Vodite me k bogu da razgovaram sa njim.
Želio bih mu postaviti par pitanja.
Zašto da čovjek ima vječna pitanja na koja nikad neće dobiti odgovor?
Odlučeno je da tako bude ali htio bih još jednom pitati: Zašto?
Neugodno pitanje..uvijek se zalomi onda kad ga ne trebamo,a najgore je to da ga skoro uvijek trebamo..
I dalje tišina oko mene...noć sjaji svojim čudnim svijetlom..opet..i zauvijek.
Miris nije isti niti ikad hoće opet biti..niti taj osjećaj.
Pitam se.. mogu li promijeniti to?
..mah..
Post je objavljen 12.04.2008. u 23:11 sati.