petak, 30.08.2013.
A mogla sam te voljeti
Nekako sam te mogla voljeti. I bila sam spremna na to. Da ti dam najbolje od sebe, da ti poklonim svoje vrijeme, svoj život i jednog dana možda i svoje srce. Raširila sam svoja krila i htjela te grčevito zagrliti da barem u rukama imam nešto što ću zvati svojim. Negdje duboko u sebi sam ti pružila priliku da te volim. I bila cijela spremna na to. U svojim najintimnijim snovima smjestila sam te pored sebe, možda i za cijeli život. .. Ali bojao si se. Mene . Sebe. Pa i nas. Okrenuo si glavu od eventualne sreće i izabrao samoću. S njom si uvijek siguran, da te neće prevariti, da te neće napustiti , da te neće ne-voljeti… Bojao si se moje silovite ljubavi, mojih ispruženih ruku, moje istine… I poput uplašenog malog dječaka, koji se od strašne babaroge krije pod materinu suknju, sakrio si se od mene u svoju samoću , ogrnuo se njome i čekaš da prođem …
Neću se boriti za tebe. Jer si pobjegao. Jer si se povukao dva koraka natrag kada si samo trebao ispružiti korak i pogledati me,,,sve bi ti bilo jasno. Neću se boriti za tebe, jer ne volim te, a htjela sam te voljeti i znam da sam mogla. Neću se boriti za tebe jer mi treba netko snažniji od mene, a ne kamen koji će prvi vjetar otkotrljati od mene… Neću, jer dala sam ti svoj maksimum, i čekala dovoljno, i nadala se da nisi prepoznao moje želje, pa uporno griješiš,,ali sad vidim da si sve vidio , ali te bilo strah…
Prokockao si sve moje prilike, odbacio svu moju ljubav i povrijedio me kao ženu … koja očito ne zna koga i kako voljeti, koja svoju ljubav razbacuje po grubim zidovima pogrešnih srca. Ženu koja je bila spremna voljeti , iskreno i puna srca samo nije imala koga,,, jer si u trenutku svih njenih želja i potreba okrenuo glavu i otišao… A bit će ti žao…
d.ć.
četvrtak, 29.08.2013.
Što si mi bio ti ...
Puno si me koštao. I ponekad poželim da se nikada nisi dogodio. Da se nisi pojavio u mom životu iz inata, iz prkosa, poslije polomljenih snova, da nisi ušao u moj život poput pijavice i zalijepio se za one najtanje niti u meni… Tebi sam ja trebala, da okusiš zabranjeno voće, da dokažeš sebi da me možeš imati, da pomirišeš prevaru iz najmanje udaljenosti, da mi noćima mrsiš kosu i diraš gola ramena, da ostavljaš svoje tragove svuda po mome tijelu misleći da sam tako tvoja cijela i zauvijek … da mi pokažeš da bez tebe neću moći….
A ti si trebao meni da dokažem sebi da mogu da imam sve, da ga povrijedim s tobom ,da me netko želi do ludila, da mi skratiš duge noći i da me miluješ bez pitanja i bez odgovora. Trebao si mi da zaboravim svoje brodolome, da se izliječim od neuspjelih pokušaja , da se maknem od njega…
Nikad, ama baš nikad u tebi nisam vidjela ništa više. I nisam htjela ništa više od toga što si mi nudio. I znala sam da ću te ostaviti onog trenutka kad mi više ne budeš trebao…. Imali smo rok trajanja.
Žao mi je samo što je nakon svega ostala tolika gorčina, toliko razočarenje u nas kao osobe, žao mi je i što smo povrijedili neke ljude, i što smo toliko vremena potrošili na nas,,,, a znali smo da nećemo trajati…Nismo se trebali ni dogoditi… Možda bi se onda mogli pogledati bez grižnje savjesti i neugodnih osjećaja…
Nisi mi ništa značio. Poslužio si mi za sve ono za što si mi trebao . Isto kao i ja tebi .. Čemu sad kajanje i pitanja koja je prošlost trebala još davno progutati…. ??
ponedjeljak, 26.08.2013.
Tebi koji uvijek čekaš....
Uvijek ti se vratim, navikla sam se. Kad nemam gdje, kad se ne mogu pomiriti s košmarom u svojoj glavi, kad me svi ostave i po malo zaborave tebi se vratim. Jer znam da su tvoje ruke uvijek raširene. I tvoje vrijeme uvijek moje.
I ne znam zauvijek otići od tebe. Jer opet će doći neke tužne noći, neka nova razočarenja, opet će otići netko drag , a ako i tebe ostavim kome ću se onda vratiti …? Vraćala sam ti se nakon svih svojih proloma, nakon pokidanih veza, razrušenih odnosa, sumornih vremena, nakon svega lošeg u svom životu u tebi sam tražila utjehu, i navikla se tako, evo godinama… Bježala sam u tvoje ruke, skrivajući se od pogrešnih odabira, od promašenih pokušaja, od nesigurnih koraka. I ako te ostavim gdje ću onda ? Ne želim i ne znam ostati sama. Naviknuta na tebe. Uvijek tu, blizu mojih pogrešaka. Uvijek lijep, dotjeran, mirisan, i uvijek čekaš . I nikad ne pitaš od čega bježim, i zašto sam tu… Samo ljubiš . K'o da ti je posljednje. K'o da mi je posljednje.
Potreban si mi , vrijeme mi je to pokazalo, jer svi prolaze, ostave tragove ispod kože, i nestanu, dok rane zacijele, i sjećanje izblijedi, a ti ostaješ , ti čekaš, ti znaš da si mi potreba…I pomiren si s tim.
I danas ti se vraćam. Opet me nemoj pitati zašto, ni do čega bježim. Nemoj me pitati ništa samo me ljubi… Da znam da se opet tu mogu vratiti ,,,,
ponedjeljak, 19.08.2013.
Svima sam zelja svima sam slabost a nikome zivot i nikome stvarnost....
Što imam od svih onih koji mi prilaze, nude provode, avanture, tople noći pod čistim mjesecom ? Kad svaki put zaspem sama, bez ičijih ruku oko struka, bez ičijeg daha na vratu, bez ičijih prstiju u kosi, bez ičijeg mirisa u postelji… Nudili su mi se kroz život oni koji nisu mirisali na ljubav, a tako sam je željna bila… Sve ove godine trebao mi je netko da me zaštiti od sviju, da me zagrli najjače na svijetu i kaže da sam njegovo najmilije, najvažnije i najdraže…
Od onih koji su voljeli moje tijelo trebala sam ljubav, dok su dahtali nad mojim usnama željela sam da me zagrle i nikad više ne puste, dok su mi prelazili rukama preko grudi molila sam da me poljube u lice i kažu da su tu i da nikad neće otići….
I svi su mislili na mene, a ni jednome nije bilo stalo, i svima sam bila želja i slabost a ni jednome ljubav ni stvarnost, i sto očiju njihovih sam imala, a niti jednog pogleda, i svakome sam bila potreba i navika , a niti jednom sreća ni nesreća.
Umorna sam od svoje samoće, pored njih toliko,,, I umorna sam od čekanja ničega. Od svitanja pod rukama koje nikad neće biti moje, od ukradenih pogleda, od razrušenih veza, od povrijeđenih ljudi, od prividne sreće, od nesigurnosti , od precijenjene ljubavi, od jeftinih laži i skupih istina… Umorna sam , zar ne vidiš da više ne mogu ?!
Ne mogu više ispirati tvoje tragove sa svog tijela, ne mogu više brisati tvoje mirise iz svojih osjetila, ni tvoje ruke micati iz svoje kose…
Vidiš li da mi treba zagrljaj , jači od sudbine, poljubac vreliji od vatre, pogled iskreniji od istine, vidiš li da mi treba i nježnosti i sigurnosti, i mira i ljubavi…
Treba mi netko tko će me zagrliti pred svima, tko će mi grijati ruku u svojoj ruci, netko tko neće otići s jutrom,,, netko tko će znati ostati i voljeti.
petak, 16.08.2013.
Ostavljam te .. jer me nikada nisi tražio da ostanem ….
Nisam nikada mislila da ću te ostaviti. Ja tebe. Jer uvijek sam ja bila ta koja je više voljela, koja je više ljubila, kojoj je bilo više stalo, koja se više davala i jedina patila… Ja sam bila ona koja je čekala. Strepila. Nadala se. Ponekad plakala. Radovala se mrvicama. Tješila se sitnicama. Ali najednom je sve nestalo, rasplinulo se kao sapunica od jeftinog deterdženta, za par sekundi nestala… Odjednom si mi prestao biti važan. I nisam ti se više radovala kao prije. Nestalo je svega među nama .
I evo gledam te tako ostavljenog i vidim da se ne snalaziš u mom ostavljanju. Nisi se tome nadao, nikad to nisi očekivao jer si znao da sam voljela. U svim onim trenucima kad sam te razumjela, čekala, tješila, znao si da sam voljela pa makar se k'o mrav borila protiv toga. Znao si i čekao si da prođe. I ljubav. I snovi .
I evo , prošlo je sve. Što sada ?!
Raduješ li se ?
Znam da nisi . I znam da ti je žao. Ako ništa drugo. Navikao si na mene, na moje povremene dolaske, nečujne odlaske. Na moja ne-smetanja u tvome životu, na moje tihe korake, pažljive pozive. Navikao si se na moje dodire. I na moju ljubav. Navikao si se na sve što sam ti kroz protekle godine nudila, bez pitanja, bez pogovora, bez komplikacija… Na gluposti koje sam radila zbog tebe. Na sve one besane noći gdje smo goli pod zvijezdama griješili , na smrt ranjavali ljude do kojih nam je bilo stalo… Navikao si se na moju tišinu.
I ne znaš bez svega toga. Tek sad vidiš koliko ne znaš .
Nisi ni svjestan da si ostavljen. Ovdje. I sada .
utorak, 06.08.2013.
Ne želim te više...
Ne želim te više. I ne mogu pronaći iskreniju rečenicu kojom bih te noćas ostavila. Previše sam ti vremena dala, poklonila, otkinula od sebe i beskompromisno dala tebi, da raspolažeš s njim kako želiš. Umorila sam se od naših noći, od skrivanja, nepoštivanja, strepnje, laganja, nervoze, ljutnje… Poželjela sam nekoga tko će sa mnom dijeliti zajednička jutra, tko će se sa mnom smijati u kasna popodneva , tko će mi grijat dlanove u zimskim noćima… A to nisi ti. I nikad nisi bio. Nije lako ostavljati pa čak ni nekoga koga nikad nisi volio, ali si ga razumio , možda bolje od ikoga, i bolje od sebe samoga… Zato mi te teško ostaviti. Jer sam se navikla na tebe, na tvoje dolaske, još brže odlaske, na tvoje ruke, kosu, kožu, jer sam se bila navukla na tebe i slijepo ti se davala , bez razuma i bez granica. A sad sam se umorila. I prošla me želja. I ne kuca mi srce radi tebe ni malo brže. I ne pale me više tvoji dodiri. I svaki put kad sam s tobom jedva čekam da završi. I ne trzam više na tvoje pozive i poruke, nego uživam gledajući kako mi display blinka i kako se ne javljam,,,a budna sam . I ne smetaju mi više tvoje laži. I kad ti se reda radi zovem , molim Boga da se ne javiš. I nestalo mi je strasti. Nije ostalo ništa radi čega sam došla. Tako valjda prestaje ludilo… Polako, nepovratno, bez glasa i buke,,, potpuno drugačije nego je došlo… Moje i tvoje ludilo završava ovdje i sada.
Ne želim te više. Ni tebe, niti išta tvoje…
četvrtak, 01.08.2013.
Tebi, koja imaš ruke nevinije od drugih …
Nikad te nisam žalila, baš nikad. Nekoliko puta sam pomislila na tebe, tek onako , razmišljala sam slutiš li išta, pretpostavljaš li, grize li te , dali imaš šesto čulo za prepoznati prevaru, miriše li ti on na mene… Jer dolazio ti je poslije mene, i odlazio od tebe prije mene… I trebala si to osjetiti. Ja bih. I u tvoje razloge zatvaranja očiju ne bih ulazila jer ih ne bih razumjela. Ja nisam ti. I nikad, ama baš nikad ne bih htjela biti. I evo reći ću ti svoje razloge, ako ih ikada mogneš razumjeti..
Ušao je slučajno u moj život , jedne pijanske noći prije puno godina. Moj život je tada bio u potpunom rasulu, u meni je bilo sto različitih bitaka, i on mi je tada bio suvišan, a opet tako potreban. Da neke stvari zaboravim, da se opustim, da nekome opet budem lijepa, i poželjna. A njemu sam bila. I to mi je bilo sasvim dovoljno da padnem. Na njegove poruke, na njegov glas, na njegova nagovaranja… Pomislila sam na tebe, i istog trenutka te izbrisala iz memorije, jer bila si njegov problem , a ne moj… Problem koji je najlakše maknuti sa strane i praviti se da ga ne vidiš i da ga nema… I nije te bilo. Ni te noći, ni svake naredne… ni sljedećih godina…
Naši susreti postali su rutina, bijeg od monotonije, uspavanosti, naši susreti bili su oluja, vulkani, nemiri ,,naši susreti rušili su sve pred sobom, i nije mi jasno da ih nisi primijetila svih ovih godina kad ih je primijetio cijeli grad. Ne želim riječ „ glupa „ miješati s tobom u istu rečenicu, jer nisi zaslužila, al opet ne mogu se oteti tome…
Bilo je svakakvih noći , i punih strasti i vatre, i bijednih, sa svađama , raspravama i optužbama. Bilo je želje, volje, ali i neke čudne vrste ljubavi među nama. Nikad ga nisam htjela cijeloga, ni njega ni njegovu ljubav, jer sam znala da je on čovjek koji se dijeli za cijeli život a meni je to premalo. Ali opet , voljela sam jedan blagi dio njega, jednu nježnost i ranjivost koju je nosio u sebi.
Poznavali smo se do kosti. Znao mi je svaku poru na koži, svaki pokret, svaku moju riječ. I znala sam ga. Šta voli, koliko voli… I znala sam da je bilo trenutaka kad je bio lud za mnom. I ja za njim.
Nikad u životu toliku količinu gluposti nisam radila kao svih ovih godina s njim…
I eto dalje od te istine ne bi trebala znati . Bolje za tebe… Nikad ti ga nisam htjela uzeti, bio je tvoj cijelo vrijeme, i sad je. Posuđivala sam ga kad mi se htjelo, vraćala isto tako… Uživala u njegovim rukama, koliko sam htjela, i prala se od njih kad bi mi dosadile…
Nismo se voljeli , ako te to imalo tješi. Samo smo se htjeli , do bola htjeli. I nisi nam bila bitna, ni najmanje.
Oprosti, preboli, pređi preko svega, nemaš izbora . Ili to, ili bol. Ovaj put možeš birati.
