srijeda, 09.01.2019.
Danas...
Danas kad ti je nebo ispunilo sve trebao bi biti najsretniji. A ja nekako po pravilima duše i tijela sjetna i tužna jer sve sto sam s tobom ikad željela više od ičega danas imaš s nekom drugom.
Ali danas ti si na mom pragu. Ispires misli nekim starim slikama, prizivas duhove proslosti, momente potisnute duboko u ponore, rasipas se rijecima kojima si me davno kupovao...
Zasto te toliko ima u mom zivotu i godinama poslije ?
Kad si sabrao sve zbog cega si me ostavio opet te evo tu.
Iste zelje, iste misli, iste rijeci, isto sve... samo smo mi drugaciji.
Nisam vise tvoja i nisi vise moj. Iako sam tvoja vise nego ikad, iako si moj vise nego ikad.
Danas ne bi trebao biti ovdje. Jer nebo te voli. Isto nebo koje meni ne daje nista osim tvojih povremenih dolazaka i uzburkavanja moga mora.
Koje svakako bez tebe ne talasa.
Danas bi trebao biti sretan.
Jeli tvoje danas moje jucer ?
