Ova tišina je otišla predaleko...
Prešla je granice...
Mislim da je kraj ovakvim mislima..pitam se,čemu?

Vratio sam se iz svog podruma.Svojeg svetišta.Jedva čekam subotu.
Ispunjujući zvuk.Kako je dobro znati da postoji nešto što čovjeku iscijeli sve njegove rane.
Udarci postaju sve brži i brži.

Kako se zapravo u malo vremena čovjek može promijeniti.Gledam sada već polako sa zaboravom prošlu godinu.Razmišljam gdje sam bio u ovo doba.Što sam radio?
Imao drugačija uvjerenja.Manje ogrebotina.Čini se da će tako ići u krug sad ne?
Mislim..svaka godina donosi nešto..iskustvo je jedina stvar koja se više ne vraća na nižu razinu nego se penje sve više i više dok konačno možemo reći da više nismo nikakav amater..stvarno zanimljivo.
Sreća i tuga se izmjenjuju na kotaču života.Bitno je da ne padnemo kada je tuga na redu.
Prošle godine sam pisao o miru u svijetu..o idejama kako spasiti svijet a sad pišem čisto o nekoj tmini.
Pokušaji ljudi da unište moju dobrotu(jer znate nisu svi ljudi toliko dobri ali nisu ni toliko loši) su ipak uzeli neki danak.
Zapamtite da čovjek svoje bistvo nosi duboko u sebi i makar se on mijenja ostaci ostaju..Čovjek kad tad postane ono što je bio i ono što će biti..sve je to jedan veliki krug života koji nas okružuje sve...
Potisnuti jednu stvar znači pustiti neku drugu da luta i da bude istaknutija..
Dobrota leži duboko u svakom čovjeku..treba ju samo iskopati..
Trudite se...

Peace