...kao crveno crno zamagljeno nebo nekog zabačenog SF romana...
Lijepa je tišina i naravno onaj čudni osjećaj da te stalno netko gleda.
Promatra i sprema nešto za tebe što je neočekivano i skoro uvijek dolazi iz kutka..iz onog iz kojeg si najmanje očekivao.
Lijepa je boja krvi koja se ljeska na svijetlu mjeseca...
Miris borova koji se njišu na vjetru koji nosi neku bezbožnu melodiju.
Okus kiše na usnama kada slučajno koja kapljica zaluta..Moje usnice na tvojima..tvoj pogled.
Duboke plave oči..tišina opet i tvoja ruka u mojoj..
Tamno stvorenje koje hoda u tvojoj sjeni ja sad želim biti.Želim biti stanar tvoga srca i to bi bilo tako lijepo..
Vitez zla i sam pupoljak zla na toboganu dobrote..korov među tolikim cvijećem..
Lijepo je ekscentrično i toliko drugačije od drugih..
Alternativno..umjesto bombonjere držati ružu koju ćeš pokloniti nekome koga voliš.
Umjesto noža uzeti mač..
Lijepo je opet pratiti tišinu u stopu.Ponekad je brža ponekad je sporija ali uvijek je tiha..samo na trenutke glasna i urla svojim prodornim glasom.Čuješ li o smrtniče moju pjesmu?
Ne želim ti nauditi samo malo tvoje krvi..Tvoja adresa zapisana u mom notepadu..
..nastavlja se..
Post je objavljen 06.05.2008. u 22:09 sati.