četvrtak, 11.08.2022.
Nemoj...
Previse puta se moj ponos razbio od oštra kamenja odbijanja. Nikad to nisu bile istine lijepo upakirane već surova, štura i bolna iskrenost prosuta ispred mene bez mrvice uljepšavanja. Nikad nitko nije pomislio na mene. Nisi ni ti. A jedini si me zvao „ljubavi...“
Stvari među nama su bile kristalno jasne. I nije tu trebala nikakva drskost, nikakve rasprave, svađe, ružne riječi. Nije bilo potrebe za laganjem. Trebalo je samo da odeš. Bez riječi kako si i došao.
Ali negdje između toga ti si pomislio da sam ja kamen, da mogu podnijeti i progutati sve, da me se ne dotiče, da sam snaga. Nisi imao mjere. Stigao si korak do toga da se raspadnem kao kutija od papira.
Ne smijem ti dopustiti da me skroz ubiješ. Jer načeta sam. Bolna sam već predugo. Jer ranjavali su me i prije tebe. Iako sam vjerovala da sam se zaliječila nisam evo.
I nemoj , molim te nemoj...
a.b. 05/2019-08/2022
srijeda, 10.02.2021.
Ceo život sa kretenima
Ne znam zašto. Ni poseban. Ni drugačiji. Ni bolji.
Ali evo tu sam. Grijehom se grijem u ovim prohladnim noćima. Da mi je lipo. Nije.
Da mi nešto značiš. Nisi.
Cijeli moj život loše odluke. Loši muškarci. Loši potezi. Loši odnosi.
Iskreno više se ničemu ni ne nadam. Shvaćam da si ti i takvi kao ti jedino što mogu imati.
Ja i sve druge...
ponedjeljak, 10.02.2020.
Loša sam
Nikad nisam teže griješila. A nikad lakše.
I ne osjećam se loše.
Privlačiš me. Oduvijek si. Ali sam uvijem mislila da ću odoljeti, da neću biti jedna od njih.
I evo me.
Loša sam jako.
I moram se spasiti. Kako znam i umijem.
Od tebe. I od ove lude želje koja plamsa u meni.
09.02.
četvrtak, 09.01.2020.
Ludilo
Nikad ne reci nikad.
Kao sto sam ja tebi rekla.
I pala.
Mislila sam da sam u životu uradila najpogrešnije stvari, dok tebe nisam srela, dok s tobom nisam zgriješila najteže.
Ne grize me savijest. Ne plačem. Nisam se ni zaljubila.
Samo mi je bilo dobro ...
I opet bih. I opet ću.
Bože , što se ovo događa ? Koji je ovo level ludila pa da me niti malo nije briga ?
21/12/19 ab
ponedjeljak, 04.11.2019.
Ne prolazis
Uzasno mi falis. I ne prođe ni jedan dan mog života da ne pomislim na tebe.
Nekad boli do kosti. Ponekad peče. Ponekad guši. Ponekad pomislim ; evo zaboravila sam !!
Uzalud godine, uzalud vrijeme, mjeseci , ,, sve je isto kao prije.
Od tebe me nitko dodirnuo nije. Tamo gdje si ti dirao.
Nista, ali nista ne boli vise od tebe...
I ne mogu zaboraviti...
Kome da pricam o tebi ? Tko ce razumijeti kad ni sama ne mogu ?
Da ne prolazis...
ponedjeljak, 27.05.2019.
Izgubila sam ...
Ne znam sto se događa. Ne mogu kontrolirati sebe. I ne znam do kada će trajati ova moja borba sa samom sobom ?
Bas ti mi nisi trebao u zivotu. Ni ja tebi.
Malo sam se precijenila. Krenula sam iz inata. Iz kaprica. Iz osvete.
I zavrsila u tvojim rukama. U tvom zagrljaju. I u tvojim usnama.
Svaki novi u mom životu je gori. Mislila sam da nema dalje. Ali pokazao si mi da ima.
Loše sam igrala. Jer sam platila drhtanjem.
S pogrešnim. S najpogrešnijim.
I kao da su sve kletve ovog svijeta pale na moja ramena.
Jeli moguća ovolika doza želje ? Ovolika doza straha za sebe ? Ovolika doza očaja ? Ovolika doza ludila koje je izmaklo svakoj kontroli ?
Kapitulirala sam.
Pod tvojim poljupcima.
I samo se pitam do kad ću izdrzati i hocu li uopče da ne budem cijela tvoja ?
Da se sve tvoje prijetnje ostvare ?
Jer blizu sam ...
četvrtak, 02.05.2019.
Od tvojih dodira ...
Protrnula sam.
Predugo vremena je proslo od kad se nisam osjecala pozeljno, od kad nisam bila zena.
I sve si probudio u meni.
Drhtanje, uzdahe, požudu, strast, vatru... Zapalio si me.
Nisam mogla. Zakočila sam pred još jednim životnim porazom. Jer nisi vrijedan. Jer nisam takva. Do sad bila.
Kako sam samo drhtala pod tvojim rukama i poljupcima.
Zato jer me vec predugo nitko nije gledao i ljubio kao ženu.
Samo zato...
I ne izlazis mi iz glave.
a.b. 01.05.2019.
