srijeda, 27.01.2016.
Opet.
Opet si bio moj, kao da nikad nisi pripadao njoj. Moj i ničiji te noći. Bez rezerve.
Opet sam te grlila i ljubila kao da smo zadnji put, kao da nas otimaju jedno drugome, kao da ćemo proći, kao da nikad nismo bili…
Opet te grlila željnim rukama. Željnim tebe i nas.
Opet smo se dirali vrhom nosova… Crtali se vrhovima prstiju.
Opet smo se voljeli.
Opet sam zaspala na tvojim grudima, i čula sam sebe u tvom srcu. I gledala se u tvojim očima.
Opet me je bilo u svakoj tvojoj pori.
Cijela sam u tebi bila opet.
Opet ću te poželjeti. I neću te imati. Opet .
četvrtak, 21.01.2016.
Nisam imala hrabrosti
Tek mi se sad razmagljuje ispred očiju i vidim da za tebe nisam imala hrabrosti. Ja nisam imala hrabrosti. Jer nikad nisam stala ispred tebe i rekla da jedino tebe želim. Bilo je tako jednostavno. I nije tražilo priliku jer sam ih imala bezbroj. Samo sam se ja plaho sakrivala iza svojih sranja koja sam izgovarala, iza gluposti koje sam prosipala sve u nadi da ćeš ti bolje gledati, da ćeš brže shvaćati, da ćeš možda više voljeti pa me ušutiti i poljubiti. Ali nisi gledao. Jer ti vjerojatno nije bilo bitno i nije stalo. Pustila sam te da me gledaš , slušaš, pustila sam ti da mi vjerujes. Da mi nije stalo, da mi nisi vazan, da te ne volim ni malo, da sam tu eto da vrijeme brze prođe…
Nikad nisam imala petlje s tobom podijeliti svoj strah ; da ti nije stalo. A nisam imala šta izgubiti.
Najveća boli mog života pustila sam te bez riječi, gledala kako voliš drugu i bila ti potpora, glumila prijateljicu. Bože pa kako sam glupa. Slijepa. Koja sam kukavica.
Ja nikad nisam imala petlje svoj život uzet u svoje ruke i pljunuti ti istinu pred oči; da mi je stalo, da te ne mogu dijeliti s drugom, da te volim, da me boliš, da bih sve svoje mjenjala za tebe, da sam spremna život ti dati, da umirem od tuge i ljubavi za tobom.
Jer sam se bojala. Ako ti to kažem izgubit ću i one mrvice od tebe. Može li jadnije ?!
I u svemu tome godinama se nadala da će se dogoditi čudo da ćeš se ti probuditi i shvatiti da sam lagala, glumila, varala. Čekala sam da sam shvatiš ono što sam se svim žilama trudila da sakrijem od tebe ; da sam tvoja.
srijeda, 20.01.2016.
Ajmo se voljeti
Sanjala sam te noćas. Da smo skupa. Baš ono za pravo skupa. I lipo mi je bilo u snu.
Nikad mi nisi bio srcu bliži. Nikad draži. Nikad više moj.
Možemo li ja i ti pobrisati sve ove godine i krenuti iz početka ? Možemo li pobrisati sve dodire, sve poljupce, sve nježnosti i grubosti ?Možemo li suze ? I laži ? Možemo li sve naše zore zaboraviti ? Sve naše noći pod zvjezdanim nebom , bez svjedoka ? Možemo li izbrisati sve tragove po našim srcima i upoznati se ?!
Ja sam ona koja čeka. Da mi netko dođe punog srca. Ne potrošen. Ne načet. Ne ranjen. Ne ljubljen. Ona sam koja sve daje za ljubav. Koju ljubavlju možeš kupiti za cijeli život. I ona sam koja bi ti kad me kupiš bila najbolja.
Ja sam ona koja nije znala s tobom. I s kojom ti nisi znao.
Ona sam koja ljubav nikad nije okusila ni razvodnjenu, koja se ljubavi raduje kao malo dijete i koja u ljubav sve manje vjeruje.
Imaš li za mene ljubavi ?
Da sve zaboravimo i krenemo se ljubiti od ljubavi ???
srijeda, 13.01.2016.
Spremnost na sreću
Moraš biti u potpunosti spreman na ljubav. Da joj se prepustiš. Da se budiš u dvoje i nikad više sama.
Znaš da više ne kalkuliraš razumom nego srcem. Inače ne bi tu bila. Postoje neke teške odluke. Recimo ne bit sam, a naučio si. Recimo ne odlučivat sam , a jedino na takve odluke si navikao. Recimo ne plakat sam.
Svjestan da ti se život mijenja iz najdubljeg korijena naoružat se tonama strpljenja , kompromisa, razumijevanja i svih ostalih sastojaka za sreću i zamijesit najteži kolač. Bez da znaš kakav će ispasti.
I ako nisi spreman za ljubav uvališ se. Misliš da ti to možeš jer dovoljno vjeruješ u sebe. A i rekli su ti da možeš jer svi to mogu. Pa se koprcaš kako znaš i radiš kako ti kažu da je normalno.
Zato kažem moraš biti spreman. Ko ratnik na putu za kojeg ne zna hoće li se vratiti ikad , i ako se vrati kakav će se vratiti. Moraš biti naoružan svim oružjima života i čist u glavi. Jer bitka je to. Satkana od mora oluja i pokoje vode stajačice.
Bitka u kojoj ili obadvoje dobiju za čitav život. Ili izgube. Trećeg nema. Ne pika se.
subota, 02.01.2016.
Nova Godina
Nova Godina je kad odspavaš mamurluk, prisiljenu radost, umjetni osmjeh. Kad pregledavaš slike i vidiš da na njima nema onih do kojih ti je stalo. Kad skužiš da nisi bio sam a da nikad osamljeniji nisi bio.
Kad je sve ono što si ikad želio i volio bilo na nekim drugim mjestima, s nekom drugom ženom.
Nova Godina je kad se probudiš i shvatiš da i dalje nemaš ono što želiš.
Nova Godina je kad se umiješ i skineš skupu šminku a ostane ista tuga u očima. I kad sapereš sa sebe skupe parfeme a ostanu po tebi jeftini tragovi nekadašnje ljubavi.
Nova Godina je samo jedna u nizu osamljeničkih noćiju kada se zbrajaju i oduzimaju ljudi a opet ostaneš sam.
I kad opet nemaš ono što nikad nisi imao .
