I nepodnošljive vrućine koje ipak podnosimo uz lijepe stvari koje nam se događaju...
Cvrkut ptica je svugdje.. priroda je potpuno probuđena..
Čujem svog psa kako vani na dvorištu skače.. valja se u prašini.. slavi život.

Ja slušam muziku i razmišljam..misli mi kod tebe daleko.. ti si negdje u nekom lijepom pokretu i mičeš se u ritmu neke muzike..
Mislim na tebe i na tvoje riječi..pamtim ih sve i skromno pohranjujem...
Još uvijek vidim tvoje oči koje izgledaju kao da su začarane..( leće valjda daju poseban efekt)..
Čarolija je bačena.. još se pitam.. život je zapravo tako dobar.. tama iza mene.. svijetlost ispred.. daj mi ruku.

Hvala ti Univerzume/Bože/Viša silo...


Peace...