petak, 28.03.2014.
Oči u oči
Godinama me taj strah paralizirao. Strah od tvoje sreće. Bez mene. Bježala bih od takvih misli kao od kuge, sakrivala se od njih u najskrovitije sobe svojih iluzija.
Danas smo tu oči u oči. S jedne strane ja, sama , nikad ljepša i nikad usamljenija. S druge strane moj najveći strah ; vas troje, nikad sretniji, nikad veći i jači. I ne boli toliko . I nije tako strašno . Podnosim. A nikad nisam mislila da hoću.
Ovo je moj najveći poraz. Matirana sam potezom kojeg sam se uvijek užasavala, i tresla se od straha pred njim. I u svom porazu pokušavam ostati velika. A teško mi je. Jako. Ne vidiš to , kao što nikada nisi vidio kolike sam vulkane , plime i oseke potiskivala u sebi dok se me rušili iznutra.
Opet si me napravio tužnom. I nikad se neću moći radovati tvojoj sreći. Zato jer si mi uzeo sve. Jer si odlomio komad mene jednom davno i fali mi taj dio , i boli me ta rupa.
Nikad neću preboljeti, ni zaboraviti. Iako bih dala sve da mogu. Jače je od mene. I bolnije od svih mojih bolova.
četvrtak, 27.03.2014.
Nemoj opet ….
Opet igraš na moju najslabiju kartu, zato jer ih sve poznaješ tako dobro, i opet me pogađaš ondje gdje sam uvijek najtanja bila. I ondje gdje sam uvijek najviše tvoja bila. I skupljam sve tvoje laži na hrpu kojom bih te gađala da napokon odeš iz mog života. Prizivam sva loša sjećanja na tebe i nas , koja su me godinama uništavala, i branim se njima od želje za tobom. Dižem ruku u znak velikog dosta tebi i nama. Ali ne mogu … Vidim da posustajem, da sam iscrpila sve atome snage kojom sam ti se opirala. Posustajem u glavi i toga se najviše bojim. Ništa mi nije pomoglo vrijeme između nas, nije te pobrisalo , nije te odnijelo, nije te pregazilo, nije te izblijedjelo , nije te stavilo tamo gdje ti je i mjesto – u zaborav .
Bojim se da ne bacim u vjetar sav svoj trud da te maknem iz svog života, da ne pokleknem tvojoj i svojoj želji. Bojim se da sebe. Jer ne mogu opet isto. Opet sve viđeno. Opet sve radi tebe. I opet sve protiv sebe. Nemam ja snage za još jednom.
I tko će me liječiti jednom kad opet budem tvoja i kad opet nikad ne budeš moj ?
petak, 07.03.2014.
Sretan vam OSMI MART !!!
Hvala vam što ste se sjetili kupiti nam karanfil, ružu ili rasad za raštiku na današnji dan. Hvala vam što ste nas počastili ručkom, večerom, ili kupovnom štrucom. Hvala vam što ste nam kupili rafaello, milku ili andol c. Hvala i što ste nas zagrlili , poljubili ili poslali u tripičkematerine. Hvala vam što ste nam dali slobodan dan, makli nas s traka i što ste nas pustili da lopatamo snijeg ispred ulaza u radnje. Hvala vam što ste nam rekli da smo lijepe, zgodne ili k'o prasice. Hvala vam što ste nam poslali poruku, nazvali nas ili izbrisali naš broj iz mobitela. Hvala vam što ste pohvalili našu frizuru, novu majicu ili što ste zgalamili na nas na uranku. Hvala vam što ste rekli da bi Dan žena trebao biti svaki dan, da je dan žena mala zahvala ženama, ili da je Dan žena noć vještica.
Hvala vam što od nas kroz cijelu godinu pravite jednu od tri moguće žene, što nas volite mazite ili nam za doručak servirate vruć šamar.
I sretan Osmi mart, svim trima !!!
