Ljubav kroz riječi jedne žene
Dan stiha
Svi smo, mi pjesnici u duši. Pisali ne pisali, svi smo se u pročitanom ili uglazbljenom stihu prepoznali. Sve radosti, sve nade i sve tuge, sve ljubavi ,pjesnici su kao trag duše ,u stihu ostavili.
******
Malo je toga što pjesnici ne mogu......
Bez kista i štafelaja,na bijelom platnu duše
riječima, slobodu slikaju.
Slikama sjećanja igraju se na vodi sunčevim zrakama.
Vodu u kaplje rastavljaju ,ljubavnu melodiju skladaju.
Spuštaju se u morske dubine školjkama.
Provlače se ispod mokrih grana.Po kiši. Bez kišobrana.
Noću maštaju i sanjaju.Na mjesec se naslanjaju.
Zaborav u zelenu travu skrivaju. Tugu toplim šalom griju.
Zvijezdama se kite. Mjesečinom pokrivaju. Uvijek sanjaju ,stalno maštaju.
Ako ih pitamo kako, pjesnici će odgovoriti ovako...
Na bijelom platnu duše ,riječima
naslikati stih
može svatko.
****
Danas je dan stiha. Odmotajmo pušlek sjećanja. Otvorimo vrata željama i nadanjima. Prepustimo se ljubavima , uživajmo u stihovima.
Oznake: pjesnici i stihovi
21.03.2019. u 11:30 | 13 Komentara | Print | # | ^