Ljudi se žale skoro cijelo vrijeme(ne isključujući mene).
Ljudsko srce je takvo da (uz sve svoje vitalne funkcije) uvijek nešto više želi.Skoro uvijek osjetimo neku potrebu da trebamo više.Dali je to slava,ljubav,prijateljstvo..nije bitno.

Težimo k visinama i neki od nas niti ne vide što imaju(niti ne pokušavaju pogledati oko sebe kako bi shvatili da imaju sve što trebaju).Univerzum mi je dao ruke..zahvalan sam mu na tome.Kad bi samo zahvalio za to što sam zdrav i čitav već bih imao nešto za slaviti i radovati se tomu..ali naravno,stvari nisu tako jednostavne.

Znam mnogo ljudi koji mi kažu(uključujući i sebe koji kažem drugima) datreba uživati u malim stvarima ali znate što?Svaki put kad vam to velim..velim vam samo zato da vama bude bolje jer tako nešto za sebe ne mogu reći..
Moja mana je težiti k nečemu višem uvijek i iznova..

Ako ste takvi sreća je za vas prolazna(znam da je i inače al stvarno stvarno jako prolazna).
Uspijete nešto i odmah požalite što niste više..kod nekih stvari je to prilično dobro al vječno žaljenje nikud neće čovjeka dovesti.Samo u ponor njegove duše(koja bi nam trebala davati krila i vjerujte trudi se..al joj mi toliko puta ne dopuštamo to).

Možda je vrijeme da neki(uključujući mene) shvate što imaju i postanu malo skromniji.

Veselje se može naći u svakom malom kutku ovog velikog svemira..samo je pitanje dali dobro gledamo..
..stoga..

..Otvorite oči..


(uključujući i mene)