srijeda, 15.02.2017.
Da me ni dodirnuo nisi
Najčudniji odnos ikad. A da nitko ne bi povjerovao.
Jer ti si zavodnik. Ti si muskarac pod kojim žene padaju. I ne opraštaš ima.
Što je onda ovo ? Kakvo je ovo ne diranje ? Kakvi su ovo plahi , bojažljivi poljupci ?
Kakvi su ovo kilometarski razgovori i povjeravanja ?
Kakva su ovo druženja bez imalo smisla ?
Ja ne znam. Zbunjena sam.
Da me niti dirnuo nisi.
Da me ni poželio nisi.
Zašto me se bojiš ?
Ili sebe kad si sa mnom ?
Bojiš li se da bih te ja mogla dirnuti tamo gdje niti jedna nije nikad ?
I zašto te strah, kad sam se već ja pomirila s tim da mi je svejedno ?
Jer da nije ne bih bila tu i trošila svoje sate...
Gdje ćemo nas dvoje i do kad ?
petak, 10.02.2017.
Strah
A da ćeš me se bojati. Nisam znala.
Da ćeš stati ispred mene ko dijete i zanijemiti. Nisam znala.
Da ćeš se bojati našeg sutra. Mene.
Zar si toliko malo muško pa da te poplaši običan pogled, par rečenica, jedna ranjena žena ?
Čega si se točno poplašio?
Da ćeš me povrijediti ? Da ću plakati ? Da ćemo propasti kao ljubavnici i kao prijatelji ? Da nećeš imati želudac za preći mi preko svega ako ti se usne naviknu na moje ? Da se nećeš moći odljepiti od mene ?
Jesi li se prepao mene ranjene ? Da me ne izliječiš i ne odeš ? Da se ne gledamo u oči?
Jesi li se bojao sebe ili mene reci mi ?
Mene da ću plakati ? Ili sebe da ćeš voljeti ?
ać
srijeda, 08.02.2017.
Ljubio me ...
Sto ja to radim od svog zivota ?! Nemam pojma. Zaboravljam te valjda. Možda na najpogrešniji mogući način, ali za drugi ne znam.
Ljubio me znaš. Ne onako kao ti. I nikad neće.
Nije me gutao usnama, ni grizao zubima. Nije me grlio najjače na svijetu. Ni mrsio mi kosu.
Samo me ljubio.
Da te brže zaboravim.
A svjesna da neću nikada.
I sve što mi možda on nudi zamjenila bih istog trena za sve tvoje.
Pa makar opet umrla.
Jer bez tebe svakako ne živim.
