Moja japanska citanka anno 2007

Godina Krmka uskoro je za nama. Za koji dan eto nas u Godini Stakora, koji na japanskim novogodisnjim cestitkama izgleda drazesno, prije nalik na misa nego na onog krupnijeg glodavca. Pa birajmo sto nam je draze.

Ovu godinu na blogu rado bih zaokruzila malim popisom knjiga procitanih u 2007. Dobar dio onoga sto sam u proteklih dvanaest mjeseci propustila kroz sake, naslo se na ovoj top listi. Popis, dakle, nikako nije konacan, ni kronoloski ili kvantitativno uredjen, no ono sto je svim ovim knjigama zajednicko, to je sto na izravan ili neizravan nacin imaju veze s, pogadjate, Japanom !

Zbog cega su me se dojmile ove knjige, po cemu ih se sjecam, i zasto mislim da su vrijedne visestrukog citanja:


Boyé Lafayette De Mente: Japan's Cultural Code Words

Zapadnjaci su cesto skloni mistificiranju Japanaca i jednostranom tumacenju japanskih kulturoloskih obrazaca. Ova knjiga, koja je pisana u formi prirucnika na temelju 233 natuknice, pregledno i abecednim redom (dvojezicno japanski - engleski) izlaze najvaznije kulturoloske kodove japanskog drustva. Tekstovi na temu 'bushido', 'furusato', 'kimochi', 'komyunikeshon gyappu' i niz drugih, citaju se kao antropoloska studija u malom. Sto je najbolje, vrlo su zabavni. Autor uvjerljivo demistificira Japan i Japance, onakve kakve ih mi vidimo i/ili kakvima se oni sami zele prikazati.

U mojem izvorno japanskom okolisu, knjiga mi je vise puta pojasnila zakucasta pitanja svakodnevice. U ostatku slucajeva, izvrsno me zabavila i opustila !


Giles Murray: 13 Secrets for Speaking Fluent Japanese

Zvuci previse dobro da bi bilo istinito: autor tvrdi da postoji trinaest nacina kako tecno progovoriti japanski, i ne stedi truda da bi to dokazao rijecju, slikom i konkretnim primjerom. Ipak, za sve nas koji smo sebi stavili u zadatak da u svom vremenski ogranicenom bitku u ovoj dolini suza, donekle dobro naucimo japanski, mislim da je knjiga pravo osvjezenje u moru literature na tu temu.

Za pocetak, knjiga na vrlo neortodoksni nacin daje pregled najvaznijih tehnika i 'trikova' koji ubrzavaju proces ucenja i trajnog zapamcivanja japanskih jezicnih struktura.

Knjiga vrvi ilustracijama i crtezima nacinjenim specijalno za tu prigodu. Moj omiljeni dio je urnebesna mini-manga, pisana kompletno u kondicionalima, o sretno zaljubljenom gaijinu Jimu cija avantura s fugu ribom nesretno zavrsava.

Ima tu jos mini-kvizova, krizaljki, pricica, stripova... Neki od preporucenih 'stosova' definitivno djeluju, sto vam mogu potvrditi svojim iskustvom. Sve u svemu, knjiga je zabava na kvadrat ! Watashi wa nihongo ga taihen suki da !

Kenzaburo Oe: Hikari pozdravlja stvari
(Kaifuku suru kazoka)

Kenzaburo Oe jedan je od najznacajnijih japanskih pisaca danasnjice i dobitnik Nobelove nagrade iz 1994. godine. Ova obiteljska kronika u cijem je sredistu mladic po imenu Hikari, zapravo je intimna povijest obitelji Oe. Piscev sin Hikari, koji je rodjen s mentalnim poremecajem, uz nesebicnu pomoc obitelji razvija se u uspjesnog glazbenika i kompozitora. Kenzaburo Oe dokumentira najznacajnije trenutke u odrastanju svog sina. Vlastita bol i teske sumnje roditelja pritom nisu izostavljene sa stranica. Zadivljujuca je snaga i volja ukucana koji se nose s teskim hendikepom mladica, i u tome nastoje ocuvati potrebnu dozu dostojanstva.
'Ni previse ocaja, ni previse nade', jednostavna je poruka ove knjige.


Yukio Mishima: Mornar koji je iznevjerio more (Gogo no eiko)

Uzitak je citati knjizevnost neosporne vrijednosti, a Mishima je definitivno jedan od pripadnika 'stare skole'. Psiholoski jak roman ciji likovi imaju motivaciju i dubinu, i koji se prevrcu u svojim unutarnjim proturjecnostima. Recenice koje teku kao rijeka, strogo i nezaustavljivo - o bilo bi divno znati pisati kao Mishima.

Scena mucenja macke bila mi je tesko probavljiva, ali u svjetlu autorove poetike, sluzi kao uvjerljiva uvertira za strasan kraj ovog romana, toliko jeziv da u knjizi u stvari nije ni opisan eksplicitno, vec samo naznacen.



Haruki Murakami:
Lov na divlju ovcu (Hitsuji o meguru bouken)
Blind Willow, Sleeping Woman (zbirka kratkih prica)

Kakva bi to japanska literarna godina bila bez Murakamija ? Prvi naslov odnosi se na roman, drugi na zbirku prica izdanih 2007.

Zasto toliko volim Murakamija ? Za pocetak, zato sto je kod njega nemoguce znati na koga ili sto cu nabasati. Moze to biti sasvim obican mladic koji zivi jako dosadnim zivotom, i koji odjednom, bez ikakve najave ili 'zvuka gonga', upada u neki 'twilight zone', i dalje se snalazi kako zna i umije. Skoro je moguce prilikom citanja previdjeti taj trenutak kad se to dogodilo. I odjednom, stara ravnoteza vise ne postoji. Stari, dosadni zivot postaje prava avantura koja moze zavrsiti uzbudljivo, ali i sasvim otvoreno, bez definitivnog kraja. Ponekad cak i sasvim besmisleno. Ali redovito se odvija u tajnovitim okolnostima.

U slucaju 'Ovce', Murakamijev junak pronasao je neki odgovor, zadovoljavajuci za njega samog (je li i za citatelja ?). U slucaju druge knjige, odgovora najcesce i nema. Sve ostaje na pitanjima.
Sto je zapravo za rodjendan pozeljela slavljenica u prici 'Birthday Girl' ? Zasto je neciji muz nestao na stepenistu zgrade izmedju 24. i 26.-og kata, i kako je nakon toga pronadjen u sasvim drugom gradu, ne sjecajuci se nicega ? Kako izgleda 'savrsen dan za klokane', i sto vreba s druge strane ogledala ?





Murasaki Shikibu: Pripovijest o Genjiju

U mojoj godini literarnih ulova, ovo je 'jelen kapitalac'. Ne samo po znacenju ('Genji' se smatra prvim romanom u svjetskoj knjizevnosti, pisan perom dvorske dame iz 11. stoljeca), ne samo po vrijednosti (literarni opisi na visokoj su razini i od iznimne svjezine, historijski i estetski od neprocjenjive vrijednosti), nego i po kalibru: roman u kompletnoj verziji u engleskom prijevodu broji nesto vise od 1000 stranica.
Prica o 'sjajnom princu Genjiju' koji je zivio na carskom dvoru u Kyotu okruzen damama i ljubavnicama, bavio se lijepim umjetnostima i s nadahnucem promatrao mijene godisnjih doba, i koji je samom svojom pojavom otimao uzdahe svih prisutnih, bit ce u sredistu jubilarne 'Genjijeve godine' 2008. - tocno tisucu godina nakon svoga nastanka.

O Genjiju se stoga namjeravam raspisati uskoro !


Vladimir Devidé: Japan

Ugodno iznenadjenje prilikom mog ovoproljetnog posjeta Hrvatskoj. Prekrasna ilustrirana monografija o Japanu, meni je pruzila neusporediv uzitak citanja na slikovitom, tecnom hrvatskom jeziku. Premalo je japanskih knjiga na hrvatskom u mojoj knjiznici - kako mi geografija nalaze, uglavnom nalazim i citam djela na drugim jezicima - i mnogo toga sto ovdje citiram, prisiljena sam donositi u (vlastitom) prijevodu.
Svi naslovi s ove liste osim posljednjeg, procitani su na stranim jezicima.

Veliko ciscenje

Doslo je vrijeme da svatko pomete pred svojim vratima, i to doslovno.

Svake godine krajem prosinca, nekoliko dana prije Nove godine, u Japanu zapocinje veliko spremanje. To je vazna i ozbiljna zadaca od koje gotovo nitko nije izuzet. Svatko kadar drzati u ruci krpu ili metlu bacit ce se s vise ili manje entuzijazma na veliko godisnje ciscenje ili osoji.

Recimo da se radi o nekoj varijanti naseg proljetnog ciscenja. U njoj nema neke klasicne podjele na 'muski' i 'zenski' dio. To je zato sto ciste, ribaju, glancaju i spremaju svi. Ne samo domacice poput mene, koje to i inace rade svaki dan, vec i skolarci, radnici i cinovnici, vojnici i policajci. Ciste i oni koji to inace nikad ne rade, na mjestima na kojima to nikad ne rade.

Kao kucanici kojoj su Cistoca i Urednost na prvom mjestu Ljestvice Svih Vrijednosti u kucanstvu i sire (i koja shodno tome placa danak u satima dnevno provedenim u pokusaju dostizanja ovih Ideala), meni se svidja ova ideja, njena realizacija i fairplay.

Naravno, Japan je zemlja koja i inace blista cistocom, uz neke manje izuzetke. Za Novu godinu sve bi trebalo postati jos sjajnije. I valjda bas zato ovih su dana svi oko mene jako zauzeti, nikoga ne mozes dobiti ni na kavu. Izgovor glasi: osoji. Jutrom iz okolnih kuca dopire zujanje usisavaca. Bljeste svjeze oprani prozori (sjetih se one nase reklame za deterdzent 'Carli' kad lik kaze gostima: 'stavite suncane naocale, moja zena je oprala sudje'). Ljudi ceprkaju i ciste po vrtovima, ulazima kuca, straznjim dvoristima.

Zamisljam kako se, u trenutku dok ovo pisem, sirom Japana laste podovi, ribaju kade, skidaju naslage prasine s lustera i visokih ormara, struzu zapeceni ostatci masnoce oko kuhinjskog resoa, baca starudija koja nikome vise nece posluziti...
O kako divno, kako cudesno.

Jer, Japanci u novu godinu zele uci cisti i neoptereceni. Ritual prednovogodisnjeg ciscenja ima dubinu i znacenje. 'Izbaci staro, unesi novo', popularna je krilatica krajem godine. Cisteci fizicki prostor oko sebe, i sami se u tom procesu rjesavamo nakupljenog mentalnog balasta. Oslobodjeni stare godine i njenih ljepljivih naslaga, rijeseni briga i dugova, ovako procisceni i laksi, ulazimo u novu godinu.

Tako oslobadjajuci osjecaj.




Visoke zidine svjetski cuvenog dvorca Himeji u prefekturi Hyogo, nedavno su cistili pripadnici japanskih samoobrambenih snaga, spustajuci se uzetima niz kose plohe.


U hramovima, radnici ovih dana dugackim bambusovim stapovima skidaju prasinu s visokih krovova i nadstresnica.

Muzic, koji se po prirodi opire zovu masa, i ove ce se godine pod pritiskom kolektiva praviti da marljivo cisti ormarice i ladice na poslu.




Djeco, zasucite rukave ! Krpa za skolarce, dimenzija 20x30 cm

Velike ribe jedu male

Prema svom nedavnom vlastitom priznanju, japanski car Akihito je utucen.

Povod ovoj neocekivano emocionalnoj izjavi nisu recentni privredni i politicki skandali, koje se car u svom svojstvu, dakako, i ustrucava javno komentirati. Nije rijec ni o dogadjanjima na javnoj povrsini, a jos manje o nekom novom skandalu unutar zidina carske palace.

Ono sto caru zadaje glavobolju je - riba. I to ne bilo koja, vec ona koja je izazvala pravu ekolosku katastrofu u najvecem japanskom jezeru Biwa. Da nevolja bude veca, sam car Akihito pustio je ribicu u jezero.

Prica seze unazad u godinu 1960., kada je mladi prijestolonasljednik Akihito boravio u posjetu Sjedinjenim Drzavama. Od tadasnjeg gradonacelnika Chicaga princ je primio naizgled neobican poklon, primjerak domace slatkovodne ribe iz vrste suncanica (eng. 'bluegill', Lepomis macrochirus). Riba je popularna u Sjevernoj Americi, gdje joj je staniste.


Lepomis macrochirus

Akihito, tada nadareni mladi znanstvenik i zaljubljenik u ihtiologiju (znanost o ribama), znao je cijeniti takav egzotican dar, i vratio se kuci u Japan s namjerom da ribu upotrijebi u drustveno korisne svrhe. Tako je riba ubrzo bila donirana lokalnim vlastima u sredisnjem Japanu, na podrucju jezera Biwa, gdje se trebala uzgajati za ljudsku prehranu i sportski ribolov.
Eksperimentalni uzgoj odvijao se isprva po planu i u kontroliranim uvjetima, unutar dvostrukih mreza i na ogranicenom podrucju. Medjutim, nakon nekoliko godina postalo je jasno da je plan posao po krivu, jer riba se u jezeru pocela razmnozavati sama od sebe. Njezin broj poceo je nekontrolirano rasti i ugrozavati druge domace vrste.

Suncanica je vrlo otporna riba koja se brzo razmnozava, i u jezeru Biwa poharala je sve sto joj nije doraslo snazi. Domace vrste sarana i nekih drugih riba drasticno su se smanjile ili cak posve nestale. Procjenjuje se da u jezeru Biwa, cija je povrsina 672 km2, trenutno zivi oko 1250 tona ove uvezene posasti.




Car Akihito, koji danas vazi kao strucnjak za taksonomiju (sistematiku) riba, izjavio je kako je uznemiren nezeljenim razvojem dogadjaja, te apelirao na donosenje mjera za ocuvanje ekosistema na jezeru Biwa.



Hoce li ove ribice prezivjeti napad suncanice ?


Dakako, lokalne vlasti vec godinama pokusavaju istrijebiti uljeza na razne nacine. Jos 90-ih godina zapoceo je lov na suncanicu u sirokim razmjerima. To, nazalost, nije dalo nekih vecih rezultata, jer velike ribe u jezeru Biwa i dalje papaju male.
Sve dok se netko nije dosjetio muci: ako ih se ne mozemo rijesiti, pojedimo ih !

(Sto je i bila prvobitna namjera, ali...
Suprotno ocekivanjima, riba nije postala odvise popularna na svakodnevnom jelovniku Japanaca. Iako u Americi vazi kao vrlo ukusna, Japanci nisu previse odusevljeni.
Netko je rekao da je to zato sto je riba jednostavno previse ruzna.)

Novi, ukusni recepti trebali bi ohrabriti stanovnistvo da se prihvati masovnog tamanjenja ribe - na tanjuru. Na kraju krajeva, radi se o ekoloskom problemu. Suncanica je u Zemlji Izlazeceg Sunca postala 'neugodna istina'...

Izvolite, dakle, ribicu na sto nacina: mariniranu, przenu, u umaku od chilija, kao sushi po lokalnom receptu, malko kiselkast, te najnoviji 'eko-burger' - jeduci ga, cinimo dobro !

Skice iz (d)okolice: Jesenje boje

Ono sto tresnjin cvijet znaci Japanu u proljece, s jeseni to je sareno lisce javora i gingko drveta.
Gotovo da je tesko naci dva drveta s identicnom nijansom zute ili crvene boje lisca. Ta ziva ljepota ovih tjedana beskrajno zaokuplja oko promatraca u bilo kojem parku, setalistu ili vrtu.
Je li ljepsa sakura ili gingko, procvala sljiva s proljeca ili jesenski zacrvenjen javor ? Ni sjajni princ Genji iz istoimene romanse nije se mogao odluciti, a ja mu dajem za pravo.

Zima samo sto nije stigla u nas kutak Japana.






Momiji (javor)




Gingko lisce