PRIGOVOR UREDNIŠTVU
subota, 21.02.2026.Ne pada mi na pamet da se opraštam.
That's not the shape of my heart.
Sve dok među svojim redovima imamo hakericu koja skida blogove sa komentarima, ja poput Sare iz trećeg be, živim u nadi da će do prvog ožujka netko pametan i spretan skinuti kompletnu straniicu blog.hr-a u njenom interaktivnom obliku, ukrasti tu stranicu koja vlasniku ionako ništa ne znači i zadržati je u ovom međumrežnom pichwaisu, kak veli Tigi, na milost i nemilost vremenu.
Ajde sad ozbiljno, ili šalu nastranu, tko je kupio NOVU TV i zašto je to takva tajna?
Promijenila se vlasnička strukura naše matične kuće ouuukej, not big deal,
i postali smo slijepo crijevo slijepog crijeva, neisplativi za što to točno, održavanje ? Tko je , kako i kada održavao ovu stranicu, osim nas, malo nadobudnih pojedinaca, koji smo umislili da nešto znamo pisati, nevjerojatno sretni kada smo naučili novi sistem stavljanja fotografija preko sasvim drugih stranica koje to nude besplatno. Može li se kontaktirati novi vlasnik i može li mu se pametno i razložno objasniti iz kojih bi razloga ovu stranicu trebalo zadržati i nakon toga značajno obnoviti ?
Koliko točno košta blog.hr ? Zašto ne napravite aukcijsku prodaju pa si tako namaknete svu izgubljenu dobit? Uprihodovite nas.
Pričam s ljudima izvan bloga i svi mi kažu da nikako ne mogu shvatiti odluku o gašenju blog.hr-a. Priznaju kako su barem 15 godina koristili blog poput osnovnog izvora informacija na internetu. Hoćeš za recepte, daleke destinacije, planinarske itinerere, knjige, predstave, izložbe, glazbu, poeziju...pokrivena su bila sva područja, čak i politika. Bilo je pismenih i nepismenih tekstova, ništa ni manje ni više od postojećih portala s bombastičnim vijestima i nezgrapnim naslovima, samo što su se ovdje "novinari" međusobno tijekom dvadesetak godina dovoljno kao suradnici zbližili, upoznali, pa je bilo i puno podjela, što je potpuno uobičajena pojava u svakoj novinarskoj kući.
Dakle, na stranu trivije poput onih, da je vlastiti blog nekome važan poput života, jer ga je otvorio kao sjećanje na svoje pokojno dijete i na njega zapravo povremeno navraća da bi preživio užas i tragediju koja ga je zadesila. Ili kada obitelj pokojnog blogera želi i mora "skinuti " njegov blog do prvog ožujka, zajedno s komentarima, kako bi ga na trenutak još malo "čuli" i osjetili. To mi je nekako jasno da novom vlasniku ne predstavlja ama baš ništa u životu.
Čini mi se da je ovdje, baš kao što se redovito događa u svim velikim korporacijama, gašenju bloga presudila potpuna indolencija, nekompetentnost i neznanje. Nitko im nije konkretno objasnio što oni to točno gase. Oni nas brišu, na isti način na koji mi brišemo sadržaj svoga mobitela, kada nam se zaguši nepotrebnim slikama i sadržajima. Brišu, prije nego li su taj sadržaj uopće pregledali.
Možda je jedan od uvjeta prodaje oslobađanje prostora? Ako i jest, prebacite nas, prodajte nas, naći će se već netko s lovom i vizijom.
Kakav god da je, sa svim svojim podjelama, prijeporima, vrijeđanjima, prepucavanjima, blog.hr naše je intelektualno vlasništvo, jedino je šteta što smo bili dovoljno kratkovidni i nismo to propisno i na vrijeme pravno osnažili. Neznanje šteti. Moja stranica nije bog zna kaj vredna, al vređati je ne dam.
Relikt je u svakom slučaju, stari eksponat korištenja interneta u svrhu pisanja, jednog dugog vremenskog razdoblja.
I samim time ima svoju vrijednost.
S tom vrijednošću trebalo bi upoznati nekoga sa televizije. Konkurentne, dakako isto. O tome treba napraviti prilog, ako ne i televizijsku emisiju.
Nismo u mogućnosti sad organizirati koncerte prosvjeda na glavnom zagrebačkom Trgu, jer Prljavci su isto u nekim previranjima.
Dajte nam email adresu novog vlasnika, čovjeka odgovornog za gašenje blog.hr-a s prvim ožujkom, da mu objasnimo eto nekoliko sitnica.
Al po mogućnosti da je email adresa aktivna i da dotični na pristojan i razložan upit- odgovara.
S poštovanjem,
Sarah ( podaci poznati uredništvu )
komentiraj (12) * ispiši * #
