ponedjeljak, 18.09.2017.
Zaljubljena
Jesam li se ja zaljubila u tebe ? U šta od tebe ? U mrvice.
U to se uvijek zaljubim. To uvijek zavolim.
Jer velike sreće nikad nisam imala. Ni velike ljubavi. Ni ljubavi.
Ranio si me danas. Kao da ti je netko šapuno što me najviše vrijeđa pa si to iskoristio kao šah-mat.
Nisi trebao biti tu da me ubiješ. Trebao si biti tu da izliječiš.
A evo ti me boliš...
Nemoj mi raditi to molim te... Moje rane još nisu zarasle. A stvaraš mi nove. Ranu do rane...
Najčudniji moj odnosu. Najveći moj promašaju. Najgori moj pokušaju. Najpogrešniji moj izbore.
Možemo li išta od nas napraviti ? Osim stranaca?!
utorak, 05.09.2017.
Nisam mogla...
Nisam sigurna. Najiskrenije nisam. Da bih to mogla. Da bih svoj život mogla podrediti nekome. Znam da zvuči okrutno. Da zvuči sebično. Ali je iskreno.
Ako me pitaš jesam li sretna. Nisam.
Zapela sam u svom životu i ne ide ni tamo ni ovamo.
Ponekad mi fali sve. Sve što normalna žena ima. Ponekad plačem. Jer nemam ništa od toga.
A ponekad sam sretna zbog toga.
Stvari su se posložile pa mi je ovako. Ili nisu. Ne znam.
Nisam birala ovakav život. Zapao me. Da ne budem u kalupu. Da odskačem. Da se ne uklopim. Ni u čije vrijeme. Ni u čiji život.
Da sam birala možda bih drugačije. Možda bih bila sretnija. Ili ne bi.
Nitko me nikada nije volio. Nitko od onih koje sam ja voljela. Eto to je.
I nikad nisam bila sretna. Nisam rođena za to.
Ja sam za polovne stvari. Za polovne sreće. Za polovne živote. Za polovne ljude.
