Kutak za sportski trenutak

Rukomet

U istom tjednu u kojem je Hrvatska proslavila srebrnu medalju svojih rukometasa na Europskom prvenstvu, u Japanu su u kontroverznom ozracju i uz velik interes javnosti odigrane dvije medjunarodne rukometne utakmice.

U ponovljenom kvalifikacijskom mecu za Ljetne olimpijske igre u Pekingu ovog kolovoza, u utorak 29. sijecnja u Tokiju sastale su se rukometasice Japana i Juzne Koreje. Dan nakon toga, u srijedu, odigran je mec japanskih i juznokorejskih rukometasa. Juzna Koreja odnijela je pobjedu u obje utakmice (zenski tim 34:21, muski 28:25) i time ostvarila pravo na sudjelovanje na ovoljetnoj Olimpijadi.

Ipak, time jos nije sve zavrsilo. Odluci o ponovljenom igranju utakmica prethodio je sukob u medjunarodnim rukometnim krugovima koji se ne stisava, a ovih tjedana dobiva i politicke konotacije.

Kad je proslog ljeta japanski rukometni tim ispao iz azijskih kvalifikacija za Olimpijadu, Japan je zajedno s Juznom Korejom ulozio sluzbeni protest. U tim utakmicama, tvrdi se, Azijski rukometni savez donio je sumnjivu odluku u zadnji cas, po kojoj su umjesto sudaca iz Njemacke pravdu dijelili suci iz Irana i Jordana. Po tvrdnji Japanaca i Korejaca, suci su vise nego ocito sudili u korist Kuvajta i Kazahstana, koji su na kraju prosli kvalifikacije.
Optuzbe idu dotle da je Azijski rukometni savez navodno usko povezan s kuvajtskim naftnim establishmentom, te da je vec duze vrijeme sklon donositi odluke u korist bliskoistocnih zemalja clanica Saveza.

Nakon sto su pregledane sporne snimke s utakmica, Medjunarodni rukometni savez naredio je ponovljeno odigravanje kvalifikacijskih susreta. Azijski rukometni savez to je odlucno odbio i najavio ostru kaznu za zemlje koje unatoc tome odluce nastupiti. Japan i Juzna Koreja bile su jedine zemlje koje su se odlucile na ponovljeno igranje, uz podrsku Medjunarodnog rukometnog saveza i indirektnu podrsku Medjunarodnog olimpijskog odbora.
Ostaje da se vidi kakva ce biti reakcija Azijskog rukometnog saveza, te hoce li se uskoro slegnuti prasina oko igranja, sudjenja i nastupa na Olimpijadi.

Dobra vijest glasi da je u cijeloj toj medijskoj guzvi rukomet uspio zagrijati srca obicnih Japanaca. U zemlji u kojoj su tradicionalno najpopularniji sportovi nogomet, bejzbol i golf, rukomet je dosad bio zvijezda slabasna sjaja. Na cudjenje mnogih, mecevi protiv Koreje privukli su horde glasnih japanskih navijaca koji su ispunili dvoranu do posljednjeg mjesta. Drzavna televizija i radio prenosili su meceve uzivo, sto je prava rijetkost za rukomet. TV-vijesti u udarnom terminu potrudile su se gledateljima ukratko objasniti rukometna pravila.

Tako su Japanci u istom danu izgubili mec, a dobili - rukomet.




Daisuke Miyazaki, trenutno najveca zvijezda japanskog rukometa



Nogomet

Istog tog dana, u srijedu 30. sijecnja, na tokijskom je stadionu odigrana prijateljska nogometna utakmica Japan - Bosna i Hercegovina.
Japancima je mec posluzio kao zagrijavanje za predstojecu kvalifikacijsku utakmicu Svjetskog kupa, u kojoj se trebaju suociti s Tajlandom.

Mec je okoncan rezultatom 3:0 za Japan. No, ono sto je gledateljima na stadionu zagrijalo srca u trenutku punom simbolike kako za domaci, tako i gostujuci tim, bio je dolazak donedavnog izbornika japanske nogometne reprezentacije Ivice Osima, koji se u javnosti pojavio prvi put nakon pretrpljenog mozdanog udara u studenome prosle godine. Osim je neko vrijeme bio u komi i strahovalo se za njegov zivot.

Popularni Sarajlija u poluvremenu se izjavom objavljenom na ekranu obratio gledateljima, koji su s olaksanjem docekali da ga vide oporavljenog nakon dugih tjedana rehabilitacije i pozdravili ga gromkim pljeskom.

Osimov britki humor i filozofski pristup igri, kao i zivotu, odavno je sa simpatijom prihvacen medju japanskim ljubiteljima nogometa.




Ivica Osim na jucerasnjoj utakmici Japan - Bosna i Hercegovina

Space Curry

Oni koji prate moju kulinarsku rubriku, vjerojatno ce se prisjetiti moje biljeske od prije nesto vise od godinu dana:

Kao sto se moglo i ocekivati, napori japanskih znanstvenika i nutricionista u medjuvremenu su urodili plodom. Doduse, nista od sushija iz vrecice, ali poslusajte ovo. Na sluzbenoj listi japanskih jela koja uskoro lete u svemir nasle su se, izmedju ostalog, cuvene rizine loptice ili onigiri, 'ramen' rezanci, riba u miso umaku, tradicionalni japanski slatkisi i zeleni caj, i last but not least, japanski curry.

Curry je zasigurno jedno od najpopularnijih obiteljskih jela u Japanu. Iako je sam curry porijeklom iz Indije, a Japanci su ga preuzeli od Britanaca, 'karee raisu' zgodan je primjer japanske vjestine (tko zna koji po redu) da se strani produkt preuzme i prilagodi domacim potrebama, te u svemu ode jos korak dalje, ako treba i do svemirskih visina.

'Space curry', kako je sluzbeni naziv ove svemirske hrane, odnedavno je dostupan i na zemaljskoj bazi Nippon. Kusala sam za vas !

Proizvod je pakiran u vrecici nalik na obicnu aluminijsku, koju je prije otvaranja potrebno zagrijati u mikrovalnoj pecnici nekoliko minuta. Nakon toga sadrzaj se jednostavno prelije po kuhanoj rizi (kod mene svjeza, iz riznika; za astronaute dakako postoji instant verzija).
Iz nekih svojih sasvim zemaljskih predrasuda, ocekivala sam curry s manje okusa i mirisa, a jos manje prave teletine u njemu. Ipak, iznenadio me ukusan umak s dosta dodataka, ne toliko daleko od onog pravog zemaljskog, ljutine negdje oko 'medium' (politicka korektnost ?).
Umak bojom, okusom i konzistencijom sasvim nalikuje na obicni curry umak.

Sve u svemu, prolazna ocjena. Doduse, some like it hot, pa da sam ja astronaut, smjelo bi za mene i ljuce. Kazu da su ljudski osjeti slabiji u bestezinskom stanju, stoga je ovaj 'space curry' navodno hranjiviji (s vecim unosom kalcija) i ljuci od obicnog. Eto kako je sve relativno.



Pakiranje 'Space Curry'-ja


Svemirski curry moze se nabaviti na internetu ili u japanskim prirodoslovnim muzejima, po cijeni od 525 yena.
Za one koji bi radije sami spremili zemaljsku verziju, pogledajte ovdje.




UFO ramen (kineski rezanci): bas su fora, iako nisu za astronaute, vec za nas obicne Zemljane

Prica o Loli (svrsetak)

Deja vu

Pozvonila je na moja vrata tog sijecanjskog jutra, jednog obicnog radnog dana kad sam Malu vec bila odvela u vrtic i u nastavku obavljala uobicajene kucanske poslove. Do tog trenutka, dan se cinio ugodno dosadnim.

Lola, obucena nesto pomnije nego inace, dosla je bez svog najdrazeg zamotuljka. Brzo sam izracunala da bi maloj Hanako sad trebalo biti oko dva mjeseca. 'Danas mi je prvi radni dan nakon porodiljnog', rece Lola u ocitoj zurbi, 'i popodne vec imam sastanke u skoli, ali eto, nemam kome ostaviti bebu... u vrticu ne primaju prije prvoga u mjesecu, a to je tek za par dana... Ostavila sam bebu nacas kod kolega u zbornici, moram se brzo vratiti... Ako bi ti mogla danas...?'

Naravno, rekoh Loli, drage volje cu ti je pricuvati, nemam obaveza popodne, osim sto moram po Malu u vrtic.

Nije imalo nikakva smisla prodikovati Loli o pozeljnosti dogovaranja takvih stvari unaprijed, a jos manje sam je mogla pitati sto bi bila uradila da slucajno nisam bila kod kuce, ili me pokosila gripa, ili imam goste, ili nesto cetvrto.
Mozda je Lola jednostavno bila rodjena pod sretnom zvijezdom, i pouzdavala se u povoljnu nebesku konstelaciju koja joj je govorila: sto god cinila, danas ce ti ici dobro, ne brini nista.
Ili je gatala iz salice tog jutra.
Ili je jednostavno imala povjerenja u ljude, ma kakvi oni bili.

U usporedbi s Lolom, mnogi od nas bica su predvidljiva i smrtno dosadna. Ukljucujuci i mene.


FF.

Hanako je zaspala u Malinom kreveticu. Nije mi bilo tesko brinuti se za nju, iako je bila jos vrlo mala. Lola je svracala u pauzi izmedju sastanaka.

Priblizavalo se vrijeme da odem po Malu u vrtic. Nije mi bio bas blizu, i trebalo mi je barem pola sata da odem i vratim se. Sto ciniti ? Niti mogu ponijeti bebu sa sobom, niti bilo tko drugi moze otici po Malu umjesto mene. A Lola je cijelo popodne morala biti u skoli.
'Pa ostavi je samu za to vrijeme, ionako spava, ne smeta nista', optirala je Lola.
Pa da se beba pazi sama ? Jok, ne dolazi u obzir.
Lola se rastrcala po skoli, trazeci kolegicu Amerikanku koja ce dezurati u mojoj odsutnosti.
Sto ti je zenska solidarnost ! Sto su ti sretne zvijezde ! Amerikanka je bila zauzeta, ali umjesto nje se po sluzbenoj duznosti na mojim vratima pojavila druga profesorica, Japanka, koja je odmah krenula na posao. Dozo yoroshiku, nema veze sto se ne poznajemo, samo vi izvolite, lijepo se smjestite, beba bas spava...

Ona nista keksic, nista sokic, nego je odmah zasjela uz bebin krevetic kao sfinga, ne micuci pogleda od Hanako.
Takvu sam je nasla i kad sam se vratila. Sensei je izasla bas kao sto je i usla, strogo po duznosti, ne gubeci ni trenutka. Valjda su je cekali njezini ucenici.
Steta, pomislih ispracajuci je pogledom, bila bi savrsena babysitterica.


FF.

Zima je prosla i stiglo je proljece, Hanako je preko dana bila u jaslicama, dok je Lola odradjivala svoje zadnje dane u elitnoj srednjoj skoli preko puta.
I opet joj se zurilo, i znala sam dobro zasto. Morala je sto prije naci novi posao. Tih mjeseci Lola je neprestano nesto kalkulirala, odvagivala za i protiv, trazila najbolju racunicu, svoj 'savrseni plan'.

Nekako u to vrijeme, pozvala me k sebi na rucak.
Pretpostavljajuci da nema bas previse vremena za kuhanje, zamolila sam je da se ne zamara, i uostalom, mogu i sama nesto donijeti za jelo.
Ali ona je inzistirala na kuhanju, i na kraju sam pristala.

Nije mi rekla da je osim mene na rucak pozvala i drustvo. Morita-san vec je bio ondje i igrao se sa svojom malom djevojcicom. Izgledao je nesto stariji od Lole, i koliko se moglo zakljuciti, dolazio je iz druge prefekture da ih povremeno vidi i kupi sto treba.
Razgovarali su neobicno, ona njemu na engleskom, a on njoj na japanskom. Ni inace se nije cinilo da njih dvoje mogu naci neki zajednicki jezik.

Pricajuci o svojim najsvjezijim avanturama u vrticu, u kojem su vazila kruta i za gaijine iritantna pravila, i tuzeci se kako joj za novi posao nude mnogo losiju placu, Lola je polako sjeckala povrce za rucak. Pristojnosti radi, ponudila sam joj pomoc, i uskoro smo se obje motale po kuhinji. Morita-san nije bio tu bas cesto, pa je valjda zasluzio posteni rucak, a dolazila je i neka prijateljica Kenijka.

Kad je koji trenutak kasnije trebalo dojiti bebu, Lola se nevjesto ispricala i turila pred mene lonac s onom svojom na prvi pogled nespojivom kombinacijom povrca. 'Moram priznati da i nisam bas neka kuharica... ali evo imamo vec svega, pa skuhaj nesto', rece mi.

Pala mi je na pamet hilaricna prica o jednoj Muzicevoj tetki, kod koje su gosti nakon vecere navodno bili zamoljeni da operu sudje.

Na moje najvece iznenadjenje, od svega onoga sto je Lola narezuckala i stavila pred mene, uspjele smo tog popodneva manje-vise zajedno skuhati vrlo ukusan rucak. Sjedeci za stolom za vrijeme jela, pomislila sam kako je to zacudno. Evo nas, rekoh, kako smo se nasli tu, ljudi s cetiri kontinenta, sjedimo zajedno za istim stolom, kusamo iz istog lonca naoko nemogucu kombinaciju hrane, razlicite gotovo kao i mi sami medjusobno, i sve stima, i cak je i ukusno.

Zivot je cudan, i smijesan ponekad.


FF.

Nekoliko tjedana nakon toga, srela sam Lolu u supermarketu. Mala Hanako vise nije bila tako mala, no Lola ju je jos nekako uspijevala nositi u narucju.
Ni ne primijetivsi da je s police iza sebe prevrnula bocu sojinog umaka, sa zadovoljstvom mi je priopcila da su joj se stvari konacno poslozile.
'Imam odlican plan', rekla mi je sjajeci od srece.
Prodavac iza nje uljudno je, bez rijeci vratio bocu na policu.
'Namjeravam napustiti Japan sto je prije moguce', rece Lola. 'Sad primam naknadu za nezaposlene, ali kad istekne, ne mogu vise ostati ovdje... Prestajem traziti posao. Vracam se u Brazil.'

U domovini je cekaju majka, sestra i necaci, i svi je nagovaraju da se vrati sto prije. Vjerovala je i sama da ce joj zivot tamo biti laksi. U prvo vrijeme namjeravala je zivjeti od ustedjevine, razmisljati i 'pronaci sebe'. Racunala je da ce joj trebati nekoliko mjeseci da pozavrsava sve poslove u Japanu. Ovdje ima jos dosta svojih stvari koje ne moze ponijeti sa sobom, ali ih se ni ne zeli tek tako rijesiti. Zato ce ih sad samo spakirati i pohraniti na cuvanje. Na proljece ce se vratiti u Japan da ih proda.

Nisam imala pojma o kakvim je stvarima rijec. Ali nadala sam se zajedno s Lolom da odlazi tamo gdje ce joj doista biti bolje.


she lives in a house
that reflects her state of mind
organized chaos
in this labyrinth she hides

Hooverphonic: Day After Day


Ponudila sam joj pomoc oko selidbe. Morita-san je iznajmio kamionet da preveze 'stvari' do skladista. To mu uopce nije bila losa ideja. Jer, Lola je bila kolektor.

Kad je otvorila ormare i iz njih pocela vaditi odjecu, imala sam sto vidjeti. Najrazlicitiji odjevni predmeti, vecina njih posve novi i nenoseni, koje je Lola tijekom godina pokupovala gdje god se zatekla, nasli su se na hrpi. Neki su jos imali ovjesenu etiketu s cijenom. Bilo je i dosta odjece s potpisom kreatora. Lola je skupljala i zavjese, salove, pidzame, tepihe, modne dodatke... i poslije zaboravljala na njih.
Krpica je bilo toliko da je Lola komotno mogla organizirati bazar za cijeli kvart, i rijesiti se svega za dan-dva.

Preslagivala sam joj odjecu i knjige dva dana, sto se cinio Sizifov posao. Poslije sam Lolu morala prepustiti njezinoj muci, iako se na trenutke cinilo da ocaj hvata mene i njezinog partnera, a Lolu najmanje. Potuzila mi se kako je Morita-san u jednom trenutku bijesa pobacao neka njezina kimona, vicuci da je sve to smece.

Poznajuci Lolu, nagadjam da ni ona sama vise ne zna sto je od svih svojih stvari ponijela, sto spremila, a sto jednostavno bacila.


Njih dvije otisle su jednog srpanjskog prijepodneva kad je sipila zadnja sezonska kisa prije pocetka velikih vrucina. Trebat ce im dva dana da stignu na odrediste na jugu Brazila.

Rastanak je bio hladan. Nisam bila sigurna hocu li opet vidjeti Lolu. 'Vracam se na proljece, sto posto', uvjeravala me. I neka joj posaljem mail.

Mala Hanako ispratila me svojim djetinjim ocima.


Mute

Doslo je i proslo ljeto, pa jesen, i polako smo zagazili vec i u zimu, a Loli iz Brazila nije bilo ni traga ni glasa. Na moje mailove nije odgovarala.
'Ja mislim da cak nema internet prikljucak', mislila je Amerikanka.
'She's crazy', zakljucila je nakon svega.
Ja sam sklonija pomisliti, mozda samo drukcije ozicena.

Ponekad mislim na Lolu i njezin zivot na toplijoj polutki. Je li vec 'pronasla sebe' ? Hoce li doista proputovati pola svijeta zbog svojih krpica ? Bi li Lola doista samo zato dolazila u Japan ?


Inbox

From: L
Date: Monday, December 24, 2007 21:07
To: leavingbackagain@XXX
Subject: Merry Xmas


For now, let me just wish you a very MERRY CHRISTMAS AND A HAPPY NEW YEAR!

With my Best Wishes,

L
_________________________________________________________________

No virus found in this incoming message.
Checked by AVG Free Edition.
Version: 7.5.488 / Virus Database: 269.17.7/1194 - Release Date: 2007-12-23 17:27

Prica o Loli (2. dio)

Zadnji trudnicki dani prosli su joj u obavljanju najnuznijih poslova. Preko dana Lola je radila u skoli kao i obicno, nastojeci ustedjeti slobodne dane za porodiljni dopust. Popodne bi se rastrcala na sve strane, pitajuci, pregovarajuci, moleci.
Savjetovala sam joj da posjeti vrtice u blizini sto je prije moguce. U nadleznom gradskom uredu vec su je bili upozorili da slobodnih mjesta bas i nema, i da ce mozda morati cekati na smjestaj. Srecom, Lola je ubrzo ipak uspjela rezervirati mjesto u obliznjim jaslicama. Pristali su prihvatiti njezinu bebu kad navrsi dva mjeseca.
Nezgodno je bilo samo to sto jaslice primaju nove bebe tek od prvoga u mjesecu, a Lola se morala vratiti na posao ranije.
'Snaci ces se nekako', govorila sam joj.

Bila mi je zahvalna za svaki savjet, i cesto mi se javljala mailom da razmijenimo informacije. Mislila sam kako je steta da sve te formalnosti nije obavila jos davno prije, umjesto da u visokoj trudnoci na brzinu sve mora rjesavati sama. Ali tada jos nisam znala gotovo nista o Loli.


Pause

Gledajuci unatrag, danas mi se nas prvi susret na vratima (Lola, nenajavljena) ne cini vise tako neobican. Upravo dobro pristaje Lolinoj osobnosti. Barem otkako sam je ja poznavala, Lola nije bila od onih koji odvise pomno planiraju stvari. Kad bi i pokusala, pokazalo bi se da joj je ili timing los, ili izvedba nezgrapna, ili bi iskrsli problemi koji su se dali izbjeci, a ona ih nije bila kadra predvidjeti.
Lola je bila impulzivna i nepredvidljiva kao vjetar.

Mozda je i sama bila toga svjesna. Jedna od njezinih cestih recenica bila je: 'To je bila moja greska'. Mislju, rijecju, djelom i propustom, Lola je bila daleko od svake bahatosti.
Ta joj je vrlina kod mene isla debelo u prilog.


Rew.

Tri dana prije nego sto ce njezina krasna djevojcica doci na svijet, Lola je po vlastitom priznanju pocinila veliku gresku. Upravo tog dana sluzbeno je bila zapocela porodiljni dopust, i kad je konacno odlucila spakirati torbu za rodiliste, dosao je hitan poziv iz skole. Zatrazili su od nje da dodje i obavi neke administrativne formalnosti.
Lola se u sebi ponadala da ce joj skola konacno produziti ugovor o radu, koji je istjecao za tri mjeseca.
Dopustila im je da nacine kopiju njene trudnicke knjizice. Ispostavilo se da postoji ozbiljan problem - zeleci produziti svoj ionako kratak porodiljni dopust, Lola je bila prijavila kasniji datum porodjaja od stvarnog, koji je u knjizici, dakako, stajao crno na bijelom.
Lola je varala na kartama, i u skoli nisu htjeli prijeci preko toga. O produzetku ugovora vise nije bilo ni govora. Nastupio je status quo.

Jadala mi se, i bilo mi ju je istinski zao. Nasla se odjednom u nezavidnoj situaciji da nakon isteka porodiljnog dopusta ostane bez posla. Skola je vec bila pronasla zamjenu za Lolu - to im je ona ozbiljno zamjerila. Zeljela se boriti da ostvari ostatak prava koja joj pripadaju po zakonu, ali nije gajila prevelike nade.
'Sindikati tendiraju popustiti u korist japanskih firmi, i to ti je to', rekla je gorko. Bila je uvjerena da je se skola zeli rijesiti sto prije.

Od kolegice Amerikanke kasnije sam cula nesto drukciju verziju dogadjaja. Tko je u svojim iskazima bio blize istini, nemoguce je znati. Kao ni u 'Rashomonu'.


FF.

Pronasla sam njeno rodiliste u tokijskim bespucima. Pomalo zabrinuta zbog nezgodne situacije u kojoj se Lola odjednom nasla, pitala sam se kako li je podnijela porodjaj, je li je itko posjetio, kako se snasla u svemu tome ?...

U cekeru se naslo nesto voca i par sitnica za bebu. Suprotno mojim ocekivanjima, Lola nije potisteno lezala u bolnickom krevetu, niti djelovala zabrinuto kad sam je nasla. Dapace, novopecena mama u 42. godini zracila je vedrinom i u spavacici obavljala administraciju na recepciji, gdje sam je i nasla !
Obradovala mi se, kao i ja njoj. Gore u sobi ponosno mi je pokazala svoj mali zavezljaj, usnulu glavicu s cuperkom vrane crne kose:

'Evo moje male Japanke... Reci, sto mislis, raspoznajes li vec nesto ? Tata joj je vec jucer bio ovdje, a dosli su mi i kolege iz skole.'

Mala Hanako zauvijek ce ostati Lolin najljepsi japanski 'suvenir'.


Kratki rezovi

Lola se sa zdravom i cilom bebom vratila u svoj skromni stan. Kad sam je opet posjetila, bili smo vec u srcu zime. Stancic, kako god malen bio, tesko je mogla zagrijati samo jedna mala grijalica na struju. I opet mi je bilo zao Lole. Hanako je spavala u zagrijanoj sobi. Lijepo je napredovala. Lola se trudila biti njezna i pazljiva majka. Tome se nista nije moglo prigovoriti.

Otac djeteta povremeno je navracao da vidi bebu, ali bilo je jasno da Lola nije u trajnoj vezi s njim, niti takvu zeli.

Nije joj bilo ni lako. A opet, Lola nije bila bahata osoba. Onim svojim pseudo-pokajnickim tonom, s iskrenoscu koju joj tesko mozes uzeti za zlo, povremeno bi mi ispovijedila svoje 'grijehe':

'Danas mi je opet ponestalo pelena... zaboravila sam kupiti... Ali ti si me spasila, znas ? One Maline pelene koje si mi donijela, bas su mi dobro dosle... ne, ma kakvi prevelike, bas taman...'

'Moram priznati, ponekad ostavim Hanako samu da na brzinu otrcim u trgovinu... Nisam jos uspjela nabaviti kolica za nju, ovako mi je brze i lakse...'

'Pred neki dan, neka mi je bakica u trgovini natrljala nos... Kaze, sto je meni, zasto ostavljam bebu bez nadzora ? Dobro, ostavila sam je na klupici na polukatu, ali samo kratko, da nesto kupim. Bila je u jastucicu, mislila sam da je to u redu... Hanako postaje sve teza, tesko mi ju je nositi, znas...'

Nisam se ljutila, iako mi nije bilo ni pravo. Samo sam je zamolila da bude opreznija.

Umjesto mene, na Lolu su se ljutili drugi. Ljutili su se u skoli kad je zakasnjavala na posao, kasnije i jer je govorila neistinu. Ljutio se njezin ginekolog kad Lola nije dolazila na obavezne mjesecne preglede (jer su bili skupi, kaze). Lola je metodom pokusaja i pogresaka pronalazila rjesenja. A barem se ovih potonjih nije stidjela.


Pokusala sam Loli dati do znanja da sam uvijek tu, u blizini, i da cu joj pomoci kad god mogu. Oprezna kakva jesam, cuvala sam se prodikovanja.
Da ne bi Lola pomislila da joj ja, ovako sretno udana, zbrinuta, u krasnom stancicu gdje na stolu uvijek ima cvijeca i gdje se toplo kuha svaki dan, ja koja 'ne moram raditi' (to su njezine rijeci), zelim 'soliti pamet'.
Ona bi me uvijek lijepo docekala, lijepo bismo razgovarale, i nasuprot mojim znanicama Japankama koje u pravilu izbjegavaju 'teske' teme i rijetko kad kazu sto doista misle o tebi, Lola je za mene onako iskrena i pristupacna bila pravo osvjezenje.

Nikad me nije nazvala. Kad bih ja zvala nju, uvijek bih prvo cula: 'Bas sam te htjela nazvati...'

Ruku na srce, osjecala sam da Lola i ja nikad necemo postati prave prijateljice. Bile smo odvise razlicite.


(zadnji nastavak slijedi)

Prica o Loli

Pozvonila je na moja vrata jedne jesenje veceri, u doba kada obicno vise ne primam goste niti im se bas veselim. U prvi mah mislila sam da se zabunila. Stajala sam oci u oci sa zenom za koju sam bila sigurna da je ne poznajem.

"Izvolite ?...'

Lola je znala da je na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Znala je i moje ime. Hitno je trebala moj savjet, iako sam ja upravo bila pocela kuhati veceru, ne nadajuci se cak ni 'putujucim prodavacima svega i svacega', a kamoli njoj, nepoznatoj gaijin dami u poodmaklom stupnju trudnoce. New kid in town ?

Saznala sam da predaje engleski u elitnoj srednjoj skoli preko puta, da se tek nedavno doselila u nas kvart, i da obje poznajemo jednu Amerikanku koja radi u istoj skoli. Preko nje Lola je saznala gdje zivim, i tako je od jednoga doslo drugo.

Bilo je ocito da je u zurbi. Trebala je roditi za mjesec dana. Morala se brzo vratiti na posao (samohrana majka ?), ali nije imala kome ostaviti dijete na cuvanje. Znam li mozda kakvog babysittera ili neke jaslice u gradu, ili bih mozda sama bila voljna pricuvati joj bebu dok radi ? Ipak stanujem preko puta, to je stvarno jako blizu ?...

Prije nego sto sam uspjela shvatiti sto se zapravo dogadja, uspjela sam zakljuciti tri stvari: prvo, uslijed ovog razgovora koji sam prisiljena voditi, necu uspjeti skuhati veceru na vrijeme, od cega me istog trenutka spopala zlovolja. Drugo, nemam pojma odakle je ta Lola, po naglasku nikako je nisam mogla smjestiti, engleski joj je odlican ali Engleskinja ili Amerikanka sigurno nije, koji je to slucaj, Malta, Juzna Afrika, mozda ? I trece, uopce ne znam tko si, bejbe, ali pala si mi s Marsa nenajavljena i u vecernjoj spici kad imam najvise posla; ti si mi ocito neki teski kampanjac ako tek sad, s trbuhom do zuba pocinjes traziti jaslice; tamo odakle sam ja zene rezerviraju mjesta u vrticu cim zatrudne, a i u Nipponu su liste cekanja uobicajena stvar, cudi me kako to kao buduca J-mama jos ne znas; a ako me bas pitas za babysittera, kazem ti da bi i meni dobro dosao jedan, ali odmah ti mogu reci, pisi kuci propalo; ovo je Japan, my dear, i osim ako smo ti i ja nekim slucajem diplomati ili rock-zvijezde, ili smijemo racunati na dobri stari baka-servis, sto ocito nije slucaj, snalazit cemo se kao i sve mame Japanke, vuci klince posvuda za sobom kao macka mlado !

Nema sumnje, Lola je te veceri pogodila osjetljivu zicu. Ali priznajmo, svijet bi odavno otisao k vragu da ljudima svaki put skresemo u lice ono sto doista mislimo !

'Hmm, stvarno moras natrag na posao tako brzo ? Pa dobro, mogu se raspitati za jaslice, imam spisak svih vrtica u gradu, a znam i neke mame koje mozda mogu pomoci... Zao mi je sto ti ne mogu pricuvati dijete, imam djevojcicu u vrticu i izlazim nekoliko puta dnevno...'

Odlucila sam da je nama gaijinima ipak pametnije ako se medjusobno pomazemo. Ipak, te veceri Lolu nisam pustila u stan. Sve smo obavile na vratima.


FF.

Lola je porijeklom bila Brazilka, ali se odselila i cak dvadeset godina zivjela u Engleskoj. Studirala je jezik i sanjala o tome da jednog dana radi u Japanu. Neko vrijeme poducavala je engleski negdje u jugoistocnoj Aziji, da bi na kraju doista zavrsila u Zemlji Izlazeceg Sunca. Ostala je, eto, deset godina.
U skoli u kojoj je radila izdavala se kao 'Engleskinja', jer to je vise 'cool'. Pricala je kako se ne zeli izlagati nepotrebnom riziku diskriminacije. Na poslu, Lola je bez problema prosla kao native speaker.

REW.

Nekoliko dana kasnije srela sam je dok se biciklom vracala kuci s posla. Djelovala je svjeze i u formi, i bila je dobre volje. Odlucila je raditi do zadnjeg dana.
Nije Lola bila ni tako bespomocna kakvom se zeljela prikazati. Njezin je japanski ocito bio sasvim dostatan da sama obavlja konzultacije u vrticu, kod lijecnika i drugdje. Mozda je samo zeljela da vjerujem kako joj je tesko. Mozda je bila usamljena, ili se bojala.
Otac djeteta nije se pojavljivao ni u razgovoru, a ja nisam htjela navaljivati.

'Dobro sam, evo jos mogu dobro biciklom uzbrdo, iako mi malo smeta trbuh... Jos koji dan i evo bebe.... Makar, znas, ponekad se malo bojim, razmisljam, sto ako me ulovi postporodjajna depresija ? Nisam navikla sjediti cijeli dan kod kuce, a s bebom ce biti tesko... Ne znam sto da radim...'

Oh, ne. Ne jos jedna od onih sumornih prica iz novina... o depresivnim majkama prepustenima samima sebi, koje u trenutku ocaja dignu ruku na dijete... Mislim, otkud ja znam sto je i tko je ta Lola, misli li ozbiljno ili ne ? Ima li ovdje ikoga svoga, pitaj se ?
Ne jos jedna takva, ne u mom kvartu.

Odlucila sam ne izgubiti Lolu iz vida.


(nastavak slijedi)