30
nedjelja
ožujak
2008
Tokyo Anime Fair 2008
Tokyo je ovog vikenda zahvatila animemanija ! Ovogodisnji sedmi po redu Medjunarodni sajam animacije (TAF - Tokyo International Anime Fair 2008) odrzavao se od 27. do 30. ozujka na izlozbenom prostoru Tokyo Big Sight u Tokijskom zaljevu. Sajam je medju najvecima te vrste na svijetu: prosle godine okupio je vise od 100.000 posjetitelja, a organizatori se nadaju da ce rekord ove godine biti premasen.
Zadnja dva dana bila su otvorena za siru publiku, u kojoj sam se na svoje veliko zadovoljstvo uspjela naci i ja - ne toliko zbog ulaznica, vec stoga sto su guzve na sajmu bile monstruoznih razmjera !
Iako se, dakle, trebalo probijati kroz mase da bi se snimila vecina ovih fotografija, snimanje je na srecu gotovo svugdje bilo dopusteno. Stovise, brojni kostimirani likovi iz crtica bili su vise nego spremni pozirati s obozavateljima, kojih je bilo iz Japana i iz inozemstva.
Na sajmu je sudjelovalo vise od 200 japanskih i stranih tvrtki koje se posredno ili neposredno bave animacijom, ukljucujuci produkcijske kuce, televizijske i filmske agencije, proizvodjace igracaka, video-igara i softvera, te izdavacke tvrtke. Posjetitelji su bili u prilici obici njihove standove i upoznati se s najnovijim proizvodima, koji su naravno svi bili u znaku animea.
Atmosfera sa sajma
Sajam je imao visok multimedijski faktor, a kolicina vizualne informacije koja je na posjetitelje prstala doslovce sa svih strana, na trenutke je prelazila mogucnosti svjesne percepcije.
Ali kakav je to astrodrom maste bio ! Kao u crticu, sve je bilo sareno i bajno, i sve se cinilo mogucim.
Na brojnim malim i velikim ekranima neprestano se vrtio najnoviji reklamni anime, pracen glasnom glazbom i zvucnim efektima. Sa svih strana paznju su privlacile mastovito odjevene hostese, sakom i kapom dijeleci sarene promidzbene materijale, poput letaka, knjizica, postera, razglednica, DVD-a...
Na 'Anime bazaru' moguce je bilo kupiti pregrst suvenira s motivima iz animiranih filmova, kao i drugih zgodnih sitnica na temu animea.
Na vise manjih pozornica periodicno su priredjivani talk show-nastupi izvodjaca iz svijeta animea. Neki glumci koji posudjuju svoj glas omiljenim likovima iz crtica, u Japanu imaju status zvijezde i tako su i docekani.
Druge, pak, tvrtke postavile su kino-dvorane u malom, u kojima su prikazivana najnovija tehnoloska dostignuca na podrucju animacije (npr. visokokvalitetna 3D-stereoskopija, koja cini kao da likovi 'iskacu' s ekrana i krecu se u svim smjerovima). Posjetitelja ni ovdje nije nedostajalo.
TAF ce i ove godine tradicionalno dodijeliti prestiznu nagradu Tokyo Anime Award, namijenjenu najvecem domacem ili stranom talentu u svijetu animacije. Sto nije beznacajno, buduci da je Tokijski sajam animacije pod visokim pokroviteljstvom japanskih vladinih organizacija.
Na kraju dana, i meni i Maloj bilo je tesko odluciti se na povratak kuci. Steta sto je crtic gotov...
D.A.N.D.Y. robot, novi avanturisticki anime korejske tvrke Redrover u 3D stereoskopskom izdanju, trebao bi se pojaviti na trzistu ove jeseni u 120 zemalja svijeta. Prica je to o invaziji tehnoloski superiornih robota na Mjesec; ciljna publika su 6- do 15-godisnjaci.
'Soul Eater' najnoviji je akcijski anime koji se u Japanu treba pojaviti od travnja ove godine. Temelji se na istoimenom manga izdanju ciji je autor Atsuhi Okubo. Autor animea je japanski anime studio Bones, koji je najpoznatiji po ostvarenju 'Fullmetal Alchemist'.
I 'Golgo 13' zapoceo je kao manga prije 40-ak godina, a u travnju bi se trebao pojaviti po prvi put kao TV-anime. Glavni lik je Duke Togo, hladnokrvni snajperist-placenik, poznat po tome sto ne trosi rijeci uzalud (u manga izdanju njegove su replike svedene uglavnom na "..."). Izbjegava rukovati se cak i sa strankama za koje radi: 'Nemam toliko povjerenja da bih ikome pruzio svoju bolju ruku'.
Ovi roboti secu okolo, rukuju se s posjetiteljima, poziraju po zelji... Momak s lijeve strane djelovao je pomalo zastrasujuce, s obzirom da je mjerio oko 2 metra. Nisam mu isla preblizu...
Astro Boy, jedan od najpoznatijih likova iz crtackog pera legendarnog Osamu Tezukea (zvanog 'bog mange'), pozdravlja posjetitelje pred Tezukinim standom.
Na Tezukinom standu, posjetitelji su bili u prilici bojati predloske po zelji. Ove djevojke su se posvetile detaljnom bojanju Tezukinih likova, koje su naravno smjele ponijeti kuci za uspomenu.
Na ovom standu smjelo se sastavljati i rastavljati simpaticne lutkice po zelji... sto Maloj nije trebalo dvaput reci !
Ime Hayao Miyazaki nerazdvojno je vezano uz Studio Ghibli, cija su anime ostvarenja medju najpopularnijima na svijetu. Na slici je originalna skica iz filma 'Princeza Mononoke' (1997).
Nestasni Shin-chan zabavljao je publiku svojim stosevima. Evo ga kako domahuje i nama !
Na mjestima gdje se stotinjak i vise muskaraca naguravalo s kamerama, mogla sam biti gotovo sigurna da cu, probijem li se kroz guzvu, ugledati prizore poput ovih:
Na posebnoj izlozbi pod nazivom 'Creator's World' predstavljeni su mladi japanski autori s posebnim talentom i dostignucima u svijetu animacije. Ove godine predstavljeno je 8 autora. Svaki je dobio svoj stand, na kojem je imao mogucnost izloziti svoje radove, od kojih su neki bili i na prodaju.
Ovdje se stvaraju novi poslovni kontakti, sklapaju moguci unosni ugovori, ili jednostavno caska sa svakime tko naidje.
Pogledala sam reklamne uratke doticnih autora. Djeluju apartno, vrlo individualisticki, daleko od mainstreama koji osvaja velike i male ekrane.
Animatorica Ikue Sugidono (rodj. 1984. g. u Hirosimi) na svom standu. U reklamnom letku se predstavila kao osoba koja ima 'triput vise vitalnosti nego sto to odaje moj izgled'.
Ni Hiroko Ichinose (rodj. 1985. g. u Yamanashiju) ne gubi vrijeme. Kad sam dosetala do njenog standa, upravo je ukrasavala pano svojim originalnim ilustracijama. Na panou gotovo da vise nije bilo bijelih mjesta. Prekinula je posao tek kad su se pojavili posjetitelji s pitanjem.
Ichinose se specijalizirala u crtezima olovkom, a omiljeni motiv su joj ptice.
komentiraj (47) * ispiši * #
20
četvrtak
ožujak
2008
Sasvim obicna nedjelja
Tokyo Tower
Palo nam je na pamet popeti se na Toranj. Konacno. Nakon tri godine u Japanu, prohtjelo nam se opet malo biti turistima.
Na prvi pogled prilicno nalik svom pariskom braticu Eiffelu - od kojeg je visi za 13 metara i laksi cak 3000 tona - Tokyo Tower ove godine slavi 50-godisnjicu postojanja. Pridruzili smo se cestitarima koji su se okupili u dugom redu za lift.
Glavni vidikovac Tornja smjesten je na 150 metara visine. To je otprilike na polovini konstrukcije. Odatle se u svim smjerovima pruza zastakljen pogled na Tokyo.
S te visine automobili na ulicama cinili su se kao djecji autici. Nogometasi na obliznjem igralistu gmizali su kao buhe po zelenom platnu biljarskog stola.
Kroz mjestimicno ostakljen pod, pogled mi se survao u dubinu brzinom od koje zazebe u zelucu.
Nakon kraceg razgledavanja i kupnje suvenira, Muzic je zakljucio da smo vidjeli dosta i da na Posebni vidikovac (250 metara) nema potrebe ici, jer to je ionako 'samo za klaunove i turiste'.
Film za referenciju: 'Always' (Sanchome no yuhi, redatelj Takashi Yamazaki, 2005)
Ocekivala sam da cu na Tornju naici barem na neki znak, poveznicu u vidu suvenira ili kakvog zgodnog filmskog plakata, ali nisam nasla nista. To me malo razocaralo, ali mozda nema previse razloga za to. Spremam se, naime, pogledati upravo izasli drugi nastavak ovog prekrasnog, nostalgicnog filmskog ostvarenja smjestenog u kasne 50-e godine, u doba kad je Tokyo Tower gradjen. Kako je Toranj nicao u visinu, tako se mijenjalo lice velegrada i percepcija njegovih stanovnika.
Po silasku, veselo su nas pozdravila braca Noppon. Nije bilo tesko pogoditi; to su maskote Tokyo Towera. Nalik su na... hm, sto ? Povrce daikon, mozda ?
Muzic se opet morao cuditi cinjenici sto gotovo nijedna javna atrakcija u Japanu ne moze bez maskote. Razvezala sam mu pricu o japanskoj tradiciji animizma, i kako ta bica u kontekstu mogu biti sarmantna i onima starijima od 12.
Braca Noppon, maskote Tokyo Towera
Desnicari
Samo sto smo sisli s platforme Tornja i poceli se spustati ulicom nizbrdo, nedjeljnu idilu prekinuo je prasak iz zvucnika. Dostigla nas je ekstremna verzija japanskih 'raspjevanih kamiona' . Wagnerove Walküre galopirale su zestokim decibelima. Crne karoserije automobila bljestale su na popodnevnom suncu kao oklopi kukaca.
Japanski desnicari ! Iz nekog razloga, na pamet mi je pao film 'Ratovi zvijezda'. Borbenu muziku odjednom je prekinuo glas iz zvucnika. Darth Vader je sjedio negdje unutra, nevidljiv i oklopljen, i cujno je disao. Osjetila sam kako me podilaze zmarci. A onda je semafor skocio na crveno i... Darth Vader je morao cekati skupa s ostatkom kolone, nekih desetak vozila ili vise, da gaijini prijedju preko zebre. Zacepili smo usi da se zastitimo od buke. Presli smo preko ceste. Muzika je trestala iz zvucnika. Nije se dogadjalo nista.
Semafor je pokazao zeleno. Policajci preko puta ceste signalizirali su prolaz koloni. Zajahavsi Walküre, sile tame produzile su dalje. Na nedjeljni domjenak, ili godisnju konvenciju.
Kineski restoran
Kad su nas crni automobili opet poceli dostizati nize niz cestu, na vrijeme smo uspjeli pronaci mjesto za rucak. Odmah s vrata se osjetilo da je tu nesto drukcije. Posluziteljica nas nije docekala s cvrkutavim frazama kao obicno. Za susjednim stolom je sjedio samo jedan par. Govorili su engleski.
Case s vodom dobili smo gotovo uz tresak.
'Nismo jos narucili', rekao joj je Muzic kad je za dvije sekunde osvanula za nasim stolom. Okrenula se bez rijeci i povukla u svoj kut. Nastavila je stapicima nabadati nesto nalik na vlastiti rucak.
Vratila se i primila narudzbu. 'Nije lose, za promjenu', rekoh Muzicu. 'Konacno, evo jedne kojoj se na licu cita da bi ove nedjelje popodne radije radila nesto drugo, umjesto posluzivala nas ovdje. Zena od krvi i mesa !'
Pocela sam se osjecati ugodno, kao u stranoj zemlji.
Iz kuhinje je dopiralo sistanje hrane u loncu. Nekim proustovskim nacinom, u nosnicama sam prepoznala miris davnog pecenja iz jednog restorancica u Hangzhouu, u istocnoj Kini. I tamo je kuhar dimio i pekao u oblaku vatre, nakon sto je na biciklu dojurio s potrebnim sastojcima, a rezultat je bio vrlo egzotican, i nadasve ukusan.
Pojeli smo u slast. Nedjelja je trajala dugo, dugo.
komentiraj (15) * ispiši * #
08
subota
ožujak
2008
Zvonili ste, princezo ?
Za romanticare u dusi i srcu, Tokyo je savrseno mjesto. San i zbilja ovdje zive u sretnom braku, jedno nikad nije daleko od drugoga. U mravinjaku uzurbanog velegrada, tajni hodnici vode u neslucena carstva maste.
Moderne Pepeljuge u potrazi za princem na bijelom konju hrle u Tokyo Disneyland, gdje malo podalje od najvece gradske vreve veselo paradiraju princevi i princeze iz omiljenih bajki zapadnog kulturnog kruga.
A za usamljene djevojke sa smislom za avanturu koje zele upoznati pravog - ne plisanog - princa iz inozemstva, ugladjenih manira i apolonskog izgleda, koji ce im pruziti malo paznje u romanticnom ambijentu i uz casu sampanjca, jedan kafic u srcu Tokija odnedavno je prava adresa za to.
Ceta zgodnih mladih 'butlera', svih odreda stranaca iz Sjeverne Amerike, Europe i Australije, docekat ce svaku goscu kao 'princezu'. U stilu savrsenog dzentlmena oni ce joj po zelji posluziti pjenusac, na glavu joj staviti bljestavu tijaru i u ostatku veceri obracati joj se sa 'princezo' - jer ona ni ne zasluzuje nista manje.
Zamislite cipkaste zavjese, ruzicaste nijanse interijera, ruzine latice, slatkise i svijece, te srebrno zvono na posluzavniku na ciji ce zvuk ON dotrcati i kleknuti pred NJU, svoju princezu, cekajuci da saslusa sljedecu njezinu zelju.
Pozeli li dama konverzirati na engleskom, njen butler ce je uputiti u tajne romanticnog saputanja na tom jeziku. U posebnoj knjizici, 'princeza' ce zabiljeziti nekoliko lijepih rijeci za svog omiljenog butlera, i nastaviti se dopisivati s njim pri svakom sljedecem susretu.
A kao slag na torti, butler ce djevojku uzeti u narucje i slikati se s njom za uspomenu.
Dobrodosli u 'Butlers Cafe' na Shibuyi, mjesto na kojem bajka postaje zbilja.
I iako se princ ovdje nekim cudom prometnuo u butlera pa na glavi ne nosi krunu, nego posluzuje svoju djevu bajnu na svaki njezin mig, a bijelom konju dakako nema ni traga - jer se kafic nalazi blizu jednog od najprometnijih raskrsca u Tokiju, gdje je i pjesice tesko probiti se kroz masu ljudi - romanticno raspolozenim mladim Japankama to ocito ne smeta. One dolaze ovamo iz znatizelje, zabave ili pak puke potrebe za uzbudjenjem u drustvu stranaca. Koji su, dakako, vec samom svojom pojavom egzoticni.
U slucaju japanskih zena zeljnih varijacije u njihovim ustaljenim, prezaposlenim zivotima, 'egzotika' je recept za bijeg iz stvarnosti i ulazak u bajkovita ozracja.
Nije slucajno sto motto butler-kafica glasi 'Budi sebicna, uzivaj zivot !'
You rang, M'Lady ?
No, nije tim zenama stalo samo do lijepog lica butlera u odijelu s leptir-masnom. Po tvrdnjama mladih Japanki, stranci se u odnosu na domace muskarce, cesto bitno drukcije ophode prema zenskom spolu. Gaijinima s 'beckom skolom' mnogo toga ide u prilog. Treba li zeni pridrzati kaput ? Nema problema. Treba li je propustiti da prodje, ili joj mozda pridrzati vrata ? S obzirom da se takav obicaj u Japanu gotovo i ne prakticira, i opet je to nesto na cemu gaijin s malo osobne kulture moze zaraditi bodove kod suprotnog spola. A o komplimentima da ne govorimo. Zenama je, zna se, stalo do tih sitnih znakova paznje.
Dame koje su se na pocetku mozda ustrucavale uci na mjesto koje vrvi strancima, koji cesto znaju biti bucni i za japanske norme previse opusteni, uvjerile su se, kako tvrde, da su butleri u ovom kaficu vrlo dragi i izuzetno dobrog ponasanja.
A kako smo u Japanu, pozeljno je da i u 'romanticnom' kaficu sve tece u kontroliranim uvjetima. Odnos izmedju stranke i butlera nikad ne prelazi jasno utvrdjene granice (nema razmjenjivanja osobnih podataka; nema dodirivanja - osim prilikom slikanja !).
Dodatnu pogodnost kod 'Butlera', koji postoji od sredine 2006. godine, cine relativno niske cijene hrane i pica. U usporedbi, tipicni tokijski klubovi s hostesama (muskim i zenskim, ovisno sto trazite) visestruko naplacuju uslugu ispijanja pica s ugladjenim damama/dzentlmenima domace proizvodnje.
Iako u Tokiju postoji vise butler-kafica koji rade na istom principu (muski butleri posluzuju gosce i tretiraju ih kao 'princeze'), ovo je zasad jedino mjesto na kojem u ulozi butlera nastupaju stranci. Kako stoji na web stranici 'Butlera', drustvo ugladjenih dzentlmena cine po jedan Nijemac, Amerikanac, Madjar, Talijan, Englez, Francuz i Kanadjanin, te tri Australca.
Za zainteresiranu mladu gospodu koja se eventualno zeli pridruziti butlerima na Shibuyi, i koji zele raditi u ugodnom okruzenju u cilju sirenja dobrih vibracija i ucvrscenja medjunarodnog prijateljstva, dobra vijest glasi: traze vas ! Ako ste mladi, zgodni, dobrih manira i karizmaticni, ispunjavate sve uvjete. Samo kliknite na sliku Brada Pitta (Staff Wanted), i zivot bi vam se ubrzo mogao pretvoriti u bajku !
No dobro, razumije se: trebate imati i snazne misice, kao i puno dobre volje !
Trebate i biti spremni slikati se s bilo kojim od anime likova !
komentiraj (23) * ispiši * #