Marketing
Velike ribe jedu male
Prema svom nedavnom vlastitom priznanju, japanski car Akihito je utucen.
Povod ovoj neocekivano emocionalnoj izjavi nisu recentni privredni i politicki skandali, koje se car u svom svojstvu, dakako, i ustrucava javno komentirati. Nije rijec ni o dogadjanjima na javnoj povrsini, a jos manje o nekom novom skandalu unutar zidina carske palace.
Ono sto caru zadaje glavobolju je - riba. I to ne bilo koja, vec ona koja je izazvala pravu ekolosku katastrofu u najvecem japanskom jezeru Biwa. Da nevolja bude veca, sam car Akihito pustio je ribicu u jezero.
Prica seze unazad u godinu 1960., kada je mladi prijestolonasljednik Akihito boravio u posjetu Sjedinjenim Drzavama. Od tadasnjeg gradonacelnika Chicaga princ je primio naizgled neobican poklon, primjerak domace slatkovodne ribe iz vrste suncanica (eng. 'bluegill', Lepomis macrochirus). Riba je popularna u Sjevernoj Americi, gdje joj je staniste.
Lepomis macrochirus
Akihito, tada nadareni mladi znanstvenik i zaljubljenik u ihtiologiju (znanost o ribama), znao je cijeniti takav egzotican dar, i vratio se kuci u Japan s namjerom da ribu upotrijebi u drustveno korisne svrhe. Tako je riba ubrzo bila donirana lokalnim vlastima u sredisnjem Japanu, na podrucju jezera Biwa, gdje se trebala uzgajati za ljudsku prehranu i sportski ribolov.
Eksperimentalni uzgoj odvijao se isprva po planu i u kontroliranim uvjetima, unutar dvostrukih mreza i na ogranicenom podrucju. Medjutim, nakon nekoliko godina postalo je jasno da je plan posao po krivu, jer riba se u jezeru pocela razmnozavati sama od sebe. Njezin broj poceo je nekontrolirano rasti i ugrozavati druge domace vrste.
Suncanica je vrlo otporna riba koja se brzo razmnozava, i u jezeru Biwa poharala je sve sto joj nije doraslo snazi. Domace vrste sarana i nekih drugih riba drasticno su se smanjile ili cak posve nestale. Procjenjuje se da u jezeru Biwa, cija je povrsina 672 km2, trenutno zivi oko 1250 tona ove uvezene posasti.
Car Akihito, koji danas vazi kao strucnjak za taksonomiju (sistematiku) riba, izjavio je kako je uznemiren nezeljenim razvojem dogadjaja, te apelirao na donosenje mjera za ocuvanje ekosistema na jezeru Biwa.
Hoce li ove ribice prezivjeti napad suncanice ?
Dakako, lokalne vlasti vec godinama pokusavaju istrijebiti uljeza na razne nacine. Jos 90-ih godina zapoceo je lov na suncanicu u sirokim razmjerima. To, nazalost, nije dalo nekih vecih rezultata, jer velike ribe u jezeru Biwa i dalje papaju male.
Sve dok se netko nije dosjetio muci: ako ih se ne mozemo rijesiti, pojedimo ih !
(Sto je i bila prvobitna namjera, ali...
Suprotno ocekivanjima, riba nije postala odvise popularna na svakodnevnom jelovniku Japanaca. Iako u Americi vazi kao vrlo ukusna, Japanci nisu previse odusevljeni.
Netko je rekao da je to zato sto je riba jednostavno previse ruzna.)
Novi, ukusni recepti trebali bi ohrabriti stanovnistvo da se prihvati masovnog tamanjenja ribe - na tanjuru. Na kraju krajeva, radi se o ekoloskom problemu. Suncanica je u Zemlji Izlazeceg Sunca postala 'neugodna istina'...
Izvolite, dakle, ribicu na sto nacina: mariniranu, przenu, u umaku od chilija, kao sushi po lokalnom receptu, malko kiselkast, te najnoviji 'eko-burger' - jeduci ga, cinimo dobro !
Post je objavljen 11.12.2007. u 05:20 sati.