11

srijeda

ožujak

2015

ULOMAK IZ PRIČE "ČUDO"

Četvrta je godišnjica razornog potresa i tsunamija koji je poharao regiju Tohoku. Evo ulomka iz priče "Čudo" koja evocira događaje u mjestu Rikuzentakata u prefekturi Iwate u sjeveroistočnom Japanu.
Priča je objavljena u mojoj nedavno izašloj zbirci "Prognoza za sjeverozapadni Tokyo", koju možete naručiti putem mejla ili Facebooka.



Ljudi su govorili prigušeno i drhtavo dok im je kosu mrsio vjetar. S oceana su se kriješteći dozivali galebovi.

– Oče, kako to da val nije odnio i ovaj bor? Je li on bio najviše drvo u cijeloj šumi?

Otac umorno pogleda sina koji mu prekine niz dugih, tužnih misli.

– Možda nije bio najviši, ali najjači, to sigurno da. Pogledaj kako su mu žilave grane pri vrhu. Izgubio je sve donje grane, kora mu je oguljena pri dnu, ali grane na vrhu su ostale. Imaju dosta iglica. To je vrlo posebno drvo, sine – reče otac i sagne glavu u molitvi. Sin je ušutio.

Kad je otac podigao glavu, opazi da dječak plače. Bez riječi ga obgrli i privuče k sebi.

– Oče, bojim se... – promuca dječak kroz suze.

– Čega, sine?

– Bojim se da će opet doći veliki val i srušiti to jedino drvo – zajeca dječak.

Otac se nasmiješi i reče:

– Ne boj se, sine. To se neće dogoditi. Ovaj bor će ostati stajati tu gdje jest. A znaš zašto? Zato što je ovo mjesto sveto. Upamti to, sine.

Oko njih su i dalje kričali galebovi, kao da ih se sve to ne tiče. Ocean, sada idiličan i pitom, plavičasto se presijavao u daljini. Osamljeno drvo bora stajalo je pred njima kao nijemi svjedok nezaboravljenog.



08

nedjelja

ožujak

2015

ULOMAK IZ PRIČE "KOSA"

Danas je Dan žena, pa evo jedne prigodne priče iz moje najnovije zbirke "Prognoza za sjeverozapadni Tokyo".

Kažu da su žene tradicionalno potplaćene u gotovo svim zanimanjima. Nemojte ni trenutka posumnjati da je u Japanu drukčije. Kako li je onda tek strankinjama u toj zemlji?

Priča pod nazivom "Kosa" počinje ovako:


Mona se prvi put u životu ošišala. Desilo se da je tog dana bio njezin trideseti rođendan.

Kada je kasnije razmišljala o tome, činilo joj se da ništa od toga nije moglo biti slučajno. Bilo je vruće ljetno popodne kad je razgledavala štandove na uličnoj rasprodaji i nećkala se bi li što kupila, kadli je za svojim leđima čula taj glas.

– Imate divnu kosu – rekao je i kad se okrenula, ugledala je lice sredovječnog muškarca sa zaliscima. Prije no što je moglo doći do neugodnog ispada – jer je znala da se od normalnih muškaraca kakve je poznavala, nije vrijedilo nadati komplimentima – nepoznati ju je preduhitrio i ponudio joj “mogućnost zarade”.

– Nije ono što mislite – brzo doda kad je vidio njezin izraz lica. Samo što nije navrat-nanos pobjegla vjerujući da ima posla s perverznjakom, kad muškarac ispod glasa reče:

– Biste li mi prodali svoju kosu?

I tu je priča doista mogla i završiti, da je vrag kojim slučajem htio ostaviti Monu na miru. Još istu večer stajala je pred ogledalom u kupaonici i zamišljeno četkala svoju dugu crnu kosu koja joj je dosezala do pasa. Uzdahnula je. Više joj nije bilo stalo kao prije, i iako joj je kosa bila još uvijek bujna i sjajna, Mona je bila navikla prikrivati njezinu ljepotu tako što ju je plela u pletenicu ili skupljala u punđu. No kad se onog jutra bila češljala, iz lijenosti je samo provukla kosu u rep i ostavila da joj slobodno pada niz leđa. Mora da je to privuklo strančevu pozornost, inače ne bi nastupio tako drsko.

Te večeri, iz ogledala su iskoračile uspomene i obujmile je svom žestinom... Kada je još kao mlada djevojka s Filipina došla u Japan, od svog budućeg muža dobila je kompliment. Rekao joj je kako ga sa svojom dugom raspuštenom kosom podsjeća na ljepotice u kimonima sa starih japanskih printeva. Bila je polaskana. Sada se to činilo tako davno, kao da je sve samo sanjala.

I još bi uvijek postojala šansa da Mona zaboravi sve ovo, da ubrzo nakon toga nije srela Mariu, nekadašnju kolegicu iz tvornice kolača u kojoj su pet godina radile rame uz rame i dijelile dobro i zlo, dok obje nisu ostale trudne i otišle na porodiljni dopust, točnije: dobile otkaz, i nikad se više nisu vratile na posao. Jako se obradovala, a još više začudila novostima: Maria je bila ošišana vrlo kratko, skoro na dječačku frizuru, i samo su guste šiške podsjećale na nekadašnju raskoš njezinih tamnih kovrča.

– Nije bilo zabadava. Dobila sam za nju dvadeset tisuća – pohvalila se Maria dok su zajedno sjedile u obližnjem kafiću i hladile se plastičnim lepezama.



Kako priča završava, možete saznati ako mi se javite na mail ili FB. Još uvijek poklanjam primjerke knjige zainteresiranim čitateljicama i čitateljima!







04

srijeda

ožujak

2015

NOVA KNJIGA KRATKOPRIČA "PROGNOZA ZA SZ TOKYO"

Dosta sam pisala o tuđim knjigama, vrijeme je da pišem o svojoj!

Nakon "Japanskih buba" (2011.), svjetlo dana ugledala je moja druga knjiga - zbirka kratkih priča "Prognoza za sjeverozapadni Tokyo" (nakladnik Zigo Rijeka, 2015.).

Protagonisti zbirke ponajvećma su stranci koji pokušavaju pronaći svoj modus vivendi u nikad kompliciranijem suvremenom Japanu, ali i Japanci u interakciji s ništa manje zahtjevnim strancima. Kao i u ostatku svijeta, recesija uspješno razara male živote. A onda, u ožujku 2011., događa se Fukushima. Nakon početnog šoka slijedi otrežnjenje. Japanske nuklearke prestaju s radom, nacija je primorana štedjeti. Stanovnici se brzo prilagođavaju novim okolnostima. Za početak, važno je pratiti prognozu: koliko će struje danas biti proizvedeno u našem gradu, i kako uštedjeti koji kilovat više? Jedni će doći probuditi nadu, drugi će iz tog "novog Japana" pobjeći glavom bez obzira. Treći će se izgubiti u svojim fantastičnim svjetovima kojima ni potres ni tsunami ne mogu ništa...

Na zbirci je vrijedno radila ista ekipa koja je omogućila nastanak prve knjige: nakladnik Zlatko Ožanić (Zigo Rijeka), urednica Marina Vrđuka Beleš, lektorica Mirela Fuš i autorica naslovnice Sanja Kapidžić. Svima veliko hvala na trudu i strpljenju!
Posebno hvala tvrtci Izgradnja-Kraš d.o.o. iz Varaždina koja je financijski pomogla izdavanje knjige.

Još samo sljedećih nekoliko dana poklanjam potpisani primjerak knjige čitateljima Blog.hr-a kojima ne bude mrsko odgovoriti na sljedeće pitanje:

Zašto tebi Japan nije na trećem mjestu?


(upiti putem maila ili na FB)

Tko propusti ovu divnu priliku, knjigu će ubuduće moći nabaviti u hrvatskim knjižnicama, knjižarama, putem Superknjižare (online naručivanje) te direktno od nakladnika. Od autorice, dakako, uvijek možete naručiti svoj primjerak s posvetom.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>