Ubojica s bezbroj lica

Ptičica je propjevala. Nakon mjeseci zagrižene šutnje oglasio se Tatsuya Ichihashi, donedavno najtraženiji ubojica u Japanu. (O liku koji na duši nosi mladu Britanku Lindsay Ann Hawker, pisala sam svojedobno ovdje). Učinio je to na vrlo kontroverzan način. Naime, upravo ove srijede, 26. siječnja u Japanu je izašla Ichihashijeva knjiga u kojoj on opisuje događaje neposredno nakon ubojstva Hawkerove pa sve do svoga spektakularnog uhićenja u studenome 2009. godine, a sve to još prije početka suđenja - piše The Japan Times.

Knjiga od 238 stranica pod naslovom "Prije uhićenja – zapis o praznini od dvije godine i sedam mjeseci“ izdana je u nakladi izdavačke kuće Gentosha Inc. U njoj Ichihashi ne iznosi pojedinosti o stravičnom umorstvu nakon kojeg je bio u bijegu više od dvije i pol godine, i za koje tek treba stati pred lice pravde. Umjesto toga, raspisao se o pojedinostima svog bijega pred policijom, kada se skrivao po parkiralištima, pod mostovima i u napuštenim izbama na udaljenom japanskom otoku iz kojih se usuđivao izaći samo noću, paničareći od pomisli da bi njegova žrtva mogla oživjeti. Opisuje i rezanje dijelova svoga lica nožem kako bi promijenio vlastiti opis, ali i hodočašće u budististička svetišta u znak kajanja zbog onoga što je učinio. Usporedo s tim, kao pljusku u lice japanskoj policiji iznosi podatak da je u isto to vrijeme uspio posjetiti Tokyo Disneyland.

Može se očekivati da će Ichihashijeva knjiga podići brdo prašine već prije početka samog suđenja, koje se treba održati kasnije ove godine. Prema nedavno donesenom zakonu u Japanu, članove porote bi uz profesionalce trebali činiti i obični građani. To bi moglo dodatno podići temperaturu u sudnici.

Prema izjavi izdavača knjige, Ichihashi je svoje djelo (koje je sam ilustrirao, uključujući crtež bjegunca na naslovnici) objavio kao „čin kajanja“, a prihode od prodaje kani u potpunosti prepustiti obitelji Hawkerove. Obitelj je u međuvremenu na vijest o objavljivanju reagirala s gnušanjem. Prijevod knjige na engleski jezik zasada nije u planu.



"Prije uhićenja – zapis o praznini od dvije godine i sedam mjeseci“, s Ichihashijevim ilustracijama

Kakav je, dakle, bio život najtraženijeg bjegunca u Japanu, lice koje nas je 31 mjesec gledalo sa svih potjernica na željezničkim postajama i koban policijskim kućicama, čovjeka kojem više od dvije i pol godine nitko nije mogao ući u trag i o kojem su kolala svakakva naklapanja?

Ichihashi u knjizi opisuje kako je tog kobnog 26. ožujka 2007. bježao pred policajcima, koji su nakon hitne dojave upali u Ichihashijevu zgradu u Ichikawi nedaleko od Tokyja. Na balkonu svog stana u kadi punoj pijeska Ichihashi je ostavio mrtvo tijelo učiteljice engleskog jezika Lindsay Ann Hawker. Uspoređuje se s Robertom De Nirom u filmu „Heat“ dok bježi hvatajući ključeve, walkman, novčanik i ručni sat, samo u majici i trapericama (cipele i čarape izgubio je u trku). Neko vrijeme skrivao se u susjedstvu i jeo iz kanti za smeće u blizini hotela i trgovina, „pokušavajući ne disati da me netko ne čuje“.

Već prvu noć u bijegu, u javnom WC-u pokušao je zašiti nos iglama kako bi promijenio svoj karakterističan izgled. Kasnije je isto pokušao škarama i nožem, da bi radeći na baušteli kroz neko vrijeme dovoljno uštedio da plati plastičnu operaciju lica i tako značajno promijeni svoj izgled.

Vijesti o sebi Ichihashi je slušao na radiju i čitao u novinama, i tek mu je tada počelo svitati kakvo je nedjelo počinio, piše. Kad je saznao da je obitelj Hawkerove iz Velike Britanije doputovala u Tokyo kako bi podigla javnu svijest o zločinu, bježao je dalje glavom bez obzira, govoreći sam sebi da bi na njegovu mjestu svatko to učinio.

Priznajući da nije imao hrabrosti počiniti samoubojstvo, Ichihashi je pobjegao u zapadni dio zemlje, gdje je povremeno radio kao građevinac i uspio namaknuti pristojnu sumu za plastične operacije lica, kojima se svjesno povrgnuo u namjeri da zauvijek zametne trag. Bježao je još dalje, na mali otok Ohajima u južnom arhipelagu Okinawe (na kojem navodno živi samo jedan stanovnik, neki 88-godišnji starac), gdje je živio u napuštenoj betonskoj kućici (bivšem bunkeru iz Pacifičkog rata?) i prehranjivao se hvatajući zmije, rakove i morske krastavce. Danju je izbjegavao izlaziti da ne susretne turiste koji bi mogli prepoznati njegovo lice s potjernice.





Betonski bunker na otoku Ohajima u kojem se skrivao Ichihashi

Ichihashi u svom zapisu iznosi i neke „lirske“ momente, poput susreta s divovskim leptirima na otoku i trenutka kad je zaplesao na pjesmu s radija „Born to be Wild“. Navodi čak i lektiru u kojoj je uživao u trenucima samoće: „Zločin i kazna“, „Lovac u žitu“, „Harry Potter“ (koji mu je preporučila Lindsay), djela Harukija Murakamija. (Zanimljiva je, čak frapantna podudarnost između Ichihashija s likom Aomame iz zadnjeg Murakamijeva romana „1Q84“ iz 2009. Ondje Aomame (30 godina, manijak fizičkog vježbanja, Einzelgänger kao i Ichihashi), kao profesionalna tamaniteljica nekih jako, jako zločestih ljudi, na kraju karijere razmišlja o plastičnoj operaciji lica kako bi sebi zamela trag i okrenula novu stranicu u životu. Osobno, ne mogu se oteti dojmu da je Ichihashi čitao baš tu Murakamijevu knjigu!)

Pišući o svom hodočašću na budistička sveta mjesta na otoku Shikoku samo mjesec dana nakon ubojstva, Ichihashi navodi kako mu je jedina želja bila da Lindsay „oživi kao da se ništa nije dogodilo“.

Zbog onoga što je učinio Lindsay, apstinira od seksa i kloni se društva, piše. Pobija tadašnje navode iz japanskih medija, prema kojima se ubojica mlade Britanke skrivao kod prijatelja, i ističe da kao bjegunac nije bio u kontaktu ni s obitelji ni s prijateljima. Apsurdna su i nagađanja kako je neko vrijeme radio kao prostitutka u Tokyju, kaže.

Ichihashi u svojoj knjizi ne iznosi potankosti o zločinu niti o suđenju koje ga čeka. Svjestan da bi za svoje nedjelo mogao dobiti smrtnu kaznu (u Japanu ona još postoji), pita se kakav je to osjećaj završiti na vješalima.

Tatsuya Ichihashi uhićen je u studenome 2009. u Osaki dok je čekao ukrcavanje na trajekt za Okinawu. Na njega je bila raspisana tjeralica od rekordnih 10 milijuna jena.

Do početka suđenja, motiv Ichihashijeva zločina ostaje nerazjašnjen.