Moraš biti u potpunosti spreman na ljubav. Da joj se prepustiš. Da se budiš u dvoje i nikad više sama.
Znaš da više ne kalkuliraš razumom nego srcem. Inače ne bi tu bila. Postoje neke teške odluke. Recimo ne bit sam, a naučio si. Recimo ne odlučivat sam , a jedino na takve odluke si navikao. Recimo ne plakat sam.
Svjestan da ti se život mijenja iz najdubljeg korijena naoružat se tonama strpljenja , kompromisa, razumijevanja i svih ostalih sastojaka za sreću i zamijesit najteži kolač. Bez da znaš kakav će ispasti.
I ako nisi spreman za ljubav uvališ se. Misliš da ti to možeš jer dovoljno vjeruješ u sebe. A i rekli su ti da možeš jer svi to mogu. Pa se koprcaš kako znaš i radiš kako ti kažu da je normalno.
Zato kažem moraš biti spreman. Ko ratnik na putu za kojeg ne zna hoće li se vratiti ikad , i ako se vrati kakav će se vratiti. Moraš biti naoružan svim oružjima života i čist u glavi. Jer bitka je to. Satkana od mora oluja i pokoje vode stajačice.
Bitka u kojoj ili obadvoje dobiju za čitav život. Ili izgube. Trećeg nema. Ne pika se.
Post je objavljen 13.01.2016. u 11:21 sati.