"Kakve besmislice,kakve glupe sitnice,zadobivaju pokatkad u životu značenje - odjedanput i neočekivano.
Smiješ im se prema navici, držiš ih za gluposti, ideš jednako dalje, i osjećaš: nema u tebi više snage da se zaustaviš.
...

...Umrem li, čini mi se da ću i ja sudjelovati u životu, na ovaj ili onaj način. "


Besmislice...Kada malo bolje razmislim već mi dugo nitko nije rekao nikakvu takvu besmislicu ali svejedno mene udara naboj života i dalje živim i razmišljam.. Mislim ima tu pokoja besmislica ali svejedno nekad mi se tako čini da je sve ovo namješteno.Tok života zahvaća sve nas a ponekad nam se tako čini da ovo što trenutno igra u našem kinu života nebi trebalo biti i nikako ne spada u program.Ili je program mijenjan bez našeg znanja..što je nažalost u većini slučajeva.

Nadam se i vjerujem još uvijek u ono najbolje i ono najjače što postoji.Samo da mi daš svoju ruku i poletjet ćemo..
Na mojim krilima(ili tvojim) ima još moći da se ponesemo u visine..ja to vjerujem. Ha,plavooki anđele? Šta kažeš?

"Ljubav je i u najtežim trenucima najjača...
..pa čak i kad u blizini nemaš ni koplja ni mača."


Prvi dio koji je u italiku je iz knjige "Tri sestre" od Čehova.
Drugi dio je moj.