Ljubav kroz riječi jedne žene

UHAH

Zašto negdje ne stignemo uvijek imamo dobar razlog i još bolje opravdanje.
Proljeće je jedan dio razloga eliminiralo , razloga za frentanje sve je manje , pa sam se odlučila kako je vrijeme za posjetiti radionicu. U zadnje vrijeme putujem autobusom. Ako autobus ne ostane u defektu, u miru i bez nervoze stignem u Zagreb. Nemam brige s parkiranjem.To je jedan od razloga. Drugi je što u Zagrebu volim sjesti na tramvaj, izaći gdje želim i izgubiti se u mnoštvu. Stigla sam taman u vrijeme popodnevne gužve. Vozim se u prepunom tramvaju . Kod Botaničkog ulazi žena s malom djevojčicom koja neumorno priča. Izlaze već na drugoj stanici. Tek kad su otišle postala sam svjesna tišine. Ljudi ne razgovaraju , ako i razgovaraju onda je to na mobitele. S oprečnim osjećajima stignem na radionicu. Volim dva sata provesti među ljudima koji pišu. Uvijek je tema zanimljiva, uvijek upoznamo nova lica i nešto novo naučimo.

Ovaj put sa svojim radom upoznali su nas članovi Udruge hrvatskih aforista i humorista(UHAH). Podsjetili su nas što je to apoftegma, što epigram , a što aforizam. Predstavili su nam svoj zajednički zbornik aforizma Zlatni rez. Listajući prekrasni zbornik našla sam (meni) do sad najljepšu definiciju aforizma koja kaže:

„Aforizam je osmijeh uma“, autora Miroslava Vukmanovića.

U opuštenoj atmosferi bilo je pokušaja pisanja , bilo je uspješno napisanih aforizama. Bilo je onoga što je danas deficitarno...bilo je smijeha.

Evo jednog aforizma mladog aforističara Dražena Jergovića:
„Radim u društvu s neograničenom neodgovornošću“

Živko Prodanović kaže:
„Bez slobode skretanja nema slobode kretanja“

Na kraju, evo i jednog epigrama vesele i nasmijane gospođe Danice Majnarić iz njezine knjige Muka naša svagdašnja:
„Potpuno veganstvo,
za zdrav život geslo,
pa umjesto sise
svi sisamo veslo“

Eto. Svi koji žele više o njima znati mogu to naći na njihovim stranicama
https://uhah.hr
****
Drugi dan vraćam se doma. Čekam gradski autobus. Vratna kralježnica upozorava me kako je bolje tim autobusom ne ići, ali slikaj ga, bolje tako nego pješke do tramvaja stići. Dok čekam taj nesretni autobus , razgovaram s jednom simpatičnom gospođom iz Dalmacije. Nastavljamo ga i u autobusu. Sjedam u tramvaj. Nemam onaj oprečni osjećaj od prvog dana. Ne osjećam onu tišinu u prepunom tramvaju. Jedna žena, slučajna prolaznica, nadu i osmijeh vraća. I UHAH, naravno:))))

Oznake: aforizmi, humor, smijeh

30.03.2019. u 23:33 | 10 Komentara | Print | # | ^

Dan stiha

Svi smo, mi pjesnici u duši. Pisali ne pisali, svi smo se u pročitanom ili uglazbljenom stihu prepoznali. Sve radosti, sve nade i sve tuge, sve ljubavi ,pjesnici su kao trag duše ,u stihu ostavili.
******
Malo je toga što pjesnici ne mogu......
Bez kista i štafelaja,na bijelom platnu duše
riječima, slobodu slikaju.
Slikama sjećanja igraju se na vodi sunčevim zrakama.
Vodu u kaplje rastavljaju ,ljubavnu melodiju skladaju.
Spuštaju se u morske dubine školjkama.
Provlače se ispod mokrih grana.Po kiši. Bez kišobrana.
Noću maštaju i sanjaju.Na mjesec se naslanjaju.
Zaborav u zelenu travu skrivaju. Tugu toplim šalom griju.
Zvijezdama se kite. Mjesečinom pokrivaju. Uvijek sanjaju ,stalno maštaju.

Ako ih pitamo kako, pjesnici će odgovoriti ovako...
Na bijelom platnu duše ,riječima
naslikati stih
može svatko.

****
Danas je dan stiha. Odmotajmo pušlek sjećanja. Otvorimo vrata željama i nadanjima. Prepustimo se ljubavima , uživajmo u stihovima.

Oznake: pjesnici i stihovi

21.03.2019. u 11:30 | 13 Komentara | Print | # | ^

Dan sreće, proljeća i pripovijedanja

Puno dana u jedan dan je stalo. Danas s radošću pričamo ....

O proljeću

U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog. Dobar primjer za to je popularna građevina Stonehenge. On je konstruiran na jedinstven način, pa se tako u zoru prvog dana proljeća Sunce izdiže točno iznad menhira. U staroj Grčkoj početak proljeća je označavao Dionizovo ponovno rođenje
(izvor wikipedia)

Već duže vremena uživamo u vijesnicima proljeća. Kažu, predproljeće je to. Rano proljeće procvjetalo je na propupalim granama.Danas će tiho stići, sutra već, proljeće će biti. Simboličan početak buđenja i rađanja . Svako proljeće nadu budi i radost daje.

Kažu da je danas međunarodni dan sreće.
Čemu izdvajati jedan dan za sreću, kada bi svaki dan, svaki čovjek na svijetu trebao biti sretan. Sreća nije poklon u šareni celofan zamotan. Sami je rađamo. Sami je stvaramo.Sreća je u pogledu, sreća je u osmijehu, sreća je u jutru što sneno se budi. Sreća je sve ono što smo mi nekome i netko nama. Budimo zadovoljni i sretni. Sreću čine male stvari.

Svaki dan sve smo otuđeniji jedni od drugih. Malo se družimo, sve manje pričamo. Dobro je podsjetiti se da je čovjek riječ.
Danas je svjetski dan pripovijedanja. Dan po meni skrojen. Malo je onih koji mogu slušati toliko koliko ja mogu pripovijedati. Dok još traje, idem ga dobro iskoristiti:))))

Oznake: proljeće, sreća, pripovijedanje

20.03.2019. u 17:23 | 9 Komentara | Print | # | ^

Svim tatama sretan Dan očeva:))))

U Hrvatskoj, Italiji i Lihtenštajnu 19. ožujka, uz svetkovinu sv. Josipa,sveca koji je život proveo u molitvi,šutnji i brizi o svojoj obitelji,obilježavamo i Dan očeva.
****
Otac je sigurnost.
Tata je hrabrost ,nježnost i brižnost.

Svim tatama sretan Dan očeva:))))

Oznake: otac, tata

18.03.2019. u 23:19 | 9 Komentara | Print | # | ^

Prva ljubav

Oznake: ljubav

17.03.2019. u 11:46 | 14 Komentara | Print | # | ^

Na kraju dana

Na kraju radnog dana umorno se u fotelju spustila.
Jesu li se ljudi promijenili ili je vrijeme za odmor? Vjerojatno jedno i drugo. Jedni druge iscrpljuju (svjesno ili nesvjesno, svejedno) onim čime ne bi trebali. Jedni pričaju o veličini i ispravnosti svojih stavova i mišljenja, drugi opet o snazi svoje vjere i uvjerenja, treći su uporni u osporavanju ovih što uvjeravaju. Najbolji su oni koji se u čudu pitaju zašto njihovu dobrotu drugi ne prepoznaju? Zašto to ljudi rade? Koga uvjeravaju? Svako naglašavanje je uvjeravanje samoga sebe u ono što, ili kakvim želimo da nas drugi vide.Jesu li ljudi postali nesigurni?
Tako lako i tako jednostavno je (ili bi trebalo biti) biti ono što jesmo.
Umorna i iscrpljena uzima torbe i ide doma.

Zaustavlja se pred zgradom. Podiže pogled. Na prozoru s radošću i nestrljenjem iščekuju je dva oka. Žuri stepenicama. Otvara vrata. Vrti se. Skače. Liže je. Proba joj reći
-Dugo te nije bilo. Nedostajala si mi.
Njezina mala dlakava ljubav... odanost, prijateljstvo ...i pripadnost. I trči u sobu muškarcu s gitarom u ruci.
- Gledaj, došla je.
Da odijelo čini čovjeka, malom vrtirepu kupila bi tri. Onako mali, veći je od nekih ljudi.

U plavom pogledu zaiskri radost. Na licu osmjeh. To je njezina ljubav. Velika.
Sjede opušteno u polumraku. Misli joj odlutaju. Želja u suzi utoljena niz lice joj klizi. I kapne na dlan. Njegovi prsti na dlanu. I želja na dlanu podijeljena.

Zatvara oči i opušta se. Misli putuju daleko. Nepreglednim zelenim prerijama, bosonoga, trči nepoznatim stazama. Slijedi vuka. Slijedi trag istine. Šluša glas svog srca. Ona je dijete Sunca i Neba. Slobodna. Hrabra. Odvažna. Putuje još dalje. Trči još brže. Brže od sjena koje je prate. Hvata i lomi strijele joj upućene.

Jača je od slabosti. Veća od straha.

Oznake: ljudi, ljubav, prijateljstvo, pripadnost

14.03.2019. u 22:32 | 10 Komentara | Print | # | ^

Sretan nam Dan žena, žene:))))

O Danu žena danas, pričat će se na različite načine. Jedni će pričati o položaju žena u društvu, drugi će pričati o ravnopravnosti ili ne ravnopravnosti, treći o onome što se promijenilo, četvrti o onome što će se promijeniti ,ostali će pričati što će ženama pokloniti. Ja ću malo drugačije...

Danas smo se, kako je i red, našle na kavici. Teme su bile više nego zanimljive. Od onoga što smo planirale do onoga što smo ostvarile. Od onoga što smo očekivale do onoga što smo dobile. Zanimljivo i veselo je bilo. Kako mi to žene znamo i u sjećanja smo se vratile.

Moje prvo sjećanje o ljepoti darivanja vezano je uz Dan žena.
U ranom djetinjstvu gledala sam starije sestre kako par dana prije, mami i baki poklone pripremaju. Nije to bilo ništa u šareni celofan zamotano. Obično je to bio nekakav ručni rad dobro poštirkan, mašlekom zavezan. Naravno da ništa sama napraviti nisam znala pa sam cmoljila i cendrala. Da bi se napasti riješile odvele su me do obližnje šume i dva pušleka proljetnica nabrale. Gledala sam kako čestitaju i poklone daju. Strpljivo sam čekala, onda sam i ja svoj poklon dala. Prvo mami, pa onda baki. Sjećam se s koliko radosti i ponosa su poklone primile. To je moje prvo sjećanje o ljepoti darivanja. Kako smo odgajani, tako odgajamo. Kako smo naučeni tako učimo....

Puno godina kasnije djeca su mi za Dan žena poklonila pušlek tratinčica. Sjećam se ljubavi i ponosa koji sam tada doživjela.

Ako na vrijeme naučimo davati, s ljubavlju i zahvalnošću, znat ćemo i primati. Nije važno što i koliko, važno je kako.
*****
Sretan nam Dan žena, žene:))))

Oznake: dan žena

08.03.2019. u 12:28 | 16 Komentara | Print | # | ^