27
srijeda
veljača
2008
Drz'te lopova
Covjek je stao kraj oglasne ploce u nasem straznjem dvoristu i poceo petljati oko zastavice.
Dan je bio prohladan. Zelena tkanina zastavice kloparala je pod naletima vjetra. Ali covjeka to nije smetalo u namjeri da obavi ono zbog cega je dosao. Spretno i bez zurbe utaknuo je zastavicu u utor, uvjerivsi se da je dovoljno dobro pricvrscena. Potom je jos malo pricekao da vidi kako leprsa. Zatim se udaljio.
Covjek me valjda nije ni opazio dok sam ga motrila s prozora svoje spavace sobe. Odande puca pogled na mali park preko puta, pomalo zapusten, 'svaciji i niciji'. Pred zidicem parka je oglasna ploca. A sad tamo stoji i famozna zelena zastavica upozorenja.
'Stop kriminalu - cuvajte se otimaca torbica !' - pise na zastavici naizmjenicno plavim i crvenim slovima. Poruka koju je ostavio komunalac po sluzbenoj duznosti daje na znanje da nam se ulicni kriminal primaknuo jedan korak blize, da je vec tu u samom nasem kvartu, i da posten gradjanin prolazeci ulicom treba svoj novcanik stisnuti cvrsce pod misku.
Vise nigdje nismo sigurni.
'Hittakuri' ili otimac torbica lokalni je strah i trepet. Nema tome tako davno da je ulicama naseg grada harao famozni otimac torbica. Zrtvama se priblizavao na motociklu, i u naletu s ledja otimao cekere domacicama koje bi se vracale kuci iz trgovine, ne sluteci zla.
Zabrinuta susjeda Fumiko cak mi je darovala mrezicu za prednju kosaricu bicikla, u slucaju da se motorizirani nitkov drzne posegnuti u predio mog cekera gdje drzim novcanik, otprilike u pretincu izmedju spinata i glavice zelja.
'Hittakuri ni chui !' - Cuvaj se otimaca torbica
Sudeci po broju recentno postavljenih zelenih zastavica, u lijepom nasem Nipponu s rekordno niskom stopom kriminala sigurnosna situacija se pogorsava iz dana u dan.
Provalnici, prevaranti i dzepari, osobe lascivna ponasanja, sitni i krupni kriminalci - da su tu medju nama i da stalno vrebaju na nasu imovinu i sigurnost, na to nas na svakom uglu upozoravaju sarene zastavice, posteri i panoi. Postavljeni su obicno na strateski odabranim, dobro vidljivim mjestima: pokraj prometnica, u blizini stambenih zgrada, parkova i igralista. Redovito su u zivim bojama, s velikim sarenim slovima koja ne ostavljaju mjesta sumnji o cemu se radi - barem za one koji znaju citati.
Ako ih i zamijeti, obicnom turistu nevjestom japanskom jeziku i pismu takvi ulicni oglasi zacijelo ce se uciniti dijelom javnog dekora, tog nevjerojatnog japanskog sarenila, i nece im obracati preveliku paznju. No oni poput mene koji se Japanom smucaju dovoljno dugo, i cija je ruta u svakodnevnom slalomu od mjesta A do mjesta B i nazad (prva voznja, druga voznja) pokolcena sarenim zastavicama koje sve odreda porucuju nesto ozbiljno i vazno, prije ili kasnije postavit ce sami sebi pitanje: sto svo to znakovlje zapravo znaci, i kakav je efekt tih poruka ?
Umjesto odgovora na pitanje, zelim samo konstatirati da dasak zdrave pameti nekima koji su evidentno na meti napadaca ne bi bio naodmet.
Zloguki otimaci torbica po mom misljenju sami sebi otezavaju nemili zadatak. Zasto se upustati u vratolomije na slabo osvijetljenim cestama i pri velikim brzinama, kad je u svakom vlaku zadatak moguce obaviti mnogo lakse. Samo treba zavuci ruku u poluotvorene zenske torbice iz kojih novcanik proviruje i kaze: uzmi me.
Iz straznjeg dzepa muskih hlaca cuje se zov nabreklih novcanika koji zude promijeniti vlasnika.
Nadalje, djecja bi igra bilo pokupiti novac i druge dragocjenosti od pozaspalih putnika na kasnim vecernjim linijama vlaka.
Cemu krasti od domacica koje se u predvecerje vracaju kuci sa specerajem, kad se tek nesto malo kasnije navecer pred svakom stanicom vlaka klati barem jedan tresten pijan, kojeg je mnogo lakse opeljesiti za preostalih par tisuca u dzepu (rezerva za taksi do kuce).
Bilo kako mu drago, upozoreni smo. Zastavice leprsaju na vjetru, i dok priroda ne osareni sa skorog proljeca, one su nam jedino zelenilo usred kvartovskog sivila. Kao sareni amuleti, mozda nas ipak bar malo stite od nezgode. Zlu ne trebalo, stiscem ceker cvrsce pod misku i guram bicikl dalje uzbrdo.
U gradskom parku, znak upozorenja na lopove koji vrebaju povoljan trenutak da vam se usuljaju u kucu...
Samo nekoliko metara dalje, upozorenje na moguc nezeljen susret s osobama perverznih sklonosti ('chikan')
komentiraj (14) * ispiši * #
18
ponedjeljak
veljača
2008
Da prostite, smrdite
Japanska farmaceutska industrija ponovno trijumfira. Na trziste je izbacen preparat koji, kako se tvrdi, djelotvorno suzbija jednu prilicno neugodnu pojavu povezanu sa starenjem, podjednako mrsku mladima i onima u poodmakloj zivotnoj dobi.
Ono sto je u vecini modernih drustava jos uvijek tabu tema, i o cemu nam nije odvise ugodno pisati, a ni govoriti, poznato je pod nazivom 'staracki miris'.
Tablete protiv starackog zadaha djeluju na principu suzbijanja tvari u organizmu koja uzrokuje neugodni zadah starenja. Najnovije 'elegantno' farmaceutsko rjesenje tog problema moguce je za sada nabaviti samo u Japanu, gdje prodaja vec sad tece odlicno.
Naziv 'staracki miris' prvi put sluzbeno je upotrijebljen u laboratorijima cuvene japanske kozmeticke tvrtke Shiseido, koja se krajem 90-ih godina ozbiljno pozabavila problemom neugodnog zadaha tijela starijih osoba. Otkrivene su neke zanimljive cinjenice.
Ljudsko tijelo sadrzi palmitoleinsku kiselinu, vrstu masne kiseline. Nju razgradjuju bakterije u kozi i lipidni peroksidi, tvari koje su u organizmu starijih osoba prisutne u vecim koncentracijama. Konacni produkt te razgradnje je nonenal - tvar koja prouzrokuje specificni staracki zadah. Po definiciji strucnjaka, nonenal zaudara na tvar 'prljavu i masnu, s nijansama mirisa zelene trave' - za one koji jos nisu sigurni o cemu se radi.
Iako nonenal izlucuju i mladje osobe u 20-im i 30-im godinama zivota, samo u iznimnim slucajevima kod njih je prisutan neugodan miris. Kod osoba u 40-im i 50-im godinama, medjutim, lucenje nonenala naglo raste, i povecava se sve vise kako osoba stari.
Drugim rijecima, ono sto pocinje kao neugodan 'zadah srednje dobi' - sto je u Japanu znanstveno prouceno i dokumentirano na primjeru oznojenih salarymana u sredstvima javnog prijevoza na kraju radnog dana, pred kojima bi s gadjenjem uzmicale gospe finijeg nosa - s godinama moze prerasti u masovno nepopularan 'zadah starosti', od kojeg zaziru mladi i oni koji se tako osjecaju.
Osoba koja je svoj radni vijek posvetila proucavanju onoga na sto ostatak covjecanstva s prezirom okrece nos, zove se Shoji Nakamura i radi za tvrtku Shiseido. Ovaj olfaktorni genij navodno je kadar razlikovati oko 2000 razlicitih mirisa. Upravo je on otkrio postojanje i djelovanje nonenala, tvari koja prouzrokuje staracki zadah.
Dixit Nakamura: 'Neugodan zadah jace se osjeca kod (starijih) muskaraca, cija je osobna higijena cesto losija.'
I naravno, za razliku od zlosretnog Jean-Baptistea Grenouillea u romanu/filmu 'Parfem', ciji je nos po svim ljudskim mjerilima bio stvoren za bozanske stvari, no odsluzio svoje vragu, Nakamura je svoje iznimne sposobnosti usmjerio u korist modernog drustva koje ne tolerira neugodne mirise i tezi sterilnosti i gotovo apsolutnoj cistoci.
U slucaju suvremenog japanskog drustva, umjesto bilo kakvog izrazenog mirisa tijela, pozeljniji je ne-miris. Odsutnost mirisa.
Jake parfeme i dezodoranse Japanci gotovo uopce ne koriste. Jednako je nepozeljno u drustvu mirisati na, khm, sebe samog. Ustvari, pozeljno je ne mirisati uopce.
I tu smo, paradoksalno, opet kod Grenouillea, s tijelom idealnog muskarca novog doba, jer on sam nije mirisao ni na sto. Bio je apsolutno bez mirisa.
'Mushuu monogatari', ili u slobodnom prijevodu 'Prica bez mirisa': eliminator starackog zadaha na biljnoj bazi. Cijena jednog pakiranja od 60 tableta (dovoljno za mjesec dana) iznosi 9500 yena (437 kuna); trenutno se nudi s popustom po cijeni od 4980 yena (229 kuna).
Produkt je zadnji u nizu preparata protiv neugodnih tjelesnih mirisa koji na japanskom trzistu uzivaju golemu popularnost, npr. samponi, prasci, osvjezavajuce maramice, osvjezivaci prostora, ruzevi za usne...
komentiraj (18) * ispiši * #
08
petak
veljača
2008
Japancica
U posljednje vrijeme, izvjesni znaci ukazuju na to da nam Mala (5) postaje Japanka ! Ili kako drukcije ovo nazvati:
1. Na stolcu sjedi podvijenih nogu.
2. Prekriva usta dlanom kad se smije.
3. Razgovara sama sa sobom na japanskom.
4. Vise voli onigiri od sendvica.
5. Hiraganu/katakanu cita i pise bolje od abecede.
6. Poducava me nove rijeci na japanskom, a kad ne razumijem, kaze: Pogledaj u rjecnik.
7. Pita me: Mama, jesmo mi Japanci ?
komentiraj (20) * ispiši * #