ponedjeljak, 22.02.2016.
Umorna ....
Umorna sam. Da ti budem zadnja. Iza svih i svega u tvom životu. Iza svih tvojim želja dođem ja , kad se ni jedna druga ne ostvari ja hoću.
Umorna da ti ne budem važna. I da sam margina tvog života.
I umorna sam od vraćanja tebi svaki put kad neodlučno odem.
Previše sam dugo nitko i ništa tvojim danima.
Sve kad zbrojim i oduzmem ne ostaje ništa. Samo potrošene godine. Na nešto što ne vrijedi.
A znaš od čega sam najumornija ?! Od svaki put iznova ljubavi. Kad je prekrižim, kad prebolim, kad je zaboravim opet se javi od nekud i umori me.
Umorna sam od vraćanja tebe u moje misli. I moje želje.
Umorna od nemira. I lažnih snova. I zadnjeg mjesta u tvom životu.
Najumornija od navike. Tvoje. I ove bolesne ljubavi. Moje.
srijeda, 17.02.2016.
Plašiš li se ?
Plašiš li se ostajanja bez mene ? Da me jednog dana ne bude? Da spakiram ovo malo ponosa u mali kofer i nestanem? Da ne ostavim poruku ni broj? Da postanem više svoja nego tvoja ?
Plaši li te nedostajanje ? Da se jednog dana prestanem javljati na tvoje pozive ? Da tvoje poruke ostanu nijeme ? Da ti zaboravim ime , broj i ulicu ?
Plaši li te da te ne volim možda ? Da te više ne ljubim i ne grlim ? Da li te plaši samoća kojom prijetim? Da li bi znao s njom kao što ne znaš sa mnom?
Bojiš li se da će mi jednog dana dosaditi ? Da ću poželjeti više ? I da ću htjeti tebe , cijelog , zauvijek ? A ti se nećeš biti spreman dati. I da ću otići ?
Plašiš i se mogućnosti da mi nije stalo ?
Plaši li te da ću ti faliti ? Da će u noćima punog mjeseca tvoja postelja biti prazna ? Da će u hladne zore tvoj jastuk biti hladan ?
Plašiš li se možda da ću otići a da nećeš ni primijetiti?
Plašiš li se da ću moći bez tebe ?
Plašiš li se da ću negdje drugdje možda voljeti ?
Plašiš li se da ću negdje drugdje pronaći sve što tu nisam imala i zbog čega sam otišla ?
Reci mi pomisliš li ikad na to ?
