijeli sve njegove rane.
Udarci postaju sve brži i brži.

Kako se zapravo u malo vremena čovjek može promijeniti.Gledam sada već polako sa zaboravom prošlu godinu.Razmišljam gdje sam bio u ovo doba.Što sam radio?
Imao drugačija uvjerenja.Manje ogrebotina.Čini se da će tako ići u krug sad ne?
Mislim..svaka godina donosi nešto..iskustvo je jedina stvar koja se više ne vraća na nižu razinu nego se penje sve više i više dok konačno možemo reći da više nismo nikakav amater..stvarno zanimljivo.
Sreća i tuga se izmjenjuju na kotaču života.Bitno je da ne padnemo kada je tuga na redu.
Prošle godine sam pisao o miru u svijetu..o idejama kako spasiti svijet a sad pišem čisto o nekoj tmini.
Pokušaji ljudi da unište moju dobrotu(jer znate nisu svi ljudi toliko dobri ali nisu ni toliko loši) su ipak uzeli neki danak.
Zapamtite da čovjek svoje bistvo nosi duboko u sebi i makar se on mijenja ostaci ostaju..Čovjek kad tad postane ono što je bio i ono što će biti..sve je to jedan veliki krug života koji nas okružuje sve...
Potisnuti jednu stvar znači pustiti neku drugu da luta i da bude istaknutija..
Dobrota leži duboko u svakom čovjeku..treba ju samo iskopati..
Trudite se...

Peace

Tama mržnje je tako jasna sada...
Bijes tako lako čovjekom vlada.

Dobrodošli na vratnice smrti.
Još jedna osoba pridružila se i vrata mržnje su se zatvorila.
Želim ugodan dan i put.

...kao crveno crno zamagljeno nebo nekog zabačenog SF romana...

Lijepa je tišina i naravno onaj čudni osjećaj da te stalno netko gleda.
Promatra i sprema nešto za tebe što je neočekivano i skoro uvijek dolazi iz kutka..iz onog iz kojeg si najmanje očekivao.
Lijepa je boja krvi koja se ljeska na svijetlu mjeseca...
Miris borova koji se njišu na vjetru koji nosi neku bezbožnu melodiju.
Okus kiše na usnama kada slučajno koja kapljica zaluta..Moje usnice na tvojima..tvoj pogled.
Duboke plave oči..tišina opet i tvoja ruka u mojoj..

Tamno stvorenje koje hoda u tvojoj sjeni ja sad želim biti.Želim biti stanar tvoga srca i to bi bilo tako lijepo..
Vitez zla i sam pupoljak zla na toboganu dobrote..korov među tolikim cvijećem..
Lijepo je ekscentrično i toliko drugačije od drugih..
Alternativno..umjesto bombonjere držati ružu koju ćeš pokloniti nekome koga voliš.
Umjesto noža uzeti mač..

Lijepo je opet pratiti tišinu u stopu.Ponekad je brža ponekad je sporija ali uvijek je tiha..samo na trenutke glasna i urla svojim prodornim glasom.Čuješ li o smrtniče moju pjesmu?
Ne želim ti nauditi samo malo tvoje krvi..Tvoja adresa zapisana u mom notepadu..

..nastavlja se..

"Kakve besmislice,kakve glupe sitnice,zadobivaju pokatkad u životu značenje - odjedanput i neočekivano.
Smiješ im se prema navici, držiš ih za gluposti, ideš jednako dalje, i osjećaš: nema u tebi više snage da se zaustaviš.
...

...Umrem li, čini mi se da ću i ja sudjelovati u životu, na ovaj ili onaj način. "


Besmislice...Kada malo bolje razmislim već mi dugo nitko nije rekao nikakvu takvu besmislicu ali svejedno mene udara naboj života i dalje živim i razmišljam.. Mislim ima tu pokoja besmislica ali svejedno nekad mi se tako čini da je sve ovo namješteno.Tok života zahvaća sve nas a ponekad nam se tako čini da ovo što trenutno igra u našem kinu života nebi trebalo biti i nikako ne spada u program.Ili je program mijenjan bez našeg znanja..što je nažalost u većini slučajeva.

Nadam se i vjerujem još uvijek u ono najbolje i ono najjače što postoji.Samo da mi daš svoju ruku i poletjet ćemo..
Na mojim krilima(ili tvojim) ima još moći da se ponesemo u visine..ja to vjerujem. Ha,plavooki anđele? Šta kažeš?

"Ljubav je i u najtežim trenucima najjača...
..pa čak i kad u blizini nemaš ni koplja ni mača."


Prvi dio koji je u italiku je iz knjige "Tri sestre" od Čehova.
Drugi dio je moj.

5 lokacija je danas palo.Jalžabet,Ludbreg,Lunjkovec,Martijanec i Zamlaka.
Dogovorio sam se sam sa sobom da prije nego završimo 4. razred moram ići u sva sela i sve gradove iz kojih je netko iz mog razreda.Ide mi dobro..Još malo ih je ostalo..

Danas smo moj hrabri prijatelj Lazar i ja išli na jednu vožnju(suicidnu za moje noge ali nema veze).
Krenuli smo oko 14:00 ili 14:30 iz Varaždina i zaputili se prema Jalžabetu.
Prva lokacija i nije bila tako teška(možda zato jer su nam noge bile friške pa nije bilo straha).Naše prijateljice Marije nažalost nije bilo doma ali nema veze.Budi drugi puta ..Krenuli smo brzo dalje i zaputili se prema Ludbregu.Naravno nebi to bili mi da nismo išli dužim putem koji je kružio svuda uokolo.
U Ludbregu nas je ugostila naša draga Lana i napojila nas je(htjela nas je i nahraniti ali nismo se dali jer se ne možeš voziti ako imaš puni želudac).
Malo smo se zadržali kod Lane jer nam je svirala(ona vam inače jako dobro svira klavir-ali i ostale instrumente po potrebi-takvi su današnji talenti).
Negdje oko 18:00 i nešto smo krenuli za Lunjkovec i došli tamo za otprilike kojih pola sata.. Luda vožnja.
Nakon Lunjkovca smo krenuli putem našeg doma.
Bilo bi sve super da nisam jučer cijeli dan feštao na Dravi i imao tour de Drava prije nego smo se smjestili i boljele su me noge već od jučer i ova današnja vožnja me ubila.Ispričavam se Lazaru što me je u nekim trenucima morao čekati,drugi put se neće ponoviti.On je izdržao svoj dio puta i više nego dobro,svaka mu dala :)

Kad smo došli u Trnovec već je bio popriličan mrak i ulične svjetiljke su nam obasjavale put kući.
Kada smo ugledali tablu s oznakom za ulazak u Varaždin počeli smo naravno vikati od sreće jer smo sveukupno izbivali oko 7 il 8 sati i stvarno smo već bili očajni pred kraj(odnosno ja koji sam stalno zanovjetao-Lazar ima onaj princip-"šuti i trpi" pa s njim nije bilo problema).Pred kraj je i dosta zahladilo-nadam se da se neću razboljeti.

Mogu vam reći da sam sretan što imam dom i što se imam kamo vratiti.Dok izbivate jako dugo i sfali vam vaša topla soba..vaše mjesto s kojeg pišete novi post u blog editoru..

Najdalje što smo bili je Lunjkovec možda.Ne znam dali je Bednja dalje ali nije ni toliko bitno.Pred kraj,već blizu našeg odredišta, su počela se pojavljivati neka sela sa čudnim imenima i ljudi su govorili nekim drugim i čudnim jezikom(a ni "landlufta" nije nedostajalo) ---> ako netko tko je iz grada ne zna što je "landluft" neka mene pita, a ako ste iz ruralnog kraja i ne znate to-sram vas bilo.

Za kraj želio bih reći da ako me sutra ne vide susjedi nigdje vani znate da ležim unutra sa "muskulfiberom" (upalom mišića)i ne mičem se jedno vrijeme... :)


..cijelo to vrijeme moje misli su bile kod tebe..nadam se da si i ti mislila na mene plavooka..