Ljubav kroz riječi jedne žene

Vremeplov


Od začeća podređeni smo vremenu. Nakon devet mjeseci, netko malo više, netko malo manje (vjerojatno greška u izračunu), rodimo se plačući ,nesvjesni svoga jastva i svoga poslanstva. Oni vremešniji znaju kada je vrijeme za prvi osmijeh, prvo prepoznavanje,kad je vrijeme za sjediti, za prvu riječ progovoriti.Kada je vrijeme za puzati, kada za prohodati. Svatko od nas prema svojim sposobnostima i mogućnostima, diže se. Prvi korak. Nesiguran. Postižemo ravnotežu. I sigurnost. Koračamo dalje. Korak po korak. U sutra. Sutra je budućnost. Onakva kakvom je stvorimo. Da smo možda mogli i drugačije, naučimo puno kasnije. Žurimo se što prije odrasti, što prije imati onih čarobnih osamnaest . Kad bi znali, a ne znamo zato što ne slušamo, nikuda se ne bi žurili.

Koračamo dalje. Dogodi se korak u raskorak , mišljenja, stavova, prihvaćanja,odobravanja, osporavanja. Moćni i nemoćni. Obespravljeni i povlašteni. Borba za istinu. Odobravanje i osporavanje učinjenog. Jednima dobrog, drugima lošeg. Koplja se lome na onome što ne možemo mijenjati.Ne možemo vratiti vrijeme, ne možemo promijeniti događaje. I dobro da je tako. Zamislite kako bi izgledao ovaj svijet kad bi svatko vrijeme vraćao unatrag? Zamislite kako bi izgledalo i ovako kratko naše postojanje, kada bi, žureći se odrasti, vrijeme pomicali naprijed?

Danas znamo, vrijeme kao protjecanje je- naše vrijeme postojanja. U nama, zaustavljeno kao slike sjećanja, individualne, koje se stapaju u mozaik kolektivnog, zajedničkog postojanja u jednom vremenu, na jednom prostoru. Ovdje na Zemlji.
Iluzija je prisvajati vrijeme. Ja nemam svoje vrijeme koje mogu prisvojiti, s kojim mogu raspolagati kako želim. Vrijeme je za čovjeka psihološka zamka. Mi smo sudionici u vremenu. Vrijeme nas obogaćuje. Vrijeme nas troši. Ne prolazi vrijeme. Prolaze ljudi ostavljajući trag u vremenu postojanja. Tragove postojanja(dostignuća i postignuća, ratove i razaranja) čovjek u vremenska razdoblja stavlja, u povijesne okvire sprema. U vremenu postojanja čovjek je ostavio neizbrisive tragove postojanja u prirodi, na mjestu svog postojanja. I naše mjesto postojanja, Zemlja, postoji u vremenu. Ljudskom rukom dotaknuta, nebrigom potaknuta,priroda pamti, vrijeme kao meteorološki pojam vraća. S kamatama.

Svatko od nas je vremeplov. U memorijsku karticu ,od kad smo svjesni svog postojanja, spremamo događaje kao slike . Vrijeme zaustavljeno u trenutku. Datoteka spremljenog je pod imenom je Sjećanja. Ako datoteku ne proslijedimo onima iza nas , naše postojanje u vremenu se briše.

Što je u mojoj datoteci sjećanja?
Kao danas slike su odrastanja. Bezbrižno djetinjstvo uz petrolejku. U dugim zimskim noćima dok je studen ledenim granama cvokotala, u kući, veselo je vatra pucketala. Dok su se na zidu igrale sjene , kao muzika udaraljki čuo se zvuk vretena i šuštanje pređe . Iz druge sobe čulo se ritmičko udaranje tkalačkog stana. Pamtim žubor vode, zvuk vodenice, miris svježe samljevenog brašna. Onda je jednog dana petrolejku zamijenila žarulja, zvuk vretena i tkalačkog stana ,tranzistor i televizor. Koračali smo hrabro, gledali ne vjerujući ,prve korake čovjeka na Mjesecu.
Kasnije, idiličnu ljepotu sela zamijenila su svjetla velegrada. Vrijeme rocka, punka,Rappa. Škola, učenje, knjige, odrastanje. I princ. Istina , ne na bijelom konju nego s Fićom na četiri kotača. I ljubav. Ona s velikim slovom LJ. I ono sudbonosno Da. Najsjajnije slike mog neba su naše zvijezde dvije. Naša ljubav i njihovo odrastanje. Posao, radništvo, proletarijat s jedne strane, s druge jednoumlje. Rat, ratne strahote.
Pojava mobitela. Rađanje nove generacije, posebne ljubavi, unučadi. Početak virtualnog svijeta. Svijeta bez granica. Vrijeme otuđivanja čovjeka od čovjeka. Vrijeme ratova , progona, izbjegličkih kolona. S jedne strane pravo na slobodu i mir, na topli dom i pripadnost, s druge strane žičane ograde i zidovi. Nema slobode iza zidova. Nema mira bez dogovora. Mahnit svijet, mahnito vrijeme. Potresi, poplave, tsunamiji.

Od petrolejke do virtualnog, negdje na putu su i tragovi vremena kroz koje sam prolazila. Prolazak kroz vrijeme nas troši . Obogaćuje spoznajama. Svako spoznaja je učenje. Veliki smo koliko naučimo. Kad ovako pričam ,čini se da sam dva stoljeća stara. Istina, između dva stoljeća, u šest desetljeća, puno toga u datoteku Sjećanja stane.
I ti, i ja, i svi mi, jedan smo zasebni vremeplov. Ne prolazi vrijeme. Prolazimo vremenom. I vrijeme s nama. U nama. Izmjenjuju se godišnja doba. Ona u vremenu. I ona u nama.
Bešumno curi pješčani sat.

Oznake: ljudi i vrijeme

29.04.2019. u 21:10 | 11 Komentara | Print | # | ^

Naš put


Tvoj,moj, naš put, prepun je izazova, kušnji , nedoumica i dilema. Koračamo hrabro. Svatko svojim putem.

Svatko od nas nečemu se nada i nešto želi.
Svatko od nas u nešto vjeruje i nečeg se boji.
Patnje i boli nitko pošteđen nije.
Svatko od nas svoj teret nosi.
Svatko od nas u mnoštvu, ponekad je tužan i sam.
Svatko od nas je poseban.
I sretan.
.
Uvijek smo tu .Jedni s drugima. Jedni za druge. Zajedno, dijelimo smijeh i suze, radost i tugu.
Sreća je u privrženosti i pripadnosti.
Zahvalnost u zajedništvu i ljubavi.

24.04.2019. u 23:41 | 11 Komentara | Print | # | ^

Ekološka o(ne)sviještenost


U subotu kasno popodne nakon svih priprema, idealno mjesto za predahnuti, udahnuti svježi zrak, opustiti se , u miru uživati, je dravska šetnica.

Drava se na proljetnom suncu rasteže, proteže, šumi, na svom putu prema ušću. Sjene su u vodu uronile. U zeleno vodu obojile.

Susrećemo rijetke prolaznike koji se iz šetnje vraćaju. Odlučujemo se za dužu šetnju stazama i puteljcima kroz šumu. Što dalje od glavne šetnice odmičemo, sve češće uz staze i puteljke,nailazimo na tragove ekološke o(ne)sviještenosti. Komunalne službe teško da mogu počistiti, koliko ljudi smeća mogu dovesti. Pitamo se da li ljudi za reciklažno dvorište nisu čuli, možda račune nisu platili, ili im je , ovako bez naknade jednostavnije smeće u šumi ostaviti? S obzirom na ono što se uz puteljke nalazi, čini mi se da siromašni nisu(materijalno).

Siromaštvo duha i izostanak empatije prema onome što nas okružuje (lokalno i globalno) dovelo je do klimatskih promjena i svega onoga što uz njih ide.

Izašli smo iz šume. Idemo polako uz odvodni kanal hidrocentrale. Razgovaramo o nesretnim balama na samom ulazu u grad. Nadamo se da će ove jeseni( kako je naš gradonačelnik i obećao), bale početi makivati. Činjenica je da svi smeće proizvodimo, istina je da smeće (s razlogom) nitko u svojoj blizini ne želi. Pitamo se zašto se nitko ne sjeti(po uzoru na neke zemlje) povući novce iz EU fondova i smeće korisno iskoristiti.U nadi da će se u dogledno vrijeme netko i toga sjetiti, prestajemo razgovarati i šećemo u tišini.
Na svakih dvadeset, trideset metara uz obalu, ribiči su napravili klupice za ribičiju.
Vrijeme je za mali predah.



Sjedimo na obali. Nigdje čovjeka nema. Nevjerojatan mir.

Proljeće se u svojoj ljepoti paletom šarenih boja razmeće.
Sve je samo naizgled mirno. Život raste i buja. Sve se kreće.

Na cvijeću pčele i bumbari zuje. Šuštanje krila razigranih leptira.
U krošnjama ptice cvrkuću.U travi, na suncu, zrikavci zriču.
Vjetar se kroz krošnje provlači. Lišće šapuće.
Bijeli cvjetovi topole i maslačka , nježni kao mašta, lijepi kao najljepše želje,rasplesani na vjetru.

U beskraju mira, vrtlog je nemira. Simfonija zvukova. Ljepota života u nastajanju. Čarolija života i zajedništva u postojanju.

****
Danas je Dan planeta Zemlje. Zemlja nam daje , ali za nemar i neposluh, s kamatama vraća.Pazimo i čuvajmo je.

Oznake: zemlja, ljudi

22.04.2019. u 08:54 | 8 Komentara | Print | # | ^

Sretan Uskrs



Mir, sreću, zdravlje i blagostanje svim ljudima želim.

Sretan Uskrs:))))
n Uskrs:))))

20.04.2019. u 20:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

Zaljubljeni

Malo šetnje



Malo gugutanja

17.04.2019. u 11:47 | 16 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme je za promjene

Dok je bilo zimsko računanje vremena, za sve što nisam stigla napraviti, za prebrzo prošao dan, tjedan i mjesec, krivila sam onaj jedan nesretni sat.

Došlo je proljeće, pomaknuli smo kazaljke na satu, a ništa se promijenilo nije. Dani jednako, ako ne i brže, prolaze. Proljeće je krivo za sve.Ili možda nije?
Možda sam negdje između zimskog i ljetnog računanja vremena pokupila onu virozu....imam vremena, nigdje mi se ne žuri, što nisam uradila danas, uradit ću sutra....

Nešto pod hitno trebam mijenjati. Sigurna sam da to nisu kazaljke na satu:))))

Oznake: vrijeme

09.04.2019. u 22:58 | 7 Komentara | Print | # | ^

Procvjetalo proljeće

U voćnjaku


Na livadi



U dvorištu

Na prozoru

Oznake: cvjetovi, proljeće

06.04.2019. u 22:25 | 13 Komentara | Print | # | ^

Pogled i osmijeh


Čovjek je misaono biće. Misao je riječ. Riječi biramo. Pazimo što , koliko i kako ćemo reći. Riječi ponekad privid stvaraju.
Najveće ljubavi,razumijevanja i pripadanja , ispričane su riječima bez slova, pričama bez riječi....
Pogledima i osmjesima.

Koliko je osjećaja, toliko je pogleda i osmijeha . U njima nema laži , ni obmana. Oni su naša slika i naša istina.

U pogledu je knjiga duše perom srca ispisana.

U osmijehu slika unutarnje ljepote, kistom duše naslikana.

****
Reci mi pogledom, nacrtaj osmijehom, pokaži zagrljajem.

Oznake: pogled, osmijeh, zagrljaj

03.04.2019. u 21:10 | 8 Komentara | Print | # | ^

Pismo bez adrese



Svaki drugi dan sjedim na klupi pokraj tvoje. Čekam. Kad dođeš, pogledi nam se sretnu. S osmjehom kimneš u znak pozdrava. Mirišeš ljepše od proljeća. Zajedno , svaki na svojoj klupi, gledamo kako se vraćaju lastavice. Ni ime ti neznam. Nije ni važno. Čekam da čujem tvoj glas. Na odlasku, uljudno pozdraviš.Volim te onako kako se samo voljeti može. Nježno. Bez suvišnih riječi. Pogledom i osmjehom. Znaš li ti koliko godina tako? Ja ne znam. Ne brojim.

Kad procvjetaju plavi jorgovani,prestaneš dolaziti.Kuda odlaziš? Svake godine na klupi ružu ti ostavim. Jesi li koju našla? Znaš, i kad te nema uvijek dolazim. Sjedim i čekam, mada znam da nećeš doći. Sve do jeseni.

Pojaviš se jednog dana vedra i nasmijana. Preplanula . Opet zajedno. Svaki na svojoj klupi. Gledamo jata ptica kako na jug odlaze. Znam da i ti voliš mene. Toliko toga želim....a nemam hrabrosti.Nemaš ni ti. Ubija me čežnja. A tebe?

Ako ti kažem kako sanjam tvoje poljupce, hoćeš li se uplašiti?
Ako ti kažem kako te želim zagrliti,hoćešli opet doći?
Ako ti kažem da smo licemjeri, hoćeš li se samnom složiti?

01.04.2019. u 20:23 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2019 (8)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading